Visoki i stalni prinosi krumpira mogu se postići samo ako krumpir u svim razvojnim fazama, ima na raspolaganju dovoljnu količinu raspoloživih glavnih hranjiva (dušik, fosfor, kalij, magnezij). Krumpir izuzetno dobro reagira kako na organsku, tako i na mineralnu gnojidbu.
Danas se u gnojidbi različitih kultura, pa samim time i krumpira, sve više koriste organska peletirana gnojiva koja imaju čitav niz prednosti u odnosu na stajnjak. Od organskih gnojiva najviše se koristi Fulet kojeg mnogi proizvođači smatraju najboljim organskim gnojivom za krumpir, te Iside.Osim Fuleta i Isidea u praksi se najčešće koriste i gnojiva Biorex i Fruttorto, a kod manjih proizvođača (hobista) Povrtko. Ova organska gnojiva unose se u tlo prije sadnje krumpira zajedno se mineralnim gnojivima (NPK 6:12:24). Količina organskih i mineralnih gnojiva određuje se na osnovu pedoloških analiza tla.
Krumpir ima izraženije potrebe za kalijem i dušikom, a nešto manje potrebe za fosforom. Također ima iznimne zahtjeve za prozračnim strukturiranim tlom tj. za dobrim vodozračnim režimom u zoni gomolja. Takvo tlo se u rano proljeće brže zagrijava i povoljniji su uvjeti za rast i razvoj klice. Krumpir traži tlo slabo kisele reakcije pH 5,5-6,5 i dobro reagira na dodavanje kalcija. Teško je poštujući plodored pronaći tlo koje zadovoljava sve ove gore navedene uvjete. U tome mogu pomoći različiti poboljšivači tla.
Važnost dušika, fosfora i kalija u gnojidbi krumpira
Kod uzgoja krumpira iznimno je važna pravilna gnojidba dušikom. Previsoke doze dušika potiču rast cime i odgađaju tvorbu gomolja, a nedostatak dušika smanjuje prinos. U pravilu se od ukupne potrebne količine dušika 60% daje pred sadnju, a ostatak tjedan do najviše 10 dana pred početak tvorbe gomolja. Problem je što klasična dušična gnojiva djeluju odjednom i podložna su brzom ispiranju naročito na lakšim pješčanim tlima i/ili uz obilne oborine i navodnjavanje. Drugi je problem na tlima bogatim organskom tvari gdje je tijekom hladnog razdoblja oslobađanje dušika iz uobičajenih dušičnih gnojiva usporeno i nedovoljno.
Gnojidbu fosforom treba prilagoditi gnojidbi dušikom i kalijem. Fosfor pridonosi ukorjenjivanju krumpira i potiče zametanje većeg broja gomolja. Kod kiselih tala fosfor dodan klasičnim gnojivima vrlo brzo se blokira i postaje nedostupan biljci.
Kalije je također vrlo bitan u gnojidbi krumpira. Kako je krumpir kultura koja zahtijeva visoke količina kalija, potrebno je voditi računa o raspoloživom kaliju u tlu i provedbi osnovne gnojidbe. Kalij utječe na prinos i kvalitetu krumpira, uključujući i sadržaj suhe tvari te kvalitetu čuvanja.
Prihranjivanje i folijarna primjena gnojiva
Jedan od preduvjeta za visok prinos je proljetni brz razvoj lisne mase. Kod temperature tla od 18 ℃ – 20 ℃ krumpir nikne 15 – 20 dana nakon sadnje. Kod nižih temperatura nicanje i početni rast lisne mase su usporeni. Ako to razdoblje usporenog rasta potraje, javljaju se problemi s oboljenjima. Potrebno je što više skratiti to osjetljivo razdoblje rasta krumpira i ubrzati mu početni porast.
Više dušika je potrebno kada biljke krumpira intenzivno rastu i izgrađuju zelenu lisnu masu koja će hraniti gomolje. Pored granuliranih mineralnih gnojiva (KAN i dr.) možemo koristiti i tekuća mineralna gnojiva. Sa završetkom ove faze, koristi se gnojivo koje je bogato fosforom za razvoj korijena.. U fazi povećanja gomolja i nagomilavanja rezervnih tvari povećavaju se zahtjevi za biljnim hranjivima. Tada se dodaju gnojiva bogata kalijem. Svakako tijekom vegetacije, u gnojidbi krumpira, preporučuju se koristiti i gnojiva na osnovi aminokiselina (primjerice Sinergon) koja imaju čitav niz prednosti.
Puno više informacija o gnojidbi krumpira doznajte od Sjemenarnine Agro Podrške na broj 063/700-700.
Nova dimenzija rezidbe sa STIHL ASA 20 akumulatorskim škarama ili sa GTA 26 aku ručnom pilom
