Fra Dane Karačić, omiljeni fratar iz Širokog Brijega, preminuo je 81. godini života, ostavivši iza sebe neizbrisivo duhovno i kulturno nasljeđe, a brojni su oni koji se opraštaju od njega.
Tako se objavom na društvenim mrežama oprostio i fra Antonio Musa, čiji tekst prenosimo u cijelosti.
Kad bi fra Dane stao za propovjedaonicu u našoj širokobriješkoj crkvi, sve bi utihnulo. Jednako bi u iščekivanju zastali i djeca, i mladi, i stari i oni stariji.
Rijetki su kao fra Dane znali progovarati vjerničkom srcu. Njegove bi riječi poput blagog lahora odzvanjale prostranom crkvom, a jeka tih riječi nadahnjivala je, vodila, opominjala i krijepila. I svaki put kada je progovorio, bila je ta riječ jednako snažna, kirurški precizna, duhovno proživljena i proročki autentična. Ta riječ je bila Božja.
Sjećam se naših srednjoškolskih dana i naše radosti kada bismo kroz uska vrata sakristije vidjeli fra Danu spremnoga za misu. Znali smo da ćemo imati što čuti, naučiti i doživjeti. Iznad svega, danas to razumijem, znali smo da ćemo iskusiti predanje svećenika koji s toliko vjere u Božju snagu propovijeda Riječ i kada je to bilo zgodno i nezgodno.
Nitko u moje vrijeme nije govorio kao fra Dane.
Njegov gromki, hrapavi, a u isto vrijeme blagi glas, postao je sinonim za Brig. Fra Dane je bio glas propovjednika sa širokobriješke gore. Njegov glas i Brig u našim su životima i našim srcima postali jedno.
Činilo mi se nekad da – kad bi nam Brig mogao progovoriti – da bi govorio bojom fra Danina glasa. I progovarao je: u kriku propovjedničkog zanosa, u pjevanju misnih molitava, u kantanju Muke na Veliki Petak, u onom dobro poznatom stavu u kojem smo ga bili navikli gledat dok se jednom rukom podbočio, a drugu dignuo propovjednički visoko… sve je to i više bio fra Dane!
Bogu sam zahvalan da sam ga ovih dana zatekao živa na bolesničkoj postelji našeg samostana gdje su se braća, uz pomoć mnogih, tako lijepo brinula za njega. Nisam mogao vjerovati da je preda mnom u liku bolesnika onaj duhovni gorostas kojega sam tako često gledao kako predmoli devetnice, predvodi procesije, zapjevava litanije, predaje vjeronauk, drži tečajeve iz talijanskog, propovijeda trećarima i framašima, radosno se smije dok molitve, pjesme, žamor i galama stotina mladih ispunjavaju dvorište briške crkve.
Ovih sam ga dana dva puta imao priliku vidjeti, stisnuti mu ruku, progovoriti riječ-dvije. I tih nekoliko riječi bijaše dovoljno. U njih kao da su stale sve njegove propovijedi ikada izgovorene za propovjedaonicom naše crkve, propovijedi kojima smo se divili, propovijedi koje su nas izazivale, propovijedi koje su nas hrabrile i propovijedi koje su nas iznad svega doticale.
U nedjelju me gvardijan stavio propovjedati na dječjoj misi. A kako se usred ovakva rastanka usuditi stati za propovjedaonicu naše crkve?!
Hvala ti, fra Dane, za sve pa i za ova pitanja. Počivaj u miru i moli za nas da znamo biti ustrajni u svjedočenju i propovijedanju Božje Riječi!
Dirljiv tekst napisao je i širokobriješki novinar
Nakon bolesti koja ga je pogodila i kojoj se nije mogao oduprijeti, otišao je iz ovozemaljskog svijeta u svijet boljih, gdje ga čekaju njegova brojna braća, sestre, subraća, te njegovi roditelji.
Njegov životni i svećenički put krenuo je iz njegovog rodnog Gornjeg Crnča, u kojem je davne 1970. godine, zajedno sa svojim pokojnim susjedom fra Zdenkom Karačićem, rekao mladu misu. Crnčani, a i mnogi drugi, pohodili su svetu misu i njegovu Glavicu, gdje se svijet u velikom broju nakon mlade mise okupio, piše Miro Bošnjak za Večernji list.
Teško je o fra Dani pisati jer bi se dosta toga preskočilo, jer je to bio ne samo svećenik, nego i čovjek kojeg su voljeli mladi, stari, bolesni. Njegova riječ svakog bi okrijepila, mladima dala elana za život, starijima utjehu, bolesnima ublažila bol.
Mnogi su tražili da im fra Dane bude predvodnik misnog slavlja na vjenčanju, vodi svetu misu za pokojnog, učenici da im se obrati nakon završenog obrazovanja ili pak na obljetnicama mature, veselili se njegovom dolasku pri obilasku bolesnika ili blagoslovu kuća.
Njegovi framaši, kojima je bio duhovni otac, teško će ga zaboraviti. Teško je pisati o čovjeku kojeg si poznavao i koji te je vjerski odgajao, bio vjeroučitelj, ili pak na kraju kolega u Gimnaziji fra Dominika Mandića, u kojoj sam bio dugogodišnji ravnatelj. Njegova fotografska memorija ostala je i u mom sjećanju.
Fra Dane potječe iz brojne obitelji Karačića i Vidukića iz Gornjeg Crnča. Prije pet godina, u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Širokom Brijegu, proslavio je zlatni jubilej, pedeset godina svećeništva.
Fra Dane Karačić je u svom svećeničkom pozivu služio u Širokom Brijegu, Humcu, Konjicu i Mostaru, i zasigurno će smrt omiljenog svećenika iznimno pogoditi taj kraj. U širokobriješkom naselju Turčinovići, za koje se pastoralno skrbio nekoliko posljednjih godina, bit će osobito tužno. Srastao je s mještanima koji su ga voljeli kao svoga najmilijega.
U njegovom susjedstvu u Gornjem Crnču je i čuvena svećenička obitelj Karačić, nadimkom Perić, koja je dala brojne svećenike: fra Jakova, fra Blagu, fra Vendelina, fra Zdenka… Ove dvije obitelji bile su više od stoljeća simbol duhovnosti i duhovnog života, ne samo u Crnču i Širokom Brijegu, već i daleko šire.
Fra Dane, neka ti je pokoj vječni i hvala ti za svaku riječ koju smo podijelili.
Oprostio se i NK Široki Brijeg
NK Široki Brijeg je podijelio njegove riječi s obraćanja i blagoslova svečane večere na tradicionalnoj Plavoj noći.
Uz naš Franjevački samostan i crkvu na Širokom Brijegu i našu znamenitu gimnaziju na Širokom Brijegu, naš NK Široki Brijeg, kao i ostali sportaši koji svojim rezultatima pronose ime Širokog Brijega, treći su simbol našega grada. Neka vas Bog blagoslovi.
Prigodne riječi uputio je gradonačelnik Ivo Pavković
Pokoj vječni daruj mu, Gospodine!
Fra Dane Karačić, omiljeni franjevac koji je najveći dio svećeničkog života proveo u rodnom Širokom Brijegu, na Humcu i u Mostaru, preminuo je u predvečerje svetkovine svetog Ante, na samu godišnjicu svoga svećeničkog ređenja.
Rođen je 24. lipnja 1944. godine, a doživotne zavjete položio je 27. travnja 1969. godine. Za svećenika je zaređen upravo 13. lipnja 1970. godine, dok je svoju mladu misu slavio 2. kolovoza iste godine u rodnom Crnču.
U crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu, 6. rujna 2020. godine proslavio je svoju zlatnu misu – 50 godina svećeništva, na radost brojnih vjernika i subraće.
Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Širokog Brijega, održanoj 10. kolovoza 2018. godine, fra Dani Karačiću dodijeljena je Zlatna plaketa “Grb Grada Širokog Brijega”.
Tom se prilikom obratio okupljenima uime svih dobitnika javnih priznanja, istaknuvši svoju duboku povezanost s rodnim krajem i poznatu franjevačku skromnost riječima:
Bio bih sretan i zadovoljan da su mi dali samo jednu grančicu grabovine i jednu grančicu tilovine.
Takvu skromnost, jednostavnost i poniznost mogla je izraziti samo osoba koja je iskreno i dosljedno živjela franjevački poziv. O kakvom je čovjeku i svećeniku riječ, najbolje govore brojna djela i životi ljudi na koje je ostavio dubok trag.
U svome oproštaju od fra Dane Karačića, gradonačelnik Ivo Pavković istaknuo je kako nas je napustio istinski svjetionik duhovnosti i franjevačke skromnosti u Širokom Brijegu i cijeloj Hercegovini.
S potpunim pouzdanjem i duboko iz srca mogu reći da nas je napustio veliki čovjek, naš sugrađanin. Njegova uloga svećenika i Božjeg posrednika među ljudima bila je nemjerljiva. Svojim djelovanjem ostavio je neizbrisiv trag u životima svih Širokobriježana. Njegovoj obitelji, braći franjevcima i svima koji su ga poznavali izražavam iskrenu i duboku sućut. Pokoj vječni daruj mu, Gospodine, kazao je gradonačelnik Širokog Brijega Ivo Pavković.
(www.jabuka.tv)
Svevisnji mu bio vjecna nagrada..RiP