Ante Starčević bio je ključna figura u povijesti Hrvatske, poznat kao Otac domovine zbog svog doprinosa oblikovanju hrvatskog nacionalnog identiteta i borbe za neovisnost.
Živio je i djelovao u drugoj polovici 19. stoljeća, u vrijeme stvaranja Austro-Ugarske te pojačane mađarizacije na teritoriju Hrvatske.
Rođen 23. svibnja 1823. godine u Velikom Žitniku kraj Gospića, Starčević je potekao iz obitelji katolika Jakova i pravoslavne majke Milice.
Njegovo obrazovanje započelo je pod vodstvom strica Šime Starčevića, katoličkog svećenika s jakim ilirskim simpatijama.
Nakon završetka Klasične gimnazije u Zagrebu 1845. godine, studirao je filozofiju na Kraljevskoj akademiji u Zagrebu, teologiju u Senju i doktorirao filozofiju u Pešti 1846. godine.
Nakon neuspjeha u nastojanjima da postane profesor na Sveučilištu u Zagrebu, Starčević je radio u odvjetničkoj kancelariji Ladislava Šrama u Zagrebu do 1861. godine.
Tijekom tog razdoblja postao je politički aktivan, zalažući se za prava Hrvata unutar Habsburške Monarhije. Godine 1861. izabran je u Hrvatski sabor kao predstavnik Rijeke i iste godine osnovao Pravašku stranku zajedno s Eugenom Kvaternikom.
Starčević je bio strastveni zagovornik hrvatske neovisnosti, protiveći se bilo kakvim vezama Hrvatske s Bečom ili Peštom.
Njegov politički moto bio je: Ni pod Beč ni pod Peštu, nego za slobodnu, samostalnu Hrvatsku. Njegova stranka naglašavala je državna prava Hrvatske i težila stvaranju neovisne Velike Hrvatske.
Starčević je bio protivnik jugoslavenske ideje i zalagao se za samostalnu hrvatsku državu. Vjerovao je da su svi južni Slaveni, osim Bugara, u biti Hrvati.
Njegova vizija Velike Hrvatske obuhvaćala je područja današnje Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenije. Odbacivao je pojmove Ilirci i Jugoslaveni, inzistirajući na nazivu Hrvati za svoj narod.
Bio je i oštar kritičar Katoličke crkve u Hrvatskoj, optužujući je za podupiranje stranih interesa i potiskivanje kulturnog života naroda.
Njegov antiklerikalizam proizlazio je iz uvjerenja da Crkva ne smije utjecati na politički život i da inzistiranje na vjerskim razlikama šteti nacionalnim interesima.
Unatoč političkim neuspjesima i osobnim teškoćama, Starčević je ostao dosljedan svojim uvjerenjima do kraja života. Preminuo je 28. veljače 1896. godine u Zagrebu.
Prema njegovoj želji, pokopan je u crkvi sv. Mirka u zagrebačkom naselju Šestine. Njegov lik krasio je novčanicu od 1000 hrvatskih kuna.
(www.jabuka.tv | Foto: X)
kako netko smije imati ime Ante….kao Ante Pavelić.
ili kako netko smije imati zastavu sa prvim bijelim poljem kao Ante Pavelić.
kako Hrvati mogu imati državu da se zove Hrvatska…kao što je imao Ante Pavelić.
pa gdje su oni što brane….što oni rade…