Martina Mlinarević: Otići iz BiH postalo je pitanje časti prema samome sebi

Ima tome nekoliko godina. Senad Avdić prisjetio se kako mu je negdje tijekom rata neki hodža iz okolice Travnika prigovorio zašto se “u svašta miješa” i zašto “ispravlja krive Drine”.

U Bosni, bolan, i međeda kad u šumi sretneš, reci mu: “Merhaba, amidža”, i prođi, glasio je otprilike taj savjet kako Avdiću tako i svim drugim novinarima.

Iz otpora takvom, u suštini mahalskom poimanju svijeta u kojem biti “pametan” znači biti samo onda kada te se ništa ne tiče i kada “gledaš svoja posla”“, nastala je “junakinja našeg doba“, Martina Mlinarević.

Martina, koja ima snagu lavice i dušu Alekse Šantića, s istinom nikada nije pravila kompromise.

Ne bih mogla živjeti okovana ničim osim osobnom slobodom, pod cijenu bilo čega, kaže Martina Mlinarević za Radiosarajevo.ba.

Iako ima mnoštvo poziva sa svih strana, Martina Mlinarević nakon 2013. godine prvi intervju napravila je za Radio Sarajevo.

Razgovaralo se, naravno, o njezinoj knjizi “Huzur” koja puni dvorane, borbi s bolešću, Bosni i Hercegovinu u koju je toliko “zatelebana”, Dženanu i Davidu, Adisu i Davoru, novinarstvu, migrantima, nama… Martina je odgovorila i na pitanje vrijedi li se danas boriti za istinu.

Poštovana Martina, ovih dana je u sklopu premium programa Interlibera Zagreb predstavljena Vaša knjiga “Huzur” koja već, evo, mjesecima izaziva mnogo pažnje čitateljske publike. Početkom ovog mjeseca “razvalili” ste u Splitu na večeri zajedno s Borisom Dežulovićem i Nebojšom Lujanovićem. Izvještaji govore da je bilo nezaboravno. Koliko Vam radost čine ove, prije svega, emotivne reakcije publike i ogroman interes na našim prostorima? Mada znamo kako ovdje stoje stvari s knjigama…

Mlinarević: “Beskrajno mnogo mi znači. Knjiga “Huzur” od samog početka nije niti bila zamišljena kao knjiga, već je nastajala u formi dnevničkih zapisa koje sam o bolesti i svom životu vodila na svojoj Facebook stranici, koja je moja jedina platforma kojom komuniciram s publikom nakon što sam se prije nekoliko godina povukla iz aktivnog rada u medijima.

Moja odluka da priče iz tog razdoblja moga života pretočim u knjigu rezultirala je nakon što sam u neviđenim reakcijama ljudi shvatila da pričam o onome što većina nas nosi u sebi ili svom svijetu, na ovaj ili onaj način, a boji se o tome javno, ili bar za sebe, pred ogledalom, pričati. Knjiga “Huzur”, meni osobno manifest, je odluka koje vam suštinski mijenjaju život, od one prve i najvažnije – da želite živjeti kao nikad dosad, iako ste u “fajtu” s rakom, i da život koji je pred vama želite odživjeti do kraja ogoljeno, do ludila sretno, unatoč svim nepovoljnim okolnostima.

Smatrala sam je važnom pustiti među ljude, jer progovara o gomilama tabua koji su na našim prostorima tako živi, oporo vezujući nam ruke, pa je prateći moju bolest o kojoj se kod nas još uvijek priča ispotiha i kao o “onom najgorem”, gdje je njezina dijagnoza još uvijek samo zlokobni nagovještaj smrti, pratila i godinu mojih terapija, razvoda, preseljenja s malim djetetom, mahalskim mediokritetima koji su sve od navedenog i napravili tabuom. Meni je njezin naziv i smisao cijele knjige postao smisao ostatka života koji mi je darovan.”

Za vrijeme nastanka knjige, a i u pauzama između promocija, Vi ste se hrabro borili s bolešću. Čini mi se da je promocija u Mostaru održana nešto prije Vaše treće operacije. Koliko ste ovaj uspjeh simbolično doživjeli kao veliku osobnu pobjedu, nakon svih izazova u životu?

Mlinarević: “Promocija knjige u Mostaru nešto je što čovjek može samo jednom doživjeti, mislila sam. Ljudi su doslovno sjedili na prozorima, u dvorištu Centra za kulturu jer nisu mogli ući unutra.

A onda se dogodilo još nekoliko čudesnih njezinih predstavljanja i naposljetku Split, s ništa manjim brojem posjetitelja nego u Mostaru. Obvezujuća je to ljubav…silan ponos, ali obvezujuća ljubav. Mislim da se knjiga dogodila u najbolje moguće vrijeme, u pauzama od terapija kad bi čovjek trebao možda i biti fizički i psihički skršen, ja sam putovala nestvarnim pejzažima naše zemlje i regije, i susretala se s jedinstvenim ljudima, koji su svaku rupu punili do vrha svojom ljubavlju. Nemjerljivo je bilo balansirati bolničke ponore i jačine najgromoglasnijih pljeskova. Sva ta neviđena količina ljubavi oko mene, i privatno, i javno, mene je izvukla u potpunosti.

Kada vi na terapije uđete puni od radosti, nasmijani, svjesni da možete umrijeti evo sutra komotno, ali je zbog tog “danas” i svih ljudi u njemu vrijedilo živjeti, malo je toga što vam jedan bevezni rak može. A više sam sretnijih, ispunjenijih i životnijih “danas” imala u protekloj godini otkad kuburim s rakom, nego svih ranijih trideset i pet”.

Koliko ljudima koji su prošli iskustvo slično Vašem znači ono što Vi radite? Čini mi se u tom smislu važnim ono što Vam je dr. Eduard Vrdoljak u Splitu rekao – da zna, s vrata, hoće li se pacijent izvući ili neće… Vjerujem da možete ohrabriti mnoge.

Mlinarević: “Meni osobno najveća pobjeda i satisfakcija je bila kad mi je desetak, a desetak je strašno veliki broj kad se o tome radi, žena kroz ovo razdoblje javilo da je otkrilo svoje karcinome zahvaljujući mojoj priči. Jer sve su to mahom mlade žene, i moje svjedočanstvo da sam bila savršeno zdrava osoba, da sam čak i radila preventivne preglede dojki, da nikad u obitelji nisam imala sličan slučaj i da sam karcinom, ipak, dobila, streslo ih spoznajom je da se to zaista može dogoditi svima. A to sam željela svojim istupom u javnost i objasniti. Svakim svojim ožiljkom pokazati.

Da se ovo ne događa nekom tamo, nego svakome od nas, svaki dan. Da dnevno potrošimo bez problema novce na neki užitak, ali kontrolni pregled kod liječnika nikad nije izbor. A u ovoj bolesti vrijeme otkrića iste je zaista sve”.

Nažalost, u BiH i dalje jedna loša vijest prestiže drugu. Sarajevo “ne suši obraza”. Nakon nedavnog ubojstva dvojice policajaca, Davora i Adisa, stižu druge loše vijesti. Nedavno objavljena fotografija ispred Konzulata u Banjoj Luci, kao i sa autobusnih stanica u Bihaću, Sarajevu, Tuzli… mnogo govori. Za to vrijeme ovdašnje nacionalne vođe se navodno bore za naše interese, narode, vlast, teritorij, a ljudi idu… Gdje smo i kako toliko “zglajzali”? Zašto ljudi, po Vama, odlaze i kad imaju plaću, stan, kakve-takve uvjete?

Mlinarević: “Otići iz ove zemlje nije više postalo pitanje egzistencije nego časti prema samome sebi.”

Godinama sam slovila za jednog od najvećih “paćeničkih idealista” koji je bio do srži patriotski zateleban u BiH kao geografski pojam (jer u BiH kao državu ne može biti zateleban nitko osim ovih ublehaša na vlasti) i silno sam vjerovala da će se ovdje stvoriti jedno novo, zdravije okruženje, ili bar kritična masa koja će isto moći i inicirati. Nažalost, iz ove zemlje bježi glavom bez obzira sve ono što vrijedi, a ono što vrijedi i ostaje, ili se umorilo, ili se predalo, ili je platilo zdravljem ili životom svoje borbe.

“Otići iz ove zemlje nije više postalo pitanje egzistencije nego časti prema samome sebi.”

Na snazi je kontrolirani kaos i situacija je gora nego u prvim postratnim godinama. Ovo je jednostavno trulo, nazadno društvo u kojem niti jednog trena ne vidim da u budućnosti odgajam svoje dijete. I tako, vjerujem, razmišljaju svi oni koji nisu morali iz egzistencijalnih razloga ići. Jednostavno, ne žele da im djeca rastu u hodajućem paklu. Gdje se nisu raščistile ni stoljetne ideološke rasprave, gdje se vitalni nacionalni interes jede umjesto kruha, gdje morate dobro paziti gdje ćete reći kruh, a gdje hljeb, gdje se svakog iole drugačijega šuta i šikanira, gdje je “štela” majka svih zanata koju tražite od isluženih lopina u foteljama, gdje nikad više ljudi nije bilo zagriženo u vjeri, a nikad više po ovim meridijanima nije bilo licemjerja, mržnje, oholosti i svega onoga što u tim njihovim knjigama propagiraju kao razorne grijehe. Svatko tko ima šansu da se spasi iz ove kaljuže, sretan je čovjek.”

Kako gledate na najave novih političkih kriza u BiH, posebno u političkim krugovima, recimo, oko Dragana Čovića koji ima “Plan B”. Jednako ste tako bili kritični prema Željku Komšiću… Kako Vam se čini sve ovo što ovdje živimo?

Mlinarević: “Već sam se o tome referirala kod Stankovića u emisiji ‘Nedjeljom u 2’ i zaista ne bih
dalje. I o jednom i o drugom sam eseje ispisala u proteklim godinama, ulažući svoj obraz i zdravlje, a oni su, vidite, na istom mjestu gdje jesu, a ja imam rak.

Dakle, ljudima je evidentno dobro s osvjedočenim kriminalcima i niškorisnim populistima, i neka im ih. Već godinama biram da o politici ne govorim, i moj život je postao neusporedivo čišći, mirniji, smisleniji. Samo ću reći da je tragično da ja kao građanin Bosne i Hercegovine, a koja sam se tako izjasnila na popisu stanovništva, bivam svrstana u “Ostale”, tu komičnu nakupinu nas levata bez svoga stada, i kao takvi u svojoj zemlji, kao njezini građani, ne možemo biti kandidati za predsjednika. A o ovim kandidatima koje ste spomenuli nek se bakću oni koji su ih birali”.

Naši ljudi su, kako bi rekao Meša Selimović, zajedno samo u nesreći, pa zato i ne vole da su zajedno. BiH je ujedinila bol obitelji Memić iz Sarajeva i Dragićević u Banjoj Luci. Kako gledate na sve ono što proživljavaju ti hrabri ljudi?

Mlinarević: “Kad je bila moja promocija u Banja Luci, bila sam na Davidovom trgu, sudjelovala u jednoj od tih prosvjednih večeri koja se upražnjava evo mjesecima. Poseban je to bio osjećaj. Sve ovo što se zatim plete i isprepliće oko te priče, toliko je monstruozno, da se iskreno nadam samo da će doći što skorije riješenje ovog slučaja, samo radi prijeko potrebnog mira obitelji Dragičevć i oca Davora. Mada kao roditelj znam da on više nikad i nigdje neće moći biti potpuno miran ni sretan.”

Martina Mlinarević u NU2: Nitko neće ratovati zbog Komšića, u BiH se govori o plemenima

Što mislite o odnosu i BiH, Hrvatske, regije prema migrantima. Kako komentirate širenje straha od tih ljudi, pregršt fake newsa, da su ti ljudi učinili ovo ili ono, razne teorije zavjere… U što se zapravo pretvaramo ili sve to negdje ima svoju pozadinu?

Mlinarević: “Neku večer je moja obitelj imala susret s nekolicinom migranata koji su u noći zalutali do sela u kojem živi moja baka. Nekoliko kuća susjeda svi zajedno su ih primili, dali im jesti, i mislili im dati i prenoćište, no uskoro se tu nacrtala policija, dakako jer kako rekoh na početku, nijedan telefon ne radi brže od mahalskog, ne može iPhone napraviti takav stroj kakav je jezik i dojava u našeg naroda.

Dakako, policija je odmah reagirala i odvela ih. U pitanju ste naglasili BiH i HR, zemlje koje su i same bile migranti i izbjeglice, ljude koji su tražili spas i zaklon od pakla rata za sebe i djecu po bjelosvjetskim adresama. I danas su oni najglasniji protiv migranata. Kad bismo za svaku vijest o nekom našem čovjeku koji je ovih zadnjih godina po Njemačkama i Amerikama skratio za glavu svoju ženu, brata, komšiju pisali – zloglasni migranti iz Bosne; možda bismo tada shvatili. Ali sumnjam.”

Boris Dežulović je naglasio tu Vašu nejverojatnu odlučnost u borbi za istinu. Isplati li se to u današnjoj BiH, današnjem svijetu?

Mlinarević: “Ne znam da li se isplati, ali ja znam da drugačije ne bih mogla živjeti. Isto kao što sam na papiru, ja sam i u svome životu otkad me ima, na veliku žalost moje obitelji i najbližih (smijeh). Kad pišem ne razmišljam o posljedicama, ne kalkuliram, ne poliram istinu, nego se rasprostrem onako k’o ćilim na ho-ruk. A upravo “isklofati” sve naše strahove, biti do dna tabana otvoren prema sebi, najveći je nivo slobode. Ne bih mogla živjeti okovana ničim osim ličnom slobodom, pod cijenu bilo čega. To je ‘Huzur’.”

(Radio Sarajevo | Faruk Vele)

58 komentara

    • Martina Mlinarević i Vedrana Rudan su dvije jednojajčane blizanke.Što na umu to na drumu.Nekad je to dobro,međutim u većini slučajeva ne.Ni jedna ni druga se ne libe napasti,prozvati ili čak opsovati bilo koga.Ako im u danom trenutku odgovara i našeg Svevišnjeg.Njihova ogavnost nema mjere ni granice.Nekim je njihovo pisanje i javni nastupi simpa,nekima cool,a nekima degutantno.Mnogim prozvanim iritantno.Međutim čitajući i slušajućiih obje ja osobno uvijek pazim na onu finu tanku liniju ćudoređa koju obje tako često prelaze da bih ja pri tome imao problem jer u svakoj njihovoj izjavi tražim zrnce dobrite,odnosno odobravanja jer su u većini slučajeva obje u pravu barem 90%,Sad se postavlja pitanje u čemu je onda problem?Po meni je glavni problem njih dvije što se zadržavaju na prvom osjećaju,odnosno obje idu na prvu loptu i tu staju.Ne znaju proigrati fini,dugi pas na glavu centarfora koji će poentirati.One fajterski šutiraju iz svih pozicija,lome noge protivnicima,naskaču im na leđa i na stomak,ne žaleći pri tome ni sebe ni njih.Zbog toga dosta puta i one budu polomljene samo što ova druga Martina to ne krije dok ova prva Rudan to vješto skriva od drugih a zasigurno je i ona često polomljena od svojih grubih startova.Ali najvažnije kod obje je a što meni izrazito smeta je njihovo nepovjerenje u Boga Oca našeg Svemogućeg kojeg one doživljavaju poptuno drugačije od većine ljudi.Njihov Bog nije Bog u kojeg ljudi vjeruju svojim “seoskim prčvarama” kako se one vole izražavati već Bog kojeg one imaju pravo kritizirati i ispitivati,oswuđivati i omalovažavati,ponekad i opsovati jer ga ne doživljavaju kao najveću opasnost svom griješnom životu već upravo suprotno.Kao nekoga tko ne odlučuje o njihovim životima već one same svojim životima prkoseći svima i svačemu.Isto tako njihova partizanska ideologija koja je u njima ukorijenjena od rođenja ne da im disati pa svoje frustracije zboh tih grijeha prošlosti njihovih bližih ili daljnjih rođaka partizana zlikovaca liječe na drugim ljudima koji ne misle kao njih dvije.Sada se postavlja pitanje može li konačno od njih dvije postati išta vrijedno osim bljuzgavice koju su one svojim nevremenom donijele u naše živote a koja propušta u svačije čizme?Bojim se kako neće jer istinsku dobrotu i ljubav ni jedna ni druga ne poznaju i tu je njihov glavni problem koji će konačno najviše njih koštati.A vezano za Martininu izjavu kako je otići iz BiH pitanje časti prema samom sebi je tipična izjava osobe koja ide na prvu loptu umjesto da plasira dugi fini centaršut na glavu centarfora koji će poentirati sigurno u šesnaestercu BiH a ne u zemljama EU za koju ona navija.

      50
      11
    • Bošnjačka lobistica koja je nastala/postala pojava kroz bošnjačke medije i pisanje za te i takve. Prodaš se u Sarajevu i pljujes po svom i tako nastanes. Po Face tv te guraju kao izdajnika roda svoga a ti si kao moderan. Jedna ispod prosjecna studentica i isto tako osoba, a tek o moralu da ne pricam…… Fujj

      18
      12
  • Ponosna što te osobno poznam i što znam da pričaš kako misliš unatoč svim nevoljama koje te snađoše. S većinom tvoje priče se slažem, ali na žalost nemam “muda” javno istupiti. Svojom šutnjom pokušavam zaštiti djecu, bližnje i možda ponajprije sebe, jer ne bih podnijela toliko pljuvanje, koje ti doživljavaš u ovoj vukojebini od grada, a i države. Veliki pozdrav Marta 😚

    34
    30
  • Martina cim se ti druzis s ovim jugoslovenom Borisom dezulovicom nije to dobro on je isti kao ovi nasi političari samo druga strana cim podrzavas islamizaciju Europe znaci da si ona antifa samo ljubav jojint i te gluposti nemas nikakvu vjeru znaci da nisi ni osoba s dusom ps zelim ti sve zdravlje ovog svijeta ali ne truj nam djecu glupostima napusti Hercegovinu i Hrvatsku

    25
    14
  • Tko uopće ovoj nakazi daje medijski.prostor.
    Curo.moja.da je vrijeme kao 92.zelenila.bi se trava po tebi.
    Fascinira me opsjednutost muslimanima kod ove žene,huzur amidža,hodža itd itd.
    Zbilja zaslužuješ batine ali Bog već radi s tobom tako da.ne treba prljat ruke….
    OVO JE HRVATSKA ZEMLJA I NEKA.BJEŽI TKO ŽELI ALI IMA NAS KOJI.OSTAJEMO UNATOČ BALIJAMA HADEZOVCIMA SRBIMA I ŠTO JA ZNAM.KOME

    31
    30
    • Jadno, jadno, jadno, jadno, jadno. I jadno je ovo što si napisao. U biti, komentari samo pokazuju koliko velika Martina zaista jest! Da ju neobrazovana, učmala i iskompleksirano korumpirana rulja favorizira bilo bi se za zapitati. Martina, zemlja hercegovačka te voli. Ti nosiš u sebi rak ali zemlji hercegovačkoj, punoj račina, dolaziš kao melem, lijek, nada.

      12
      12
      • Pa sta prica sto ne ide odavde ako joj se ne sviđa za koga radi za islamsku zajednicu za Sarajevo cuj to svi odselite ali ja ostajem halo pa puna bolnica bolesnih ljudi pa nitko ne daje u javnost nego se ljudi bore a ona prica protiv svojih ljudi protiv Hercegovine za Sarajevo koje nas zeli ubit i ekonomski i na svaki način da oselimo pa da ovdje smjeste bracu migrante mrs i ti i ona s nase hrvatske zemlje Hercegovine a ne da ona tu drzi predavanja kako treba hrvatsku i Hercegovinu napustiti tko je placa nek bude iskrena i rekne Sarajevo ili Matija Babić ili ljevicari HR i BiH vjerujem da slavi danas dan ZAVNOH-a i prica sa slikom druga Tita ps mrs svi sto ne volite HR HB i drzavu hrvatsku

        12
        6
        • Radi za vlastito ja, vlastiti obraz, čast, poštenje, ali i za dostojanstvo i vas, jebivjetara. Idiote! Mani se teorija zavjere, to je za idiote i neobrazovanu stoku. Čitaj malo knjige!

          4
          8
    • Prijetis smrcu zenama? Ona nakaza a ti koji prijetis smrcu zeni koja drugacije misli si moralna vertikala Hercegovine? Jebo ti nas…

      2
      2
  • Lavica…koja mamace i tatace u većini svojih priča…lavica koja kuka kako je zbog drugih obolila jer ona priča istinu..jedina.. lavica koja čestita djetetu rođendan preko fejsa jer putuje Amerikom i ne želi propustiti priliku…Tralala..lavica koju su upravo naše Hercegovke tako prozvale lajkale, divile plakale .nad njenim štivom.lavica koja psuje mater djeci maturantima u jednoj od svojih priča, i dalje ne znam jer je i nisam dalje čitala. I onda lavica kaže da nismo časni mi koji ostajemo u Hercegovini..majko moja jel normalan ovaj svijet više… Il’ ja nšta više ne shvaćam. Lavica je meni žena koja normalno živi i Bori se i upravo je spremna na kompromise u životu jer zna da drukčije ne može, koja ne kriju druge za svoje loše odluke, koja se bori unatoč svemu.

    45
    8
  • Ljub si, rode, jezik iznad svega,
    U njem živi, umiri za njega!
    Po njemu si sve što jesi:
    Svoje tijelo, udo svijeta,
    Bus posebnog svoga cvijeta
    U naroda silnoj smjesi.
    Bez njega si bez imena,
    Bez djedova, bez unuka.
    U prošasti sjena puka,
    Ubuduće niti sjena!

  • Sretan ti put u neku europsku nevladinu udrugu ili kakvu niš korist instituciju kojih je prepuna Europa koju vode i predstavljaju ona smlatura merkelica i onaj stari olinjali Juncker-spadalo i teturalo, kako ga istinski opisa genijalni i briljantni Nino Raspudić.
    PS. kad bi kojim čudom povela uza se još onog klošara i probisvjeta Dežulovića sa sobom plus onog sarajevskog jalijaša i papka Komšića ,di bi vam bio kraj.
    Našoj sreći ne bi bilo kraja ali jao sredini u koju vi dođete .Trojac ravan prorodnoj kataklizmi..Povedi ih sa sobom i usreći nas.

    23
    6
  • Legenda koja je veca od nasih selendri, ima snage biti svoja gdje su svi misevi i isti. Mogu se ne slagati sto puta sa njom ali sam ponosan jer je zena koja se ne boji svojih stavova i odluka a to je u ovoj zabokrecini najteze. Najvise je mrze tetke iza lonca ,obozavam kad vas prca

    11
    19
  • Draga Martina bar jednom u životu postupi časno i napusti nas i odi u Njemačku. Valjda treba tamo, tamo svi odoše. Učini i sebe i nas sretnima i časnima, samo da više ne slušamao tvoja baljezganja!

    25
    11
  • Tko god “zavrijedi” poziv u Nedjeljom u 2 kod onog četnika Stankovića, taj ne vridi pola piz.. mlake vode. To naravno vrijedi i za ovu raspuštenicu.

    11
    10
  • Jedna obična yugofilska isprazna glupača sa đon obrazom, koja se nastoji svidjeti određenoj publici kojoj se i obraća i koristi sve “prednosti” koje ima od bolesti i samohranog roditelja do “izopćenosti” u društvu koje potiče svojim iznošenjem “vizije istine”. Ne ulazi u bit stvari već plitkim pametovanjem, igrajući na najniže ljudske osjećaje, nastoji pobuditi simpatije, sažaljenje, glumatanjem općeprihvaćenog globalnog ljevičarenja kao jedine i neupitne “istine”. Mnogi su podlegli tim iforsiranim niskim strastima i suosjećaju sa njom na pitanjima na kojima se unaprijed neistomišljenici proglašavaju homofobima, nehumanima i zvijerima, dok je osobe tipa Dežulovića omotala u komunistički celofan ljudskosti, sažaljenja i kosmopolitizma, a u biti ista g…a.

    20
    9
  • Sa vecinom tvojih stavova se neslazem ali ovo otici iz bih nije samo pitanje egzistencije nego i casti prema samome sebi se slazem u potpunosti jedna dobra misao u moru losih nesto vrijedi nemoze svatko biti sol svjeta

    9
    5
    • Za branitelja iz Munchena od prije 2 godine nekoliko pitanja: 1.Kako bi bilo da svi odemo za tobom u Munchen ili druge države svijeta jer smo izgleda mi koji smo ostali nečestiti? 2.Da li istinski Branitelji tako lako napuštaju svoje položaje i prihvaćaju poraze kao ti i takvi? 3.Da li je za tebe i takve uopće poraz odlazak vani i pravdanje odlaska slaveći ga kao pobjedu? 4.Možete li ti I takvi čuti smokve, trešnje vinovu lozu kako plaču jer ih nema tko zagrliti i zaliti suzama? 5.Možete li vidjeti suze svojih starih Roditelja ili barem jednoga od njih u staračkim domovima kamo ste ih smjestili kao zahvalu što su vas donijeli na svijet? 6.Znate li kako nečije tuđe ruke brišu uspomene sa grobnica vaših najmilijih u vrijeme Svih Svetih jer vi ni u te dane niste s njima? 7.Da nisu slučajno to sve vrste čestitosti koje slavite ti i Martina Mlinarević nekud od otuda jer vam ništa od ovih vrijednosti hrvatskog naroda ne znače ništa? E moj Branitelji od prije 2 godine u Munchenu. Na žalost nisi sam u takvom razmišljanju. Ima vas sve više i više Al znaj kako nas još ima koji ne mislimo kao ti I Martina Mlinarević. Pozdrav!

      13
      9
  • Svaka čast na komentaru nikakav on branitelj nije cim je u Munchenu dozivio poraz bez ispaljenog metka molimo takve branitelje da nas vise ne brane

    11
    7
  • Dragi moj branitelju,ti misliš da si nešto od nekog obranio, molim te pojasniti nam ,kako je moguće da su vodstvu Hrvata sve komunisti,udbaši i lopovi.Šta si odbranio,mi smo se protiv njih borili i izgubili.

    9
    3
  • Ti gore XXX očito nisi ni jedan dan u ratu proveo…Pa ljudino, branio je dom svoj i ono što je svaki normalan, domoljuban čovik mislio da treba. Bez kalkulacija, bez znanja o tome ko je udbaš, lopov i komunista…bio je očito jedan momak koji je dobio poziv i otišo u rat…kao i mnogi drugi koji nisu kalkulirali i pitali – šta ja imam od tog? Ne dao nam Bog da sad zapuca…

    8
    1
    • Bio sam ja u ratu,od prvog dana,malo razmisli,poveži,zaključi svojom glavom,ne istinom koju plasiraju mediji koji su pod uticajem gore navedenih

  • I da…ovde je Martina tema…Po meni neglupa ženska, ali pogrešnih načela i uvjerenja…Previše je u njoj bošnjačkog za jednu hrvaticu…Pa do zla da je odrasla u Sarajevu. Ljubuški je ipak hrvatski grad.

    10
    7
  • Čini mi se da se u slučaju dotične ex gospođe događaju samo extremni komentari, u smislu ili je podržavaju 100% ili je pljuju 100%, a istina je (kao i uvijek) negdje u sredini.
    Slažem se sa jednim komentarom iznad koji kaže da je njen najveći problem taj što se odvojila od Boga, a što je u stvari čista neminovnost kad toliko gorljivo promičeš lijevičarske ideje.
    Nitko ne može osporiti neke činjenice koje ona govori o situaciji u BiH (mada ponekad iznosi degutantne komentare) ali opet ponavljam njena najveća greška je odmicanje od Boga, a svi vrlo dobro znamo da takvim stavovima stečeš popularnost u medijima.
    Samo gostovanje u NU2 je po meni samo produkt te lijevičarsko-soroševske i liberalne svite koja ne žali pare i vrijeme da promovira nekoga tko će zanijekati živoga Boga, a još kad nađu nekoga iz konzervativne i „zatucane“ Hercegovina, onda je njihova radost još veća.
    Žao mi je zbog bolesti koja ju je zadesila ali smatram da je objavljivanje onakvih slika totalno neprimjereno i glupo s upitnim ciljem koji je htjela postići s time.
    Osobno za nju smatram da je jako inteligentna osoba ali je, koračajući svojim putem, totalno skrenula ulijevo i pomalo se gubi u svemu tome, jer ako kažemo da je Čović lopov, kao i većina drugih političara, to ne znači da zbog toga trebamo zanijekati Boga i sve tradicionalne vrednote na kojima počiva ova jadna Hercegovina.
    Ako je pitanje morala iseliti iz ove vukojebine, onda ajmo svi u Njemačku i prepustimo naš životni prostor imigrantima iz Sirije koji će doći na naša mjesta.
    Po meni bi trebala svoj talent govora i pisanja (koji je zaista izvanredan) usmjeriti u naše tradicionalne i kršćanske vrijednosti koje su pomogle da o(p)stanemo stoljećima ovdje (čak i u gorim vremenima) i na taj način promovirati sebe i svoju rodnu grudu.
    Nažalost, njen izbor je nešto drugo…

    10
    6
  • U životu je najlakše rušiti, teško je nešto izgrađivati. Takav je Martinin životni moto – rušenje, negativa, tek tu i tamo neka lijepa sitnica u njezinim tekstovima. Problem takvog rušilačkog stava prema svemu je taj da na kraju uništi svoj brak a u konačnici i svoje zdravlje i život, a najgore od svega – život svog djeteta.

    9
    6
  • Ima istine u toj njezinom rušenju svega. Ali ima i nešto drugo. Evo par primjera pa vi sami procijenite.
    Srećo Brkić Micra Matic zaposlio svoga najmlađe sina u Elektro privredi a kćer u SUP.
    Bošnjak commerce sina zaposlio u Elektro. Karolina Kaem također u Elektro a za političare da ne i govorimo.
    E možda je časno i napustiti ovo društvo komunista

    11
    1
  • Martina se potpise imenom i prezimenom i uvjek reagira i brani one koji nisu moćni .
    Svaka čast za svaku riječ ,mislim da ove uvrede nije nikako zaslužila .
    Zelim ovoj hrabroj ženi i majci jedne preslatke curice puno zdravlja i radosti od sveg srca !❤️🌹🙏

    6
    2
  • Ja sam istinski branitelj otac 4 djece samo vas pratim šta pišete.Martina napusti nas otiđi negdje.Borio sam se za moju domovinu ostajem ovdje ,čemu žrtve mladi momci šta su život dali.

    1
    2

Komentiraj: