Zbog novih regulativa i nemogućnosti kupovine pripravaka kojima smo „prašili“ krumpir i time sprječavali klijanje merkantilnog krumpira u skladištima, proizvođači krumpira našli su se na prekretnici i u situaciji da moraju prihvatiti činjenicu da jednu sortu krumpira ne mogu koristiti cijelu godinu.
Za skladištenje treba koristiti gomolje krumpira kasnijih sorti koje imaju dulju dormantnost.
Naime, prošle a posebno ove godine, proizvođači krumpira i hobisti, imaju velikih nedoumica oko izbora sorti za sadnju. Većina njih željeli bi posaditi ranu sortu koja se može dugo čuvati u skladištu. Nažalost takve sorte trenutno nema na tržištu.
Rane sorte krumpira se uglavnom sade zbog proizvodnje mladog krumpira koji se mora potrošiti do početka jeseni jer on prirodno nekoliko tjedana nakon vađenja tjera klice.
Značajke ranog krumpira nisu samo brzo zrenje, već i tanka pokožica, kratak rok trajanja pri visokim temperaturama. Nakon skladištenja, gomolji gube do 8-15% svoje težine zbog gubitka vlage. Zbog toga rane sorte nisu za skladištenje i moraju se što prije nakon vađenja potrošiti.
Krumpir za skladištenje mora se vaditi potpuno zreo
Kako bi osigurali kvalitetu konzumnog krumpira, treba voditi računa o postupcima s gomoljima i nakon njihovog vađenja. Pogreške se mogu dogoditi već na polju ukoliko se gomolji vade prerano tj. ako se vade nedozreli.
Ako vadimo nezrele gomolje, krumpir će se u skladištu prije smežurati. Bit će više trulih gomolja, doći će i do ranijeg klijanja krumpira zbog velike vlage u njemu te on u skladištu neće moći dugo potrajati.
Je li krumpir spreman za vođenje, to možemo provjeriti jednostavnim postupkom na samoj njivi. Naime, držeći gomolj u ruci palcem druge ruke, pokušamo oguliti pokožicu gurajući palac prema naprijed. Ako ne uspijemo oguliti pokožicu, gomolji su spremni za vađenje. Zrela pokožica gomolja vrlo je važna za skladištenje krumpira. Takav krumpir može se dulje čuvati i manje krumpira dehidrira. Ulaz patogenih mikroorganizama u gomolje smanjen je, pa se smanjuje i broj gomolja koji trule zbog skladišnih bolesti.
Izbor sorti je vrlo bitan
Kako bi se smanjili gubici koji nastaju čuvanjem gomolja u skladištima, izbor sorte je jedan od najvažnijih čimbenika, te svakako adekvatan i kvalitetan skladišni prostor. Za dulje skladištenje treba birati kasne sorte koje imaju veći sadržaj suhe tvari.
Sorta Princ je jedna od najboljih sorti koja se može najdulje čuvati bez kretanja klica. Ova sorta je i u Europskom katalogu sorti sjemenskog krumpira ocjenjena najvećom ocjenom kad je u pitanju dormantnost, odnosno mogućnost duljeg čuvanja.
Osim ove sorte, dobre sorte za skladištenje su se Rudolf i Kuroda.
Zbog svega ovoga savjetujemo proizvođačima koji su sadili jednu sortu i koristili je cijelu godinu da sada posade 2 do 3 sorte u čijim gomoljima će uživati tijekom cijele godine. Danas se na tržištu nude mala, tzv. hobistička pakiranja sjemenskog krumpira (5 kg) tako da svi mogu birati ono što žele.
U čemu je najbolje čuvati krumpir?
Manji proizvođači nemaju adekvatna skladišta te krumpir skladište na različitim mjestima (podrumi, ostave i dr.). Neki proizvođači imaju trapove u kojima skladište i čuvaju krumpir. Krumpir se ne smije čuvati u PVC vrećama, najbolje ga je čuvati u papirnim vrećama u „hladnijim“ podrumima.
Puno više informacija o izboru sorti, njihovim karakteristikama i mogućnostima skladištenja doznajte od Sjemenarnine Agro Podrške na broj telefona 063/700-700.
Prijavite se za posao e-mailom na [email protected]. Više na 039/700-000.
