Uvoz hrane u Hrvatsku posljednjih je deset godina eksplodirao i danas premašuje 6,5 milijardi eura. Dok uvoz vrtoglavo raste, domaća proizvodnja ne uspijeva držati korak, a stanje u poljoprivredi postaje sve alarmantnije. Upravo se o tim izazovima raspravljalo na konferenciji o hrani održanoj u Zagrebu.
Kako piše HRT, da Hrvatska nema prehrambenu samodostatnost, najbolje opisuje upozorenje s konferencije: Kada bi se zatvorile granice, za tjedan dana ostali bismo bez hrane.
Premalo domaćih proizvoda, previše uvoza
Uvozni proizvodi dominiraju policama trgovina, a problem je dublji nego što se čini. Trgovci nisu jedini koje se može prozvati za prekomjeran uvoz – i hrvatski proizvođači uvoze gotove proizvode ili sirovine, pa ih tek potom plasiraju pod domaćim brendovima.
Mislim da se svi trgovci trude sve ono što se da nabaviti u Hrvatskoj, tu i nabaviti, no ne možete nabaviti dovoljno voća, povrća, svinjetine, junetine – apsolutno ne, rekao je Martin Evačić, predsjednik izvršnog odbora HUP – Udruge trgovine.
Na listi najčešće uvoznih namirnica, uz meso, ističe se i mlijeko.
Mlijeka nam nedostaje izuzetno puno. Mi smo nikad lošiji. Vjerojatno smo na 40, možda 45 posto, pogotovo s trajnim mlijekom, upozorio je Mladen Jakopović, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore.
Izvozimo sirovine, uvozimo proizvode
Najpozitivniji primjer u domaćoj poljoprivredi je proizvodnja žitarica i uljarica. Hrvatska izvozi kukuruz, pšenicu i soju – ali ono što se od njih proizvodi, poput brašna i gotovog tijesta, u velikoj mjeri – uvozi.
Uvozimo poboljšivače pšenice, brašno, gotovo tijesto… u tom segmentu planiramo ulaganja u mlinarske kapacitete, rekao je Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede.
Glavni nedostatak: znanje i smjer
Prema dekanu Agronomskog fakulteta Aleksandru Mešiću, jedan od ključnih problema je to što je hrvatska poljoprivreda još uvijek strukturirana kao u doba djedova i baka.
Očito je da način na koji smo do sada radili nije polučio rezultate. Možemo imati kvalitetu i konkurentnost, ali nedostaje nam znanje, naglasio je Mešić, prenosi Index.
Zaključak s konferencije je jasan: hrvatska poljoprivreda ima potencijal, ali ga mora početi ozbiljno razvijati – u suprotnom ćemo u potpunosti ovisiti o hrani iz zemalja poput Njemačke, Danske i Nizozemske.
(www.jabuka.tv)
Tužno za čitat , šta nam rade loše sluge loših gospodara ! Našu generacija će ubrzo da pocme plaćati ovu nemarnost . Bez puno stvari se može al piće i hrana kako duhovna tako i tjelesna nam je neophodna za život .Zato braćo moja Ora et labora !!
Baš nije tuzno: šta se posije to se zenje. Još nije kasno, zagrniti rukave.
E moj gospodine Mešiću da smo na nivou djedova i baka mi bi godinama mogli preživjeti ako se granice zatvore , malo si pobrkao lončiće nego se mi moramo vratiti kako su djedovi i bake radile jer će ubrzo hrana postati luksuz. A zdrava hrana polako i nestaje, njom se hrane samo odabrani
Upravo tako
Motiku u ruke
draago mi je da ovo portal iz Hercegovine objavljuje jer znamo za koga u nas narod voli glasat
U tom objavljivanju ovakvih podataka i jeste sva poanta rasula hrvatske gospodarske i ekonomske (ne) moći.Postoje instituti i postoje organizacije koje imaju samo jedan isključiv ili primaran cilja a taj je da što bolje prezentiraju moguće scenarije naše sutrašnjice..Ukratko, nema tu nikakvih pogađanja ni vračanja, oni uzimaju u obzir desetine i stotine parametra naše svakodnevice, naših života, sve ih temeljito izanaliziraju , odvagnu i najmanju sitnicu i izvuku zaključke koji se logično i slijedom takvih dubinskih istraživanja sami nameću..
Skratit ću, mogao bih ovako do večeri-analizirane su države poput Srbije, Crne GOre, BiH i Hrvatske.U obzir je uzeto cjelokupno stanje u svim segmentima države- socijale, ekonomije, politike, poljoprivrede, sigurnosti, itd..
Podatci za Hrvatsku i napose Crnu Goru i posebno Bosnu i Hercegovinu su više nego alarmantni.
Naime, po tim podatcima od prije nekoliko godina Hrvatska bi imala Hrane za vlastito stanovništvo par mjeseci-goriva za skoro pola godine..To su podatci koji puno bolje zvuče od ovih ovde gore navedenih koji su puno pesimističniji.Podatci za Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu su više nego porazni.Obje države bi po tim istraživanjima ostale bez hrane za najviše sedam do deset dana.Crna Gora i Bosna i Hercegovina dakle.
Srbija i Macedonija bi imale hrane za veći dio godine.
I logično se postavlja pitanje kako bi te zemlje možebitno ratovale(tko bi ratovao protiv koga), ako se zna da nijedna od ovih gore navedene tri države nema hrane ni za nekoliko dana a kamoli za vojne avanture.Političari koji nas huškaju jedne na druge očito nemaju u glavama ništa osima slame i taj problem, podatak o surovosti života u ovim siromašnim državama -njih kao one koji bi čučali skriveni po podrumima očito ne zanima.