Hrvatskoj politici treba radikalan zaokret, u suprotnom prijeti nestanak naroda

Demografska kretanja Hrvata katolika od 1991. do danas, a pogotovo u vremenu od nekoliko poratnih godina, koja su obećavala masovniji povratak i priraštaj, a koja se, nažalost, nisu zadržala do današnjeg vremena, pokazuju kako u hrvatskom političkom korpusu u iduće četiri godine, neovisno o sastavu vlasti, treba radikalni zaokret u vođenju strateške politike, a takav stav izražavaju i neki naši sugovornici iz vodećih stranaka.

Intelektualci i Katolička crkva mišljenja su kako u hrvatskom narodu u BiH, i to ne samo na većinski bošnjačkim ili srpskim područjima, već dugi niz godina postoje tendencije iseljavanja, privremenog ili stalnog, a da je tomu tako, pokazuju i njihove stručne analize o prirodnom priraštaju (odnos rođenih i umrlih) koji je od 2002. godine, kada je iznosio -22, došao do brojke od čak – 1860 u prošloj godini.

Uzroci takvog stanja prvenstveno leže u politici i načinu vođenja iste, jer hrvatske političke elite do danas, a posebno kroz instituciju HNS-a, nisu uspjele napraviti dugoročnu strategiju zaustavljanja iseljavanja i nestanka cijeloj jednog naroda, a koja bi, slažu se intelektualni krugovi, trebala uključivati jasno definirane smjernice prvo gospodarskog razvoja na svim prostorima gdje žive Hrvati kako bi se narod zadržao na svojim ognjištima, a onda i političkog konsenzusa oko viđenja ustroja BiH, njezinih institucija, središnje razine vlasti i lokalne samouprave.

Do sada, najsnažnije hrvatske stranke koje na sebe preuzimaju ulogu vođa cijelog naroda mnogo su vremena uložile u nametanje agende o potrebi jednakopravnosti Hrvata, federalizacije zemlje i gospodarskog prosperiteta, međutim, njihovo se praktično djelovanje svelo tek na nekoliko pisanih stranica rezolucija i onoga što vole nazivati programom, ali bez razrađenih koraka koji bi postupno trebali voditi do željenog cilja. Nije se uvažavalo stvarno stanje stvari, nisu se tražili iskreni strateški partneri u međunarodnoj zajednici za takav hrvatski projekt u BiH, niti su se pokušavalo kroz iscrpljivanje sugovornika na drugoj strani doći barem do minimalnih pomaka na terenu.

Skupljanje jeftinih bodova

Umjesto toga, izjave o hrvatskoj federalnoj jedinici kao preduvjetu zaustavljanja političkog i gospodarskog sloma hrvatskog naroda nikada nije pratio široki konsenzus svih društveno-političkih snaga čime bi se ojačala i pregovaračka pozicija, već su se takve izjave uglavnom koristile za skupljanje političkih bodova, znajući kako bošnjački, pa ni srpski partneri teško mogu pristati na unutarnji preustroj zemlje kada na drugoj strani imaju narod bez vizije i nekompromitiranih vođa, a iza kojih stoji neka od zapadnih velesila.

Analitičari se slažu kako se stoga u iduće četiri godine vladajuće elite u Hrvata moraju pozabaviti prvo stvaranjem unutarnarodnog konsenzusa, a onda izradom strategije kroz koju će se mudrijom politikom uz korištenje tehnika uvjetovanja (kako to rade često Srbi, i ponekad Bošnjaci) ishoditi rješenje koje će Hrvatima povratiti konstitutivnost. Istodobno, ta strategija i zaokret treba pratiti jednako konkretna gospodarska vizija te kroz Federaciju prvo raditi na ekonomskom uzdizanju područja s hrvatskom većinom, a u RS-u poticati održivi povratak na način da se snažnijim lobiranjem u Zagrebu omogući masovnija i administrativno neopterećena pomoć u pokretanju privatnih biznisa kao preduvjeta za dolazak mlađe populacije. Ekonomski problemi, slažu se svi, danas su zapravo i glavni uzrok iseljavanja Hrvata.
HNS pred povijesnom zadaćom

No, HNS, koji bi trebao biti adresa s koje će sve inicijative ići u svijet, nije odgovorio trenutku u kojem se nalazi narod te su iduće četiri godine možda i ključna prilika za takav zaokret, a sugovornici upućeni u djelovanje Sabora, ističu kako bi njegov novi saziv trebalo iskoristiti za početni zamah u oživljavanju strateškog djelovanja svih zdravih snaga u hrvatskom korpusu.

Posljedice dosadašnjeg vođenja politike kroz zadovoljenje uskostranačkih i osobnih interesa nekolicine bile su pogubne – svi već znaju kako je 1991. na području cijele BiH živjelo ukupno 835.170 katolika, dok ih je 2013. godine bilo 432.177. No, ono što zabrinjava dodatno, jest činjenica da je Hrvata katolika, prema evidencijama Biskupske konferencije BiH, odnosno analizi biskupa Tome Vukšića, 2003. godine bilo 464.821.

Dakle, za 32 tisuće više nego danas! Trend smanjenja u posljednjih nekoliko godina zvono su za uzbunu u crkvenim redovima čiji velikodostojnici već dugo upozoravaju na ove tendencije te apeliraju na domaću i svjetsku javnost – nažalost, bez dovoljno reakcije.

Narod pred istrjebljenjem

Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine i banjolučki biskup Franjo Komarica nedavno je na Trećoj izvanrednoj Biskupskoj sinodi koja se održavala u Vatikanu upozorio kako je trenutačno stanje za katolike u BiH dramatično.

– Mi u BiH imamo brojna iskušenja, a napose stoga jer je katolička obitelj pred fizičkim istrjebljenjem. U pola zemlje su iskorijenjeni, a sada su u drugome dijelu zemlje katolici pod snažnim pritiscima fizičkog iskorjenjivanja, rekao je Komarica.
Iseljavanje po biskupijama

Podsjetimo, na području RS-a prija rata živjelo je oko 220 tisuća Hrvata, a do danas ih se vratilo tek oko 15 tisuća. Istodobno, i s područje Federacije nedostaje više od 30 posto Hrvata koji su protjerani s danas većinski bošnjačkih područja, pogotovo u središnjoj Bosni. U Istočnoj Hercegovini stanje je već odavno teško; područje Trebinjske biskupije konstantno je podvrgnuto scenariju u kojem narod polagano nestaje sa svojih stoljetnih ognjišta. Za razliku od 1996. do 2002. kada je prirodni priraštaj u ovom dijelu Hercegovine bio pozitivan, danas je, nažalost, debelo u minusu.

Veliko smanjenje bilježimo u Banjolučkoj biskupiji koja je 1996. godine imala 50 tisuća vjernika, a danas tek 35 tisuća, pokazuje dokument “Demografsko stanje i procesi katolika u Bosni i Hercegovini” koji je priredio mons. dr. Tomo Vukšić, biskup vojni ordinarij. Prema istoj analizi u Sarajevskoj je, pak, 2003. godine bilo oko 215 tisuća vjernika, dok je prošle godine taj broj spao na 190 tisuća. I na području Mostarsko-duvanjske biskupije od 2006. godine pada broj Hrvata pao je sa 194 na 186 tisuća.

(Dnevni-list.ba)