S klasu može nadmašiti samo nova generacija S klase!
Tim promidžbenim sloganom Mercedes je 1991. godine s ponosom najavio službeno treću generaciju svog najluksuznijeg, naudobnijeg i najsigurnijeg automobila na tržištu. Linija W 140 u biti je nastavak filozofije tvrtke u proizvodnji automobila koji je iz generacije u generaciju postavlja mjerila klase u segmentu gdje je konkurencija uvijek malobrojna.
Novitet je imao zadatak zadržati primat u visokoj klasi, a gdje je prethodnik linije W126 visoko podignuo ljestvicu s obzirom na 818.000 prodanih jedinica u preko 140 zemalja širom svijeta. No, ovaj puta osim Jaguara, Mercedes je u luksuznoj klasi imao za vratom vrlo konkurentnu BMW Seriju 7 i tek pristigli Lexus koji je u Americi prijetio oduzimanjem dijela tržišta.
Već 1981. godine, kada je tada aktualna S klasa linije W 126 bila na tržištu dvije godine, počeli su u Stuttgartu razvoj njegovog nasljednika. Koliko je za Mercedes nova S klasa bila važan projekt svjedoči i činjenica da je njezin razvoj bio i ostao povijesno najskuplji projekt u njihovoj proizvodnji automobila. Razvoj linije W 140 koštao ih je oko 2 milijarde DEM!
Mercedes-Benz je u razvoj linije W 140 uložio oko 2 milijarde DEM
U sklopu tog troška uračunati su i svi testovi kompletne ugrađene opreme koja je podvrgnuta ispitivanjima funkcionalnosti baziranim na bazi simulacija petnaestgodišnjeg korištenja! Mercedes Benz bio je tada apsolutni vladar visoke klase i logično je da i kod novog modela u fokusu bude poboljšanje sigurnosti i udobnosti upareno s reprezentativnim dizajnom te najvišim mogućim standardima.
Dizajn je potpisivao Bruno Sacco, a koji je dobio zadatak da novitet bude 30 mm viši i 60 mm širi od prethodnika. Nova S klasa stilskim elementima orijentirala se na tipičan izgled Mercedes automobila toga doba, a koji je započeo s SL linijom R 129. Prepoznatljiva maska hladnjaka od sada na sebi nije imala tipičnu mercedesovu značku, već je ona pomaknuta na poklopac motora. Prve reakcije novinara na njegovo stilsko rješenje nisu odisale oduševljenjem s obzirom da su novu S klasu prozvali dinosaurom ili surogatom slona i bika.
Zapravo, uvjetno rečeno zastarjeli dizajn bio je posljedica činjenice da je predstavljanje nove S klase odgođeno za 2 godine koliko je trebalo tehničarima da razviju konkurentni V12 motor za boj s BMW-om i Jaguarom. Sacco je ipak uspio stilskim rješenjima poboljšati aerodinamiku (iznosila je sada 0,31) za 17 posto zahvaljujući i položenijem vjetrobranskom staklu površine 1,26 m2 kojih 90 posto površine su novi brisači uspjeli i očistiti.
S obzirom da je upravo tehničkim inovacijam S klasa uvijek naglašavala svoju superiornost na tržištu kao automobil budućnosti, niti ovaj puta to nije bila iznimka.
W140 donosi na tržište sustave ABS, ESP, BAS, ADS (Adaptiven Dämpfungs-System – sustav automatskog podešavanja amortizacije ogibljenja), bočne zračne jastuke, sigurnosne pojaseve s automatskim podešavanjem visine, bio je tu i Auto Pilot System navigacije, sustav Parktronic, S klasa je imala ugrađen i inovativni MSR (Motor-Schleppmoment-Regelung) sustav koji se nadovezivao na postojeći ABS/ASR upravljački sistem.
S klasa uvijek naglašavala svoju superiornost na tržištu kao automobil budućnosti
MSR je sprečavao gubitak trakcije na skliskoj površini uslijed naglog oduzimanja gasa ili efekta kočenja motorom uslijed brze promijene brzine mjenjača u nižu brzinu. Novost za Mercedes je bila i upravljačka računalna jedinica CAN (Controller Area Network) koja je putem podatkovnih kanala (CAN-Datenbus) prikupljala informacije od motora i ostalih elektronski nadziranih sistema i sve ih u praktično desetinkama sekundi usklađivala kako bi automobil u cjelini voznim karakteristikama bio savršeno usklađen.
Godine 1992. linija W 140 dobila je i nagradu Stratospheric Ozone Protection Award američke Enviromental Protection Agency, a koja je dodjeljena za ekološka rješenja. Osim reduciranja potrošnje i optimiziranja ekoloških rješenja W 140 bio je predvodnik automobila koji se u potpunosti odriču FCKW-a, a sa visokim stupnjem mogućnosti reciklaže plastičnih dijelova. U S klasu Mercedes je ugradio i nove inovativne reflektore s varijabilnim fokusom uz što se vidljivost povećala za čak 20 posto, a po prvi puta upravo u S klasu ugrađena su i izo stakla na bočnim vratima kako bi se dobila savršena tišina interijera.
Po pitanju motorizacije tijekom prodaje sa linijom W 140 na raspolaganju su bila dva šestcilindarska redna motora u 300 SE 2,8/S 280 sa 2799 ccm i 142 kW/193 KS te u 300 SE/S 320 s 3199 ccm i 170 kW/231 KS. Benzinski V8 motori ugrađeni su u 400 SE/S 420 s 4196 ccm i 210 kW/286 KS te 500 SE/S 500 s 4973 ccm i 240 kW/326 KS. S klasa imala je i štedljiviju motornu varijantu u vidu šestcilindarskog dizelskog agregata u 300 SD/S 350 Turbodiesel s 3449 ccm i 110 kW/150 KS, a namjenjenu prvenstveno tržištu Sjeverne Amerike.
Uz S klasu podrazumijevala se ponuda uglavnom s automatskim mjenjačima
Top motorizacija bila je ugrađena u 600 SE(L)/S 600 L. V12 benzinski motor M 120 E 60/120.981 LH s četiri ventila po cilindru i raspoloživih 408 KS bio je potpuno nova konstrukcija u povijesti Mercedes Benza. Bio je to njihov prvi u povijesti dvanaestcilindarski motor i ujedno isto tako najjači motor koji su ikada ugradili u serijski automobil! Kome je to bilo premalo AMG je prvotno servirao S70 AMG s 496 KS, a potom i S72 AMG s 525 KS! AMG je čak izradio i 18 karavana S73 od kojih je 10 kupio sultan od Bruneja.
Uz S klasu podrazumijevala se ponuda uglavnom s automatskim mjenjačima, ali za klasičare uz bazni model bio je dostupan petstupanjski ručni mjenjač. Inženjeri su S klasu opremili sa tri vrste ovjesa. Bazni se sastojao od klasičnih spiralnih opruga i plinskih amortizera, zatim slijedi kombinacija spiralne opruge s amotizerima sprijeda te straga samonivelirajući ovjes. Top model bio je opremljen hidropneumatskim ovjesom s ADS-om.
Treba napomenuti da podvozje nije imalo lak zadatak s obzirom da je S klasa u startu težila preko 1800 kg! Kod nove S klase pojavio se i problem cijene koja je bila 25 posto viša od prethodnika. Nije to bilo ništa sporno s obzirom na inovacije i luksuz, ali recesija koja je zahvatila tržište kupce je distancirala od vrhunskog Mercedesa. Diverzifikacija je bila nužna potreba u automobilskom programu Mercedesa, a slijedom toga 1992. započinje proizvodnja kupea na bazi S klase.
S klasa preživjela je dva decentna stilska usklađivanja
Dizajn je potpisao Olivier Boulay, koji je glomaznu limuzinu pretvorio u skladni sportski kupe. Kupe je bio u ponudi u samo tri verzije: 400 SEC/S 420 Coupe/CL 420, 500 SEC/S 500 Coupe/CL 500 i 600 SEC/S 600 Coupe/CL 600, a do 1998. proizvedeno je ukupno svega 26.022 primjerka. Uz kupe u ponudi je bila i verzija s produženim osovinskim razmakom, poseban blindirani model, te Pullman limunzina. Svoj primjerak dobio je i Papa Ivan Pavao II. kao i kancelar Kohl.
Ova je S klasa preživjela dva decentna stilska usklađivanja 1994. i 1996. No, to nije puno pomoglo s obzirom da je ukupna prodaja bila upola manja od prethodnika. Do 2000. godine proizvedeno je u svim izvedbama ukupno svega 406.717 primjeraka limunzine S klase linije W 140, od čega je 28.101 s ugrađenim dizelskim motorom.
(www.jabuka.tv)
