Gabrijeli Ivešić (13) iz Žepča dijagnosticirana je teška dijagnoza prije gotovo četiri godine – akutna limfoblastična leukemija (ALL).
Njezina majka Dragana Ivešić prisjeća se kako je sve počelo s temperaturom koja, i uz antibiotike i penicilin, nije spadala tri tjedna. Tada je devetogodišnja Gabrijela prvo upućena u Županijsku bolnicu Zenica, gdje je liječnica odmah posumnjala u leukemiju. Urađene su dodatne pretrage, a već sutradan ujutro djevojčica je prebačena u Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS), piše Faktor.ba.
Dragana se prisjeća da je točna dijagnoza postavljena početkom ožujka 2020. godine.
Bio je to šok, trenutak kada vam se u djeliću sekunde sruši cijeli svijet. Bespomoćni ste, ne znate što, kamo i kako dalje. Stotinu misli kroz glavu proleti vam u trenu i svaka je ružnija od one prethodne, ne vidite izlaz, sve je samo crno. Netko vam nešto govori, tješi vas, daje nadu, ali nijedna riječ ne dopire do vas…, prisjeća se Dragana u povodu 15. veljače, Međunarodnog dana djece oboljele od raka.
Gabrijela je prošla kroz tri ciklusa, što je više od 50 kemoterapija, koje je, prema riječima njezine majke, jako teško podnosila.
Stalno je morala primati trombocite. Imunološki sustav je oslabio, bila je toliko loše, vratila joj se temperatura, po dva tjedna nije mogla primiti terapiju… No, Gabrijela je najteže podnosila punkcije, kojih je imala oko 15.
To je užasno bolno za odraslog čovjeka, a ne za dijete. Kako bi to lakše podnosila, djecu dijelom uspavaju, ali je i to teško podnosila jer bi poslije imala halucinacije, vikala bi, često ni mene nije mogla prepoznati. Teško je to bilo roditelju gledati.
Gabrijelino liječenje u Sarajevu trajalo je oko osam mjeseci i većinu tog vremena provela je u Klinici za pedijatriju KCUS-a sa svojom majkom. Jedno vrijeme, pred sam kraj liječenja, bile su smještene i u Roditeljskoj kući.
Gabrijela sa svojim roditeljima, sestrama i bratom nakon izlaska iz bolnice. (Foto: Privatna arhiva)
Za hrabre ljude Udruge Srce za djecu oboljelu od raka u Sarajevu, punih ljubavi, suosjećanja, uvijek spremnih pomoći i olakšati, Dragana ima samo riječi hvale. Nakon liječenja još 18 mjeseci Gabrijela je primala terapiju održavanja. Tijekom tog razdoblja svaki petak morala je vaditi nalaze i primati terapiju… Bilo je to razdoblje pandemije koronavirusa koji je, kaže Dragana, dodatno sve zakomplicirao jer puna dva mjeseca njih dvije nisu nikoga mogle vidjeti od svoje obitelji, osim preko videa, piše Faktor.
Dodatno teško za majku koja je još četvero djece, tri kćeri i sina, ostavila u Žepču s njihovim ocem, njezinim suprugom.
Često se sjetim tog razdoblja i onda nastojim potražiti neki kutak u kući u kojem ću biti sama kako bih se isplakala. Bila sam rastrgana na dvije strane. Teško mi je bilo gledati agoniju kroz koju moja Gabi prolazi, ali i misliti na ostalo četvero djece, što li su tog dana jeli, jesu li zaspali gladni, boli li ih što…
Pred kraj trećeg ciklusa trebale su u klinici u Sarajevu ostati 15-ak dana, ostale su gotovo cijeli mjesec jer je Gabi ponovno bila loše. Ali onda, pred kraj 2020., stižu dobre vijesti.
Dragana kaže da nikada neće zaboraviti liječnicu koja im je priopćila kako je Gabrijelina bolest napokon ušla u remisiju.
Nisam točno znala što taj termin znači pa sam zamolila za objašnjenje. Liječnica se blago osmjehnula i rekla da se razvoj bolesti zaustavio i da se povlači. Da slijedi nastavak liječenja kako bi se bolest istjerala iz organizma. Bio je to dan ponovnog rođenja sve moje djece, tako sam se osjećala…
Gabi uživa u životu i mašta o budućnosti (Foto: Privatna arhiva)
Gabrijela nakon bolesti, koju je pobijedila, živi kao i svaki tinejdžer. Ide u školu, sedmi je razred, voli odbojku, voziti bicikl i svirati klavir. Rijetko se, kaže njezina mama, sjeti razdoblja kada je bila bolesna.
I sada je redovito na kontroli u Zenici, svaka tri-četiri mjeseca, a na ljeto ćemo i u KCUS na ponovne provjere. Nadamo se najboljem jer Gabrijela je dobro, aktivna je, vesela. Uveli smo i prirodne pripravke kako bismo ojačali njezin organizam, matičnu mliječ, pravi prirodni med, neven, maslačak, od kojih pripremamo čaj, domaći pekmez od jabuka, aroniju…
Kao i svaka tinejdžerica, i Gabrijela mašta o budućnosti. Njezina mama otkriva da bi, kad odraste, željela postati frizerka jer shvaća koliko kosa znači svakoj osobi, a osobito djevojčicama u njezinim godinama, piše Faktor.ba.
Sestre u klinici su pitale hoće li je one ošišati, ali sam rekla da ću ipak to ja učiniti. Plakala sam i šišala je, a kad sam završila, ona je mene zagrlila i tješila riječima: “Mama, dogovorile smo se da ćemo to uraditi i da nećemo plakati jer kosa će ponovno narasti…”
(www.jabuka.tv)
