Na obali Blidinjskog jezera na Barzonji u utorak je svečano proslavljena svetkovina Gospe Snježne te obilježena 30. godišnjica blagoslova crkve njoj posvećene.
Nepregledna kolona vozila već uz samu cestu prema Blidinjskom jezeru svjedočila je o velikom interesu vjernika za ovaj značajan duhovni događaj.
Program proslave započeo je u 11 sati prigodom za ispovijed, nakon čega je u 11:30 sati uslijedila molitva krunice.
Proslava Gospe Snježne na Barzonji #Blidinje pic.twitter.com/by5ybBVHsN
— Jabuka.tv (@jabukatv) August 5, 2025
Središnji dio programa bila je svečana sveta misa u 12:00 sati koju je predvodio fra Bože Milić, duvanjski gvardijan i župnik koji je održao vrlo poticajnu i zanimljivu propovijed.
Svoje riječi duvanjski gvardijan je potkrijepio i poučnim, ali duhovitim, primjerima koji su i nasmijali okupljeno mnoštvo.
Fra Bože Milić
Fra Bože je govorio o važnosti Marijinih riječi „neka mi bude“, naglašavajući kako one i danas mogu biti vodilja svakome od nas.
Ukazao je na važnost prihvaćanja naše svakodnevnice sa svim što ona nosi – bez potrebe za stalnim i uzastopnim „popravljanjem“, kontroliranjem ljudi, stvari i događaja oko nas.
Na Barzonji se i ove godine okupilo mnoštvo vjernika.
Naglasio je kako su upravo svakodnevni, obični događaji i odluke one koje oblikuju naš život. Okupljenima je naglasio važnost preuzimanja odgovornosti za svoje živote, jer – kako je istaknuo – često „elegantno“ prebacujemo odgovornost na Boga, moleći isključivo Njegovu pomoć, dok sami zapravo ne znamo što želimo od svoga života ili se bojimo donositi odluke.
U koncelebraciji su bili fra Josip Vlašić te još nekoliko svećenika.
U koncelebraciji misnog slavlja bili su fra Josip Vlašić, na službi u Masnoj Luci, te više svećenika s područja Doljana, Posušja, Konjica, Livna i šire.
Nakon mise, druženje se nastavilo pod šatorima – uz zajednički stol, hranu i piće te nezaobilaznu gangu i pjesmu koja je ponovno odjekivala podno planinskih vrhova.
Proslava Gospe Snježne na Barzonji #Blidinje pic.twitter.com/j9ZsC8f51P
— Jabuka.tv (@jabukatv) August 5, 2025
Povijest “Gospe Snježne” na Barzonji
Barzonja je jedno od najstarijih misišta u Hercegovini. Na ovom mjestu nalazila se „fratarska kuća“ još krajem 19. i početkom 20. stoljeća.
Od dvadesetih godina pretprošlog stoljeća “planinski” je fratar svoje sjedište imao u Rudom Polju, a zatim u Masnoj Luci gdje su sagradili fratarsku kuću s kapelom 1928. godine. Kuću su u krvavom pohodu 1942. godine spalili četnici te likvidirali sve koje su zatekli u Poljima.
Na Barzonji se nalazi i groblje, a od 1995. godine i crkva posvećena Gospi Snježnoj koju je dao izgraditi fra Petar Krasić kao simboličnu poveznicu između katoličkoga puka ovoga kraja, snijega, koji je svojevrsni simbol Planine, te jedne legende.
Barzonja – jedno od najstarijih misišta u Hercegovini.
Naime, Gospa Snježna katolički je blagdan koji se slavi svake godine 5. kolovoza, a kao spomendan na poseban događaj koji se zbio u Rimu u 4. stoljeću.
Blagdan je nastao po legendi prema kojoj se u noći 3. kolovoza 352. godine Gospa ukazala tadašnjem papi Liberiju i rimskome patriciju Ivanu.
Prilikom tog ukazanja naredila im je da joj u čast izgrade crkvu na mjestu koje će biti obilježeno snijegom. Snijeg je uistinu pao 5. kolovoza na Eskvilinu, jednom od sedam rimskih brežuljaka.
Gospa Snježna katolički je blagdan koji se slavi svake godine 5. kolovoza.
Na stranici Hajdučkih vrleti Blidinje stoji i izvještaj kako se počela proslavljati svetkovina Gospe Snježne na Barzonji:
Naime, još u vrijeme turske okupacije, kada su se fratri sa svojim narodom skrivali u sigurnosti planina, kada su se mise slavile pod vedrim nebom, kada je crkveni svod bio nebeski, kada je oltar bio kameni zid i kada se umjesto na klupama sjedilo na ledinama nastala je Planinska legenda o Gospi snježnoj.
Baš na dan kada je stotinama godina prije pao snijeg na rimskome Eskvilinu, slavila se misa na Barzonji, na Poljima, u srcu Planine. Nekolicina pastira, žena, djece staraca skupili su se oko podneva na brežuljku poviše polja da proslave svetu misu toga nedjeljnoga dana. Ni po čemu se ta misa na svome početku nije razlikovala od ostalih kao što se niti taj vrući ljetni da nije razlikovao od drugih dana toga mjeseca.
Misa je tekla svojim tijekom dok fratar nije podignuo hostiju i kalež da se preobraze u tijelo i krv, u isti mah diže se silan vjetar te se stadoše navlačiti teški oblaci na vedro sunčano nebo. Dok je fratar dovršio otajstevnu molitvu i spustio tijelo i krv natrag na oltar, narod se već stao komešati, ogrtati čobanskim kabanicama i uznemireno pogledavati nebo te jedni druge.
Vjetar je puhao sve jače i jače, nestade sunca i nastupi hladnoća koja se uvlačila u kosti puka. Čuđenje, strah i studen su se miješali među narodom. Znali su da je Planina prevrtljiva i da se u jednome danu mogu izmijeniti i vrućina i hladnoća, i sunce i kiša i vjetar i hladnoća, ali nikada ovako naglo. Uvidje i fratar da nešto nije u redu i da se misa neće moći nastaviti ovako te zapovjedi narodu da se povuku u obližnju pojatu kako bi se sakrili od oluje koja se očigledno sprema.
Planinska legenda o Gospi Snježnoj nastala je još u vrijeme turske okupacije.
Narod posluša te pođe. U pojatu se u čas stisnuše i narod i ovce i fratar. Kada su se komešanja primirila fratar naloži da će se misa nastaviti ovdje. Pastiri odijeliše ovce od naroda te se prekinuto nastavi. Misa je trajala i nitko se više nije obazirao na vrijeme vani, tek bi se tu i tamo očulo snažno zavijanje vjetra kroz slamnate krovove te škripanje starih greda pod burevitim udarima. Kada se misno slavlje završilo, fratar podijeli blagoslov te prvi pođe k vratima da vidi što se to vani događalo. Pastiri mu otvoriše vrata, a on stade u čudu i nevjerici promatrati čudesan prizor.
Sve bijaše bijelo, snijeg prekrivaše sva Polja i cijelu Planinu. Zagazi vani, a za njim narod krsteći se i tihim glasovima zazivaše svetinje. U sred ljeta, petoga dana mjeseca kolovoza snijeg je iz „vedra neba“ počeo padati i prekrio Planinu. U spomen na taj događaj, čast Gospi i planinskome snijegu 5. kolovoza 1995. godine proslavljena je prva misa u novoj crkvi Gospe snježne, na Barzonji, na mjestu gdje je stajala ona pojata u koju se narod sa svojim fratrom skrio od nevremena. Možda se radi o legendi, no jednu stvar je moguće potvrditi i u nju vjerovati, a to je snijeg u kolovozu, navodi se u tekstu.
(www.jabuka.tv)
