Dana 8. kolovoza 1928. godine umro je hrvatski političar Stjepan Radić.
Njegova je smrt bila posljedica komplikacija nastalih pri atentatu u beogradskoj skupštini 20. lipnja 1928. godine. Naime, u Stjepana Radića pucao je iz revolvera srpski zastupnik Puniša Račić, koji je tom prilikom ubio Đuru Basarićeka i Pavla Radića (nećaka Stjepana Radića).
Stjepan Radić ukupno je nakon atentata poživio još oko 50 dana. Njegovo zdravstveno stanje nakon ranjavanja dodatno je bilo otežano i zbog dijabetesa od kojeg je bolovao. Umro je u Zagrebu, u 58. godini. Povodom njegovog pokopa skupio se izrazito velik broj ljudi u Zagrebu, a sahranjen je na Mirogoju.
Dan prije zločina Stjepana Radića mnogi su upozoravali na mogućnost atentata, ali je on odgovorio: “Ili ću iz tog rova izaći kao pobjednik ili će me iz njega mrtvoga izvesti hrvatski narod!”
Ubojica Puniša Račić osuđen je na 20 godina zatvora.
Robiju je provodio u Kaznenom zavodu u Zabeli kod Požarevca gdje mu je po dolasku upravnik kaznionice ustupio čitav prvi kat svoje vile koja je bila izvan kruga kaznionice.
Nije bio ni pod kakvom paskom, dodijeljena su mu tri kažnjenika za osobnu poslugu (jedan za posilnog, drugi za kuhara, a treći za tjelohranitelja) a imao je i slobodan izlaz u svako doba dana i noći. Početkom travnja 1941. godine, jedne večeri, jednostavno je odšetao iz Zabele i vlakom otišao u Beograd.
Kazna ga je stigla tek 1944., kada su ga strijeljali partizani u okolici Beograda.
(www.jabuka.tv)
Ja sam čitao povijest da je P Racic nestao gubi mu se svaki trag, u stvarnosti da ne dobio ranc na jugu Srbije, po zavrsetku rata uhapšen osuden na smrt. Justificiran pod nepoznatim okolnostima,