Hrvatski nogometni branič Dubravko Pavličić, koji je 1996. s Hrvatskom stigao do četvrtfinala Europskog prvenstva, preminuo je prije točno 11 godina nakon teške bolesti u španjolskom gradu Alicanteu.
Pavličić je nastupao za lokalni klub Hercules od 1994. do 1997., a preminuo je od raka gušterače u dobi od 44 godine.
U Alicanteu ulaz na stadion nosi njegovo ime.
Na ulazu s brojem 5, koji je nosio na dresu, utisnuta je pločica s fotografijom dugokosog mladića. Fotografiju gleda njegov bivši suigrač Benito Sanchez, ispunjen nostalgijom.
Dudo i dalje živi u svima nama, kaže 59-godišnji Sanchez za Hinu. Ljudi ga se sjećaju, ne samo zbog igračkih kvaliteta nego i ljudskih, dodaje u tom primorskom gradu na jugoistoku Španjolske.
Sanchez i Pavličić igrali su zajedno u zadnjoj liniji Herculesa, ekipe koja nosi ime po snagatoru iz rimske mitologije.
🏟️⚽️👀 #HérculesTerrassa
💙#MachoHércules 🤍 pic.twitter.com/oJo12EdvLU— Hércules CF 💙🤍💯 (@cfhercules) April 2, 2023
Bili su to slavni dani, najljepše razdoblje ovog kluba, napominje Sanchez.
Hercules je tada igrao u Primeri, a danas se natječe u četvrtoj ligi.
Pavličić je 1994. došao iz Rijeke dok je Sánchez stigao iz obližnjeg Castellóna. Cilj im je bio uvesti drugoligaša Hércules u Primeru.
Tada je ondje igrao i veznjak Željko Adžić čija je supruga prevoditeljica pomagala obojici Hrvata u svladavanju španjolskog jezika.
Dudo je imao veliku energiju. U igri je bio iznimno pažljiv, dobro je izlazio naprijed s loptom. Volio je velike utakmice, prisjeća se Sánchez.
Na stadionu José Rico Pérez, kapaciteta 29.500 mjesta, došla je Barcelona B u lipnju 1995. U tom zadnjem prvenstvenom kolu Pavličić je zabio pogodak u pobjedi od 2-0. Hércules tada nije izborio viši rang, ali se Pavličić učvrstio u reprezentaciji Hrvatske koja je tih ratnih dana skrenula pozornost svijeta na sebe.
Dubravko Pavličić
Mi smo s posebnim motivom igrali za Hrvatsku. Htjeli smo svijetu pokazati tko smo i što smo, kaže Nikola Jerkan koji je s Pavličićem i Igorom Štimcem činio obrambeni trojac na ispunjenom Poljudu u utakmici s doprvakom svijeta Italijom.
Naježili smo se zbog atmosfere koja nas je dočekala na stadionu. Navijači su dva sata uoči početka bili ondje, prisjeća se.
Hrvatska i Italija odigrale su 1-1, a Pavličić je sudjelovao svih 90 minuta.
Dubravko je bio jako zahvalan igrač, bio je polivalentan pa je igrao više pozicija u obrani. Uvijek discipliniran i usredotočen na posao. No, prije svega sjajan dečko, ističe Jerkan koji se kasnije kao igrač Ovieda susretao s njim u Španjolskoj.
Hrvatska je, ostavivši u kvalifikacijama Italiju iza sebe, otputovala u ljeto 1996. u Englesku na Europsko prvenstvo. U svom prvom velikom natjecanju kao samostalna država ispala je u kontroverznoj četvrtfinalnoj utakmici s Njemačkom.
Dubravko Pavličić u dresu Hrvatske
Još uvijek čuvam Dudin dres s tog prvenstva, ističe Sánchez u Alicanteu. Nas dvojica smo bili veliki prijatelji pa mi je poklonio taj svoj povijesni dres.
Pavličić, koji je 1987. bio svjetski prvak s mladom reprezentacijom Jugoslavije, upisao je 24 nastupa za Hrvatsku.
Nakon tog Europskog prvenstva konačno je s Hérculesom zaigrao u Primeri. Na Camp Nou je čuvao najveću Barcinu zvijezdu Ronalda, a onda svojim pogotkom za 2-1 započeo preokret kojim je ekipa iz Alicantea slavila 2-3.
Godine 1997. otišao je iz Hérculesa, nakon 48 utakmica i 7 zabijenih golova, u Salamancu.
Te godine mu se rodio sin Tim, najstariji od troje djece. S njima i suprugom Višnjom ostao je živjeti u Alicanteu nakon završetka igračke karijere. Otvorili su praonicu automobila.
Nakon prestanka igranja bio je u dobroj fizičkoj formi, igrao je padel i druge sportove, kaže Sánchez. Zato je vijest o njegovoj bolesti i smrti bila velik šok za sve, dodaje.
Sánchez mu je bio jedan od najboljih prijatelja pa je znao za bolest. Posjećivao je Pavličića u bolnici u obližnjem gradu Elcheu.
Nije htio da ljudi znaju da je bolestan, kaže Sanchez.
Pavličić je preminuo 2012. u dobi od 44 godine.
Nedostaje mi, kaže njegov sin Tim. Ponekad gledam njegove utakmice, dodaje.
Tim je prošao omladinsku školu Hérculesa pa kao stoper igrao u hrvatskoj Gorici dok se nije ozlijedio. Onda se vratio u Alicante gdje s majkom vodi posao s praonicom. Sestra je pak bila kadetska prvakinja Španjolske u tenisu.
Često se događa da klijenti kada vide prezime odmah pitaju jesmo li mu u rodu. Drugi nam pak pričaju anegdote s njim, kaže Tim u praonici.
Pavličić je ostao upamćen i u drugim dijelovima Španjolske.
Gonzalo Soberon, 40-godišnji ljubitelj nogometa u Madridu, dobro ga se sjeća.
Kao dječak sam gledao utakmice u kojima je igrao Pavličić, kaže Gonzalo. A imao sam i njegovu sličicu u albumu.
(Hina)
