Na Bivolju Brdu kod Čapljine, naselju poznatom po vinogradima i tišini hercegovačkog krša, ovog ljeta svjedočimo jednom rijetkom i gotovo čudesnom prizoru – procvjetala je agava posađena još daleke 1998. godine.
Sadnica je tada donesena s mora i s ljubavlju presađena u surovije, ali sunčano tlo iznad vinograda.
Od samog početka isticala se među ostalim agavama – ne samo ljepotom i skladom listova, već i svojom izuzetnom vitalnošću i veličinom, piše Čapljinski portal.
Tijekom godina postala je tiha čuvarica pogleda, zeleno-plavi kontrapunkt vinovoj lozi, simbol postojanosti i snage.
Početkom svibnja ove godine, pokazala je prvi znak da se priprema za svoj veličanstveni, ali i posljednji čin – cvat.
Otvorila stotine cvjetova
I doista, u srpnju je iz njenog središta izrasla visoka cvjetna stabljika, koja je ubrzo otvorila stotine cvjetova, pretvarajući ovo mjesto u pravu botaničku atrakciju.
Mještani i prolaznici rado zastanu i fotografiraju ovu rijetkost, svjesni da su svjedoci jednokratnog prizora.
Naime, agava je biljka koja procvjeta samo jednom u životu, a nakon toga – ugiba. Cvat joj je posljednji pozdrav suncu i ljudima koji su je s ljubavlju pratili kroz desetljeća.
Procvjeta i umire
Bit će neobično prazno kada nestane iz kadra pogleda na vinograd. No, ostaje nada – jer oko nje su niknuli njeni izdanci. Mnoge su male agave već krenule putem svoje prethodnice, tiho rastući u istoj zemlji.
Možda će se, nekad sredinom stoljeća, iz jednog od njih ponovno izdići cvjetna stabljika i podsjetiti nas na čudo koje se dogodilo ljeta 2025. godine.
Do tada, preostaje nam još koji tjedan uživati u ovom rijetkom daru prirode – cvatu agave s Bivolja Brda.
(www.jabuka.tv)
Prekrasno i tužno istovremeno…