Ovogodišnja pčelarska sezona u Hercegovini podbacila je zbog suše i temperaturnih oscilacija, zbog čega su pčelari spas morali potražiti seleći košnice u sjevernije dijelove zemlje.
Dok se u pojedinim bh. medijima govori o rekordnoj godini, stvarnost na jugu je znatno drukčija.
Veterinar i pčelar Grgo Musa iz Čerigaja kod Širokog Brijega, koji se pčelarstvom bavi više od 15 godina, objašnjava za portal Jabuka.tv kako su lokalni prinosi skromni zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta.
U medijima se pojavljuju naslovi kako je ovo jedna od najboljih pčelarskih sezona u posljednjem desetljeću. Kakvo je zapravo stvarno stanje na terenu u Hercegovini? Kakva je bila proljetna paša i koliko su vremenske prilike utjecale na prinose?
To vrijedi za pojedine dijelove Bosne, ali ne i za Hercegovinu. Kod nas je proljetna paša bila dosta skromna. Imali smo razdoblja hladnijeg vremena, zatim nagle promjene temperatura i sušu, zbog čega je paša bila znatno slabija. Pčele su bile dobro razvijene, ali jednostavno nisu imale što unositi u košnice. Oni pčelari koji su ostali na stacionarnim pčelinjacima uglavnom nisu zadovoljni sezonom.
Može li se hercegovačka sezona uopće uspoređivati s drugim dijelovima BiH koji navodno bilježe rekordne prinose?
Teško. Bosna i Hercegovina ima vrlo različite klimatske uvjete i svaka regija je priča za sebe. Ove godine posebno se istaknula Posavina, gdje je bagremova paša bila iznimno dobra i ostvareni su odlični prinosi. I sam sam selio pčele na bagremovu pašu u Posavinu i mogu potvrditi da je to bila jedna od najboljih bagremovih sezona posljednjih godina. Bez selidbe pčela teško bi se moglo govoriti o uspješnoj godini u Hercegovini.
Hoće li loša sezona utjecati na cijenu meda na lokalnom tržištu te kakve cijene možemo očekivati po kilogramu meda?
Ne očekujem značajnije promjene. Cijena kvalitetnog domaćeg meda kod nas iznosi 30 KM i smatram da će na toj razini ostati. Sve ispod toga danas teško može pokriti troškove proizvodnje. Kvalitetan med zahtijeva puno rada tijekom cijele godine, a kupci koji traže provjeren domaći proizvod to prepoznaju. Potražnja za domaćim medom i dalje je velika.
S kakvim se još izazovima pčelari trenutno suočavaju u Hercegovini (bolesti pčela, varoa, gubici u košnicama)?
Kao veterinar mogu reći da vremenske prilike danas predstavljaju jednako velik problem kao i bolesti. Varoa je i dalje najveći neprijatelj pčela i zahtijeva redovito praćenje i pravodobno suzbijanje. Uz to, sve češće imamo stres zbog visokih temperatura, nedostatka paše i povremenih trovanja pčela nepravilnom primjenom zaštitnih sredstava u poljoprivredi. Održati snažnu i zdravu pčelinju zajednicu danas traži puno više znanja nego prije desetak ili petnaest godina.
Poznato je da se bavite i sakupljanjem pčelinjeg otrova. Kako izgleda taj proces i koliko je on isplativa alternativa u godinama kada podbaci prinos meda?
Pčelinji otrov prikuplja se posebnim uređajima koji blagom električnom stimulacijom potiču pčele da ispuste otrov na staklenu ploču, bez uginuća pčela. Nakon toga se otrov osuši i pažljivo prikuplja. To je vrlo zahtjevan posao koji traži dodatno vrijeme, iskustvo i opremu. Ne može zamijeniti proizvodnju meda, ali svakako predstavlja vrijedan dodatni izvor prihoda, posebno u godinama kada med podbaci.
Postoji li u BiH organizirano tržište i potražnja za pčelinjim otrovom ili se pčelari sami moraju snalaziti za plasman tog proizvoda?
Potražnja za kvalitetnim pčelinjim otrovom postoji i nije upitna, prvenstveno zbog njegove primjene u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji. Međutim, domaće tržište još nije dovoljno organizirano pa se proizvođači uglavnom sami bave pronalaskom kupaca ili surađuju s otkupljivačima koji izvoze proizvod.
Kakva je situacija s poticajima i općenito podrškom institucija – koliko ta sredstva pomažu pčelarima u prevladavanju lošijih sezona poput ove?
Županijski i federalni poticaji svakako dobro dođu. Nitko ne može predvidjeti kakva će biti sezona, a pčelar ima troškove bez obzira na količinu proizvedenog meda. Hrana za pčele, lijekovi, održavanje opreme i prijevoz na pašu sve su veći izdaci. Poticaji ne mogu nadoknaditi lošu godinu, ali mogu pomoći da pčelar lakše održi proizvodnju i pripremi se za sljedeću sezonu.
Što biste savjetovali mlađim pčelarima koji tek ulaze u ovaj posao u ovako nepredvidivim uvjetima?
Danas u pčelarstvo ne treba ulaziti s očekivanjem brze zarade. Ovo je posao koji traži puno vremena, rada, stalnog učenja i strpljenja. Nažalost, sve je manje mladih koji se odlučuju baviti pčelarstvom upravo zbog toga. Moj savjet je da krenu postupno, s manjim brojem košnica, da uče od iskusnih pčelara i da ulažu u znanje jednako koliko i u opremu. Tko radi ozbiljno i dugoročno, može izgraditi uspješno pčelarstvo, ali mora biti spreman da svaka godina donosi nove izazove, zaključio je Musa za portal Jabuka.tv.
(www.jabuka.tv | Foto: Privatna arhiva)
Bravo Grgo odličan savjet za mlade pčelare.
Pozdrav za Grgu.Lijepo objasnio,bez selenja nema meda ,a cim selis na bagrem nije to vise onaj nas hercegovacki med.
Bravo dokture samo naprid.
Bravo Grgo, svaka riječ je utemeljena i cijeli razgovor daje realnu sliku pčelarenja u Hercegovini. Preneseni clanci iz drugih dijelova BiH samo unose zabunu među ljudima. Hercegovački med uzimajte kao hranu, kako ga ne bi uzimali kao lijek!