Na dnu Jadrana, prema procjenama, počiva više od dvije tisuće potonulih brodova, od rimskih jedrenjaka s amforama do američkih bombardera iz Drugog svjetskog rata, a tek je dio njih do danas pronađen i istražen.
Jadransko more jedno je od najvećih podvodnih muzeja na svijetu, a njegovo dno čuva priče stare i tri tisuće godina.
Procjenjuje se da je uz istočnu obalu Jadrana u proteklih tri tisuće godina potonulo više od dvije tisuće brodova, što jasno pokazuje koliko je to more oduvijek bilo važan prometni i ratni put.
Od grčkih amfora do rimskih trgovaca
Najstariji tragovi brodoloma na hrvatskom dijelu Jadrana sežu u doba osnivanja grčkih kolonija na istočnojadranskim otocima, u 4. stoljeće prije Krista. Najčešći dokazi tih davnih nesreća su amfore, keramičke posude u kojima se prevozilo vino, ulje, žitarice i slana riba.
Antički su jedrenjaci bili skromnih manevarskih osobina pa su, uz ćudljivu jadransku obalu, često stradavali u iznenadnim nevremenima. Većina nalaza pripada brodovima staroga Rima, koji su Jadranom intenzivno prometovali. Poznata su nalazišta tereta kraj rta Pernata na Cresu, rta Arata na Silbi, kraj Palagruže i drugdje.
Ilovik: najstariji brod Jadrana skriven na dva metra dubine
Jedno od najvrednijih otkrića posljednjih godina krije se u uvali Paržine kraj otoka Ilovika, u lošinjskom akvatoriju. Ondje su, na nevjerojatno plitkih dva i pol metra dubine, pronađeni ostaci antičkog trgovačkog broda iz 2. stoljeća prije Krista.
Antički brod kod Ilovika. Foto: Ž. Jerneić / Novi list
Dosadašnja istraživanja, koja se vode od 2018., potvrdila su da je riječ o najstarijem istraženom antičkom brodu na hrvatskom dijelu Jadrana. Brod je bio dug između 20 i 25 metara, a posebno ga vrijednim čini fantastično očuvana drvena konstrukcija, koju je pijesak sačuvao stoljećima. Prema riječima arheologa, taj nalaz je pravi raritet ne samo na Jadranu nego i na cijelom Mediteranu.
Brod je sasvim slučajno otkrio slovenski arheolog Milan Erič dok se sidrio u toj uvali. Prevozio je amfore tipa Lamboglia 2 i, neobično, drvene trupce za ogrjev, teret koji se rijetko sačuva.
Najpoznatija olupina: “jadranski Titanic”
Kad se govori o novovjekim olupinama, jedna nadmašuje sve ostale po slavi. Parobrod Baron Gautsch, koji mnogi zovu “jadranskim Titanikom”, najpoznatije je jadransko odredište za ronioce na olupinama.
Taj putnički brod, ponos austrougarske flote, naletio je na minu 1914. godine kraj Rovinja, šest nautičkih milja od svjetionika Sv. Ivan na Pučini. U toj je tragediji život izgubilo 177 putnika, što je svrstava među najveće civilne pomorske katastrofe tog razdoblja. Danas olupina leži na oko 40 metara dubine, obrasla školjkama, spužvama i mahovnjacima čije se boje prelijevaju od blijedoplave do ciglastocrvene, te je zaštićena kao spomenik kulture.
Uz nju, ronioce posebno privlači i golemi austrougarski bojni brod Szent István, kojega su 1918. kraj Premude potopila dva talijanska torpedna čamca. Brod dug 152 metra danas leži naopako okrenut na dubini od 45 do 66 metara, a u njemu su pronađeni i admiralovo posuđe, dalekozori i kristalne čaše.
Leteće tvrđave na dnu mora
Drugi svjetski rat ostavio je Jadranu poseban tip olupina, potonule zrakoplove. Nebo iznad otoka Visa bilo je 1944. iznimno prometno, jer su Saveznici na otoku imali pomoćni aerodrom na kojem su oštećeni bombarderi predahnjivali na povratku prema bazama u Italiji. Neki od njih nikada nisu stigli kući.
Najvrednija olupina u hrvatskom podmorju upravo je “Leteća tvrđava” B-17G, američki četveromotorni bombarder koji se 1944. spustio u more kod Visa i potonuo na 72 metra dubine. Zbog te je dubine ostao netaknut i zaštićen od pljačkaša, na njemu je pronađena gotovo sva osobna oprema posade, čak i dokumenti. Riječ je o pravom raritetu, jer su od tisuća proizvedenih tek dva takva zrakoplova sačuvana u muzejima u Londonu i Chicagu.
U viškom podmorju počiva i jedna posebno dirljiva priča. Američki bombarder B-24 Liberator pronađen kod Visa pokazao se kao “Tulsamerican”, posljednji primjerak tog tipa proizveden u tvornici u gradu Tulsi u Oklahomi. Za tim je zrakoplovom u SAD-u podignut čak i poseban muzej. Kada su istraživači objavili snimke olupine, jedan od preživjelih članova posade prepoznao je vlastite čizme, koje je u avionu izuo da bi mogao plivati.
Podvodni muzej kao turistički adut
Upravo te priče čine olupine neodoljivima. Mnogi strani ronioci toliko su očarani njima da cijeli svoj boravak na Jadranu planiraju oko ronjenja na nekoj legendarnoj olupini, ne štedeći novca za opremu i specijalizirane aranžmane.
Tu vrijednost najbolje je popisao Danijel Frka, suradnik Hrvatskog restauratorskog zavoda i Ministarstva kulture, u svojim ronilačkim vodičima. Nakon uspješnica Tajne Jadrana (2002.) i Blago Jadrana (2012.), koje su prevedene na više jezika, 2022. je objavio i treću knjigu, Potonulo blago Jadrana, koja na gotovo 600 stranica obrađuje čak 75 olupina od Savudrije do Prevlake.
Knjiga se, prema izdavaču, traži po cijelom svijetu, od Australije i Japana do Rusije, a najzainteresiraniji su ronioci iz Austrije, Njemačke, Poljske, Češke i zemalja Beneluxa. Frka olupine s pravom naziva eksponatima velikog podvodnog muzeja, lokalitetima koji nisu samo zaštićena kulturna baština, nego prave vremenske kapsule koje pričaju priče iz brojnih razdoblja povijesti.
Blago koje tek čeka istraživače
Iako je lokacija mnogih olupina danas poznata i javna, velik dio jadranskog dna i dalje skriva svoje tajne. Na Jadranu je dosad otkriveno stotinjak potopljenih zrakoplova, uglavnom iz Drugog svjetskog rata, i više od tisuću brodova, no stručnjaci vjeruju da ih na dnu počiva još mnogo više.
Za jednu se “leteću tvrđavu” B-24, primjerice, pouzdano zna da leži negdje nasred Kvarnerskog zaljeva, ali još nije pronađena. Jadransko je podmorje tako prava riznica u kojoj se neprestano otkrivaju nova blaga, a svako od njih čeka svoje prve istraživače da mu, Frkinim riječima, ponovno “udahnu dušu”.
(www.jabuka.tv | Foto: Marta Smaga)
