Njemačke digitalne baze podataka i javno dostupni arhivi, koji omogućuju istraživanje nacističke prošlosti članova obitelji, pokrenuli su novi val suočavanja s poviješću i preispitivanja obiteljskih legendi u toj zemlji.
Ova inicijativa dolazi u trenutku kada desničarska stranka Alternativa za Njemačku (AfD) bilježi snažan politički uspon, osvojivši 20,8 % glasova na nacionalnim izborima. Istaknuti glasovi desnice sve glasnije pozivaju na napuštanje poslijeratne “kulture sjećanja” (Erinnerungskultur) i okretanje nacionalnom ponosu.
Međutim, milijuni pretraživih stranačkih iskaznica NSDAP-a, koje je nakon rata sačuvala američka vojska, sada izravno suprotstavljaju obiteljske narative povijesnim činjenicama.
Poznati njemački politolog Jürgen Falter, autor knjige “Hitlerovi stranački drugovi”, i sam je nedavno u digitalnim arhivima otkrio da je njegova majka, unatoč poslijeratnom oslobađanju od krivnje, bila članica nacističke stranke.
S obzirom na karakter, mentalitet i politička uvjerenja moje majke kao liberalne katolkinje, bilo je zapravo nezamislivo da bi se 1940. godine, s 23 godine, pridružila NSDAP-u. No, to stoji u evidenciji, što upućuje na to da je doista vjerojatno bila članica, izjavio je Falter.
Znanstvenici ističu da datum učlanjenja u stranku često otkriva motive pojedinca. Dok su se prije 1933. godine ljudi pridruživali zbog ideoloških uvjerenja, nakon uspostave Trećeg Reicha u evidenciju ulazi golem broj oportunista koji su tražili napredovanje, ekonomsku korist ili zaštitu.
Povjesničari naglašavaju kako su se njemačke obitelji desetljećima oslanjale na takozvano “komunikativno pamćenje” – usmene priče baka i djedova koje su često uljepšavale stvarnost i pretke prikazivale isključivo kao žrtve ili heroje, prenosi CNN.
Masovan interes za nove tražilice medija poput Der Spiegela i Die Zeita pokazuje da mlađe generacije, zbog povijesne distance i odlaska posljednjih svjedoka vremena, lakše razbijaju te obiteljske tabue.
(www.jabuka.tv | Foto: Bundesarchiv)
Ništa manji zločinci od fašista nisu bili ni komunisti, ali o njima se baš puno i ne priča
Manje se o njima priča jer su njihovi zločini na mnogo nižoj razini od fašističkih, a komunizam nam je usput dao mnoštvo privilegija koje danas uzimamo zdravo za gotovo, na primjer: radni dan od 8 sati (umjesto 12 ili čak 16), vikend, pravo na bolovanje, pravo na godišnji, sindikati koji brane radnička prava, besplatno školovanje, socijalna pomoć, zdravsvenu infrastrukturu, i još mnogo toga