Dnevnica poljoprivrednih radnika napokon je dosegnula razinu koja odgovara težini posla, no proizvođači u Hercegovini sve teže pronalaze radnu snagu, osobito među mlađim ljudima.
Poljoprivredom se danas uglavnom bave ljudi u dobi između 50 i 60 godina, dok mlađi u toj djelatnosti rijetko vide perspektivu, upozorio je direktor Poljoprivredne zadruge „Matica“ iz Višića Marijan Brajković.
Zadruga okuplja pedesetak proizvođača povrća u zatvorenim prostorima, a Brajković ističe kako otvaranje novih tržišta rada dodatno otežava pronalazak radnika u poljoprivredi.
Kada gledamo obiteljska poljoprivredna gospodarstva i profil ljudi koji se trenutačno bave poljoprivredom, riječ je uglavnom o ljudima od 50 do 60 godina. Rijetkost je vidjeti nekoga mlađeg. Mlađi ljudi tu ne vide perspektivu, osobito zbog otvaranja novih tržišta rada.
Radnici su počeli pošteno naplaćivati svoj rad
Manjak radne snage doveo je do rasta dnevnica, ali Brajković smatra kako cijene rada nisu pretjerane kada se uzmu u obzir težina poslova i uvjeti kojima su radnici izloženi.
Kada sagledate o kakvim je teškim poslovima riječ i čemu su izloženi ljudi kojima je glavni posao dnevnica u poljoprivrednoj proizvodnji, vidite da to nije ogromna cijena, nego poštena cijena. Ljudi su prvi put došli u situaciju da pošteno naplate svoj rad.
Problem je, međutim, što povećanje troškova rada, uz rast cijena repromaterijala i drugih ulaganja, proizvodnju može učiniti neisplativom, piše Dušan Musa za Večernji.ba.
Prema njegovim riječima, odgovornost je na onima koji oblikuju tržište jer krajnji kupci uglavnom plaćaju primjerenu cijenu domaćih proizvoda, dok proizvođač dobiva samo manji dio tog iznosa.
Krajnji kupac u 90 posto slučajeva plaća poštenu cijenu za naš proizvod, a onaj tko ga proizvodi ne dobiva ni 25 posto te cijene. Uz rast cijena inputa, to jednostavno nije dovoljno.
Uvoz povrća gotovo četiri puta veći od izvoza
Problemi s radnom snagom dodatno opterećuju poljoprivredno-prehrambeni sektor koji već bilježi velik vanjskotrgovinski deficit.
Prema službenim podacima navedenima u tekstu, Bosna i Hercegovina prošle je godine izvezla povrtlarske proizvode u vrijednosti od 43,1 milijun KM, dok je vrijednost uvoza iznosila 169,1 milijun KM.
Pokrivenost uvoza izvozom tako je tek nešto veća od 25 posto.
Količinski je najviše robe uvezeno iz Albanije – 20,7 milijuna tona u vrijednosti od 27,6 milijuna KM. Slijede Turska i Srbija, dok su proizvodi iz BiH uglavnom izvoženi u zemlje Europske unije, predvođene Hrvatskom.
Hladnjača u Čapljini trebala bi pomoći proizvođačima
Kao pozitivan korak Brajković je izdvojio najavljenu izgradnju hladnjače za poljoprivredne proizvode u Čapljini, inicijativu koju je pokrenuo županijski ministar poljoprivrede Mario Jurica.
Prema njegovoj ocjeni, takav bi objekt proizvođačima trebao omogućiti kvalitetniji nastup na tržištu i povećati njihovu konkurentnost.
To je u infrastrukturnom i upravljačkom smislu jedan oblik mijenjanja onoga što danas imamo na terenu. Omogućit će kvalitetniji nastup na tržištu i konkurentnijeg proizvođača. Možemo samo poželjeti da se hladnjača što prije završi.
Brajković smatra kako je takva infrastruktura trebala biti izgrađena i ranije, ali ističe kako je dobro što su napokon pokrenute aktivnosti u tom smjeru.
Trgovački lanci oblikuju domaće tržište
Govoreći o položaju domaćih proizvođača, naglasio je kako su trgovački lanci preuzeli primat i postali glavni kanal prodaje uvoznih proizvoda.
Takav razvoj događaja, prema njegovim riječima, negativno se odrazio na male trgovine voćem i povrćem, gradske tržnice i veletržnice.
Trgovački lanci kreiraju našu potrošnju i od nas stvaraju poslušne potrošače za ono što nude. Postali su najveći prodavači uvoznih proizvoda i prozor kroz koji se prodaje uvozna roba.
Dodao je kako u Hrvatskoj postoje naznake da pojedini trgovački lanci sve više razmatraju poticanje domaće proizvodnje, no tek će se vidjeti hoće li se takav pristup proširiti i na tržište Bosne i Hercegovine.
Nedostatak berača najveći problem: Evo kolike su dnevnice za branje jagoda u BiH
(www.jabuka.tv | Foto: Fena)
Mladi znaju da je rad u poljoprivredi davno u ovoj državi obezvrijeđen i traže posao u drugim zanimanjima koja im se danas nude.
Poljoprivreda je tezak kruh svi mi po selima znamo ..samo kad se dode u neke godine jos je teze ..nema druge nego ostaviti ,pametni mladi ..jedemo sto jedemo tako je …
rad je obezvrijeđen uvođenjem robota
Važno je da svak tko ima i može radi barem jedan mali komad zemlje da ima svoje povrće, da ne zavisi od tržnih centara. Onda si siguran kako je to naraslo. Nemaju svi tu mogućnost, ali oni koji je imaju mogli bi se potruditi za sebe, a ne za prodaju.
A šta ako te neko vidi da čupaš travu po vrtu i zalivaš? Nadit će ti ime da si seljačina i da neznaš ništa drugo iako ne ovisiš o trg. lancima niti imaš potrebu ići u Imotski u Lidl po paket mlika.