Rad u prosvjeti već odavno nije samo prenošenje znanja, a suvremeni prosvjetni radnici suočavaju se s izazovima koji nadilaze okvire tradicionalne učionice.
Društvene promjene, ubrzan životni ritam i dominantan utjecaj tehnologije duboko su promijenili način na koji nove generacije uče, ali i kako reagiraju.
Učitelji i nastavnici danas se bore s izraženim nedostatkom koncentracije kod djece, brzim gubljenjem interesa i nestrpljenjem koje je izravna posljedica pretjeranog vremena provedenog pred ekranima.
Moderne generacije, primjećuju stručnjaci, žele uspjeh odmah i bez napora, što prosvjetarima nameće ulogu koja često nadilazi njihovu primarnu struku – od njih se očekuje da u isto vrijeme budu i pedagozi, i psiholozi, i socijalni radnici.
Međutim, ono što prosvjetni radnici danas ističu kao najveći i najiscrpljiviji dio posla nije rad s djecom, već odnos s njihovim roditeljima. Nekadašnji neupitni autoritet škole i jasnih pravila zamijenjen je vremenom u kojem se preispituje svaka odluka nastavnika, piše Večernji list.
Gubitak međusobnog povjerenja i nerealna očekivanja doveli su do toga da roditelji nerijetko stvaraju golem pritisak na ocjene, opravdavaju neprimjereno ponašanje svoje djece i donose pogrešne sudove o radu učitelja, ne uzimajući u obzir realno znanje učenika.
Nerealna očekivanja
Jedna od učiteljica iz mostarskih škola otvoreno priznaje kako joj roditelji danas predstavljaju najteži dio posla.
Danas im je dopušteno previše miješanja u školski sustav, često opravdavaju neprimjereno ponašanje svoje djece i stvaraju pritisak da ocjene budu onakve kakve oni žele, bez obzira na realno znanje. Mislim da se povjerenje roditelja prema nama doista smanjilo, ali ne uvijek s opravdanjem. Roditelji često imaju nerealna očekivanja od prosvjetnih radnika i zbog toga nerijetko donose pogrešne sudove o našem radu, objašnjava ona.
Dodaje kako na njihovu profesiju danas utječe previše negativnih čimbenika – od sve zahtjevnijih učenika do nedovoljno konkurentnih plaća, dok izazovi postaju složeniji iz godine u godinu.
Druga učiteljica naglašava da, iako u svakoj struci ima različitih pojedinaca, pa tako i među nastavnicima, ne bi trebalo generalizirati i umanjivati vrijednost cijele profesije. Ona ističe kako uključivanje roditelja u obrazovanje prečesto prelazi granicu i prerasta u rušenje autoriteta. Kao očit primjer navodi problem s tehnologijom.
Kada nastavnici pokušaju postaviti granice, često naiđu na nerazumijevanje roditelja, a jedan od primjera je korištenje mobitela. Škola donese pravilo da se mobiteli ne koriste, a dijete ga svejedno uzme tijekom nastave. Nakon nekoliko opomena nastavnik oduzme mobitel i pozove roditelja. Neki roditelji podrže tu odluku i žele da se posljedice pojačaju, dok drugi tvrde da škola nema pravo oduzeti mobitel koji su oni kupili. Upravo zbog takvih suprotnih očekivanja uloga nastavnika postaje sve teža jer, osim rada s djecom, moramo usklađivati i stavove roditelja, slikovito opisuje situaciju iz prakse.
Treća sugovornica iz prosvjetnih krugova fokus stavlja na tehnologiju i promjenu fokusa kod djece, ali se ponovno vraća na ključni problem – nedostatak podrške iz doma. Djeca se, tvrdi ona, u školi ponašaju potpuno drugačije nego pred roditeljima, zbog čega je teško uspostaviti realnu sliku.
Poseban problem su nedostatak koncentracije, interesa i strpljenja, jer današnje generacije žele uspjeh odmah i bez puno napora. Velik utjecaj ima i pretjerano vrijeme provedeno pred ekranima, što djecu čini nestrpljivijom i razdražljivijom. Uz sve to, od nastavnika se očekuje da bude i pedagog, i psiholog, i socijalni radnik, dok istodobno često nedostaje podrške i razumijevanja za složenost našeg posla, ističe učiteljica.
Ona napominje kako rad s djecom sam po sebi donosi zanimljive i lijepe trenutke, ali bez suradnje s roditeljima trud u učionici postaje uzaludan.
Granice je danas doista teže postavljati. Nove generacije roditelja imaju potpuno drukčiji pristup odgoju nego što su imali naši roditelji prema nama, pa je prosvjetnim radnicima teže tražiti od djece određenu odgovornost, ponašanje ili reakciju ako kod kuće ne postoji pozitivan utjecaj roditelja. Ako mi u školi tražimo jedno, a roditelji kod kuće ne očekuju nikakav oblik odgovornosti, nailazimo na zid i naš utjecaj tu završava. Postoji velika razlika između onoga što bismo željeli postići i onoga što stvarno možemo ako ne postoji suradnja roditelja, zaključuje.
Svi prosvjetni radnici s kojima smo razgovarali slažu se u jednom: uspješan odgoj i obrazovanje djeteta mogući su isključivo ako roditelji i nastavnici gledaju u istom smjeru i imaju odnos utemeljen na uzajamnom poštovanju, piše Večernji list.
Posebno zabrinjavajući trend s kojim se susreću na roditeljskim sastancima i informacijama jest nemoć samih roditelja, što se izravno reflektira na situaciju u razredu. Kako prosvjetari zajednički zaključuju: Na informacijama je posebno teško kada roditelj kaže da svom djetetu ‘ne može ništa’. Ako roditelj nema autoritet, teško ga može imati i nastavnik.
(www.jabuka.tv)
Moja susjeda isto iđe u školu, a mali je gleda i nadgleda.
Kakva korist tebi od toga ako i uspijes odgojit pristojno i kompletno čeljade kad je 95% djece odgojili ili bolje rec ne odgojili bahati kreteni. Sad kolika je sansa da ce se susresti s ostalih 5% odgojenih i normalnih pa da mogu imati pravo prijateljstvo a ne natjecanje ciji je caca bogatiji i ciji caca vozi bolje auto. Cak to nije ni najgodri dio. Za koga ce se ozeniti/udati to normalno celjade nego za nekog bahatog kretena s narcististickim poremecajem. Uglavnom, ne znam je li bolje dijete odgojiti pa se nadati da ce sresti isto tako odgojeno celjade ili ici niz dlaku pa nek se cupa s ostalim malim bahatim entitled kretenima. Jako cudna situacija trenutno, mogu reci da nije lako biti roditelj. Nek nam je Bog svima na pomoci.
Zabrinuti, slažem se
Otislo sve nizbrdo..Srozani kriteriji.Pa kako bi se i poštovao učitelj ako dijete zna da ce na kraju proći razred.Bilo sta da dijete radi na kraju godine sve se negativnosti brišu.I tako stvaramo nezainteresiranu generaciju.
Svak se ponaša kako mu je dopušteno, pa i roditelji.
Učitelji/ce bi se hebale, da im ne ….
Ne dajite nezaslužene ocjene,
o b a r a j t e
nikakve razlike između roditelja i učitelja.učitelj koji savjesno i predano obavlja svoj posao ,nema problema,naći će riješenje i gdije se doima da je nemoguće!dobro da je došlo da se malo i učitelje propita kako rade,prije se za sve šutilo i sad neobično kada se roditelj zauzme za svoje dijete.
Drage uciteljice nemojte izdvajati djecu ako su mamice nacifrane djeca to vide nisu glupa previse imaju zadace sad svi moraju placati dodatne casove toga nije prije bilo previse knjiga nose u skolu a cinjenica jest da nam djeca sve gluplja izlaze iz skole gdje je domacinstvo sve neke gluposti uce samo bezveze maltretiranje djece zato djeca pucaju po savovima ludi roditelji oce da im djeca idu na fakultet nemojte odredivat u njihovo ime nije svak za sve otvoreno sa djecom pricajte bolje i sama osmoljetka vec fakultetdka diploma u vitrini a djete na psihijatriji razmislite malo o tome i ova djeca sto prave u skoli nered unesu oruzije i pucaju po skoli dali je itko se upito uzrok tog nesretnog djeteta da to napravi pa okrive roditelja a dijete u skoli maltretirano nikom se nije moglo obratiti ili je to zataskano pa kad nesto bude onda kuku pomagaj
Kako je moguce da oniliko djevojcica iz srednje skole na Pecari, znaci curke 15-16 godina nosi Golden Goose teniske koje kostaju 600 EUR i skuplje? Koji su to roditelji pa da to mogu djeci priustiti? A kako se tek osjecaju oni drugi koji moraju svojoj djeci kupiti neke no name teniske. Da je najpametnije eto ti kompleksa manje vrijednosti i sveg ostalog sto ide uz to u ostatku zivota.
Nema te plaća za koju bih taj posao radio.
Danas nisu problem djeca, vec roditelji. Ne mogu shvatiti da njihovo djete nije nesto ucinilo, vec je kriv ucitelj, nastavnik, profesor. Mislim za tri godine nito nece htjeti djwci predavati…
Kod vas stalno neka kuknjava,pa uvedite reda u škole i obarajte i kažnjavanje djecu,smanjuje vladanje pa će bit bolje.Ko ima mobitel pošaljite ga kući pa će drugi dan doć bez njega.Kako su nekad znali izaći na kraj s djecom a vi samo kuknjava.
Nisu u pitanju tenisice,nego autoritet u skoli!!
Svi se slažemo da ima dobrih i loših učitelja, kao u svakoj struci. Ali činjenica je da danas od učitelja očekujemo da bude nastavnik, pedagog, psiholog, odgojitelj, administrator i još da izdrži pritisak roditelja za plaću od koje jedva može normalno živjeti. Ako želimo kvalitetno školstvo, onda moramo vratiti autoritet učitelju, ali i platiti taj posao kako zaslužuje. Ne može društvo stalno govoriti da su djeca budućnost, a one koji svaki dan rade s tom djecom držati na dnu po primanjima.
Dok god najbolji učenici ne budu poželjeli postati učitelji i nastavnici, trebali bismo se zapitati koliko kao društvo zaista cijenimo obrazovanje. Poštovanje se ne pokazuje samo riječima, nego i uvjetima rada i primanjima!!!!