Krajem 1982. godine, u mostarskoj ulici Bakijina Luka, toplo i sparno zimsko jutro 21. prosinca zauvijek je promijenilo sudbinu obitelji Stančević.
Dječak predivnih plavih očiju i plave kose, dvogodišnji Darko, igrao se u dvorištu vozeći svoj novi crveni tricikl, rođendanski poklon roditelja. Njegovi majka i otac bili su na poslu, a dječaka je čuvala baka Mara Jurić. U samo nekoliko kobnih minuta nepažnje, dječak je nestao bez traga, piše 24sata.hr.
Darko je nestao kada je imao dvije godine, misterij se tek sada rješava.
Ušla sam unutra samo da natočim vodu u kace za kiseli kupus. Kad sam se vratila, nije ga bilo – ispričala je baka, prisjećajući se najgoreg dana u svom životu.
Kada je baka Mara izašla van, Darka nije bilo nigdje. Pretražila je dvorište, trčala od susjeda do susjeda, ali ga nitko nije vidio. Ubrzo su na stijenama prema rijeci Neretva, točno 238 metara od kuće, pronašli njegov crveni tricikl. Međutim, od dvogodišnjeg dječaka u smeđim samtenim hlačama s tregerima i crvenom džemperu nije bilo ni traga.
Obitelj od početka nije vjerovala da je Darko upao u rijeku jer se između obale i vode nalazio širok pojas krupnog kamenja, nesavladiv za malo dijete.
Ono što je uslijedilo dodatno je razorilo obitelj. Policija je svoj posao obavila nezamislivo traljavo, a potraga je počela s velikim zakašnjenjem jer su tog dana mnogi policajci i psi tragači bili preraspoređeni zbog obilježavanja Dana JNA. Darkova sestra Darjana Jakupović, rođena dvije godine nakon njegovog nestanka, danas vodi lavovsku borbu da sazna istinu o svom bratu.
Danas je to nezamislivo, ali, primjerice… Crveni tricikl uopće nije izuzet kao dokaz, nego je vraćen obitelji i ja sam se na njemu vozila kao djevojčica. Pa onda, tadašnjoj policiji bila je sasvim normalna stvar da mojoj majci, koja dolazi u postaju pitati ima li išta novo oko nestanka njezina djeteta, inspektor kaže: „Ja mislio da si ti došla priznati što si uradila…“
Ili da mom djedu kažu: „Stari, šuti! Što ga nisi čuvao…“ Ili da prije desetak godina, kad sam išla tražiti da vidim Darkov dosje, shvatiš da ga u mostarskoj policiji uopće nemaju. Izgubili su ga. Nestao je! Morali smo ponovno prijaviti Darkov nestanak, cijeli slučaj pokrenuti iznova, svjedoči Darjana, prenosi Blic.
Ona ukazuje na još jedan frapantan propust policije vezan uz misteriozni automobil koji je tog dana primijećen u njihovoj ulici.
Primjerice, na kraju ulice tog jutra kad je Darko nestao bila je parkirana nekakva Lada bjelokosne boje. Vidjelo ju je nekoliko susjeda. Zapamtili su je jer to tada uopće nije bila prometna ulica. Izgledala je kao da joj je pukla guma ili nešto slično.
Sve je to policija znala i rekli su roditeljima da su razgovarali s tim ljudima, da su ih provjerili. Međutim, nikada nisu. To nam je rekao inspektor kojem je naknadno dodijeljen slučaj i koji u dosjeu, koji će kasnije nestati, nije pronašao ništa o tome. Rekao nam je: „To su vam rekli samo da vas umire“, prisjeća se hrabra sestra.
Lažne nade, prevaranti i trag koji vodi u Udine
U desetljećima koja su uslijedila, obitelj je na potragu potrošila ogroman novac, sami plaćajući privatne detektive i hvatajući se za svaku slamku spasa. Na tom putu bolne neizvjesnosti susretali su se i s onima koji su htjeli profitirati na njihovoj tuzi.
Svakakvih tu prevaranata ima. U danima kad je Darko nestao zvali bi kući pa rekli: Dajte 20.000 maraka i dat ćemo vam informacije. Ali ispostavilo bi se da ništa ne znaju… Samo za ozbiljniji trag u Italiji, da bismo ustanovili detalje o jednom čovjeku, tko su mu roditelji, gdje mu je firma… Platili smo valjda deset tisuća eura ili tako nešto.
Pa vam onda privatni detektiv traži dalje 200-300 eura po satu. Dok god traje potraga! Vidovnjaci pak naplaćuju, neki 50 eura, neki 500. Nije to ni stvar novca, ali evo, kažem čisto da se zna s čim se obitelji kojima nestane član sve susreću, ističe Darjana.
Slučaj je dobio filmski obrat kada su posjetili vidovnjaka iz Orebića, čije su se vizije sablasno poklopile s informacijama do kojih su kasnije došli.
On je inače surađivao i s policijom. Tražio je datume rođenja, Darkov isto. I na temelju toga sve vam o vama kaže. Pazite, stvari koje nema teorije da netko drugi zna, da ih pronađe na internetu ili tako nešto… To znate jedino vi. On je sve to znao! I na temelju tih svojih crteža rekao nam je da je Darko živ, da živi negdje u inozemstvu, da je kod nekog raskrižja s desne strane crkva, a iza crkve prva kuća njegova. Da on živi tamo – priča Darjana.
Ubrzo potom, nevjerojatna dojava stigla je iz Italije.
I mi smo od jednog poznanika, koji je radio u Udinama, dobili informaciju da je tamo vidio čovjeka koji izuzetno sliči mom ocu. Angažirali smo privatnog detektiva. Otišli smo tamo, sjedili sa strane i čekali da se pojavi taj čovjek. Kad je izašao iz zgrade, ja i majka ostale smo u šoku! Ne zbog izgleda, nego figure, načina hoda. Ma isti kao tata. Tu se čovjeku sve pomiješa, pa ti se tri dana čini da jest, pa tri dana da nije. Sjeli smo s tim čovjekom, rekli mu svoje sumnje. Molili ga da pristane na DNK. Ali nije htio…
U BiH 83 osobe nestale, za dječakom iz Mostara se traga već 36 godina
Darjana je preko detektiva saznala da se obitelj tog čovjeka, podrijetlom iz Albanije, preselila u Udine početkom osamdesetih, otprilike kada je Darko nestao. Detektiv je također otkrio da je ta ista obitelj tih godina izgubila dijete Darkove dobi.
Iako talijanski zakon onemogućava prisilno DNK testiranje za osobe starije od 27 godina, Darjana je u Udinama primijetila detalj od kojeg podilazi jeza – čovjek za kojeg sumnja da je njezin brat živi blizu raskrižja, pokraj kojeg je crkva s desne strane, točno kako je vidovnjak opisao.
Misterij do danas nije dobio epilog, a pojavljivali su se i ljudi iz podzemlja koji su tvrdili da znaju istinu, tražeći novac u zamjenu za informacije.
Ne znam ni sama više što misliti. Prije desetak godina ili tako nešto pojavio se čovjek koji nam je anonimno rekao nešto, uputio nas na jednog čovjeka koji se bavio određenom vrstom posla, ako me razumijete. Rekao nam je da taj čovjek zna što se dogodilo, ali ako slučajno kažemo policiji, da će on reći kako je sve izmislio. Da se boji i neće svjedočiti.
Razgovarala sam osobno s tim drugim čovjekom, naravno da neće reći: „Ja sam to uradio!“ Čak je nudio, s obzirom na svoje veze, da će za određenu novčanu svotu pomoći u potrazi, ali nismo pristali – zaključuje Darjana, koja poručuje da nikada neće odustati od potrage za svojim bratom.
(www.jabuka.tv)
