Obitelj Ćorić se nakon 33 godine vratila iz Švicarske: “Mene je uvijek moje mjesto vuklo”

Plehan pokraj Dervente jedno je od najteže stradalih hrvatskih područja tijekom Domovinskog rata. Ondje je, prema crkvenim podacima prije rata na području plehanske župe živjelo oko osam tisuća Hrvata, a danas ih stalno živi tek stotinjak. Raseljeni po Hrvatskoj i diljem svijeta mnogi sanjaju povratak na svoju djedovinu. Neki su taj san i ostvarili.

Nakon 33 godine provedene u Švicarskoj, obitelj Ćorić više se nije mogla nositi s nostalgijom za rodnim krajem:

Mene je uvijek moje mjesto vuklo i želio sam uvijek da budem svoj na svome… Supruzi sam ja svake godine govorio “idemo, idemo ne mogu više, dosta je, moram se vratiti, ja hoću da budem dolje, ne trebaju mi ni novci, ne treba mi ništa, priča Šimo Ćorić.

Sa suprugom Ankicom nakon života u tuđini Šimo je obnovio rodnu kuću. Imaju četvero djece koja su još u Švicarskoj.

Ankica je medicinsku struku zamijenila poljoprivredom i stočarstvom:

Tako se proizvodilo kod naših kuća, tako su naše bake i mame… Posadi luk pa što Bog da, i tako je to nastalo, ne bude tu samo luka, bude svega i imamo naše domaće životinje, kaže Ankica.

Nije, kažu, u početku bilo lako. Tijekom rata sve je bilo uništeno ili teško oštećeno. Plehan dijeli sudbinu brojnih hrvatskih područja u Republici Srpskoj u koja zbog politike i odnosa vlasti povratka nema. Oni rijetki koji se ipak vrate pokušavaju opstati radeći na svojim imanjima jer posla nema.

Ovo je bilo nekoliko godina ‘ajmo reći “napušteno“, propadalo je. I onda smo počeli pomalo ulagati, napravili smo jednu zavičajnu kuću i jedan pastoralni projekt , hodočasničku kuću, objašnjava Ankica.

Plehan kod Dervente jedno je od najraseljenijih hrvatskih područja u Bosni i Hercegovini, no kod mnogih je sve snažnija želja za povratkom:

Ljudi, posebno oni koji sad odlaze u mirovinu, gledaju taj prostor kao jedno mjesto za lijep ugodan, opušten i radostan život, napominje gvardijan franjevačkog samostana na Plehanu fra Ivan Nujić.

Obnavlja se i u ratu teško oštećena plehanska crkva svetog Marka Evanđelista. U tijeku je gradnja zvonika, gradi se novi samostan te galerijski prostor s velikom zbirkom djela moderne likovne umjetnosti, piše Hrt.hr.

Nadamo se da će se naći dobrih ljudi i podrške s raznih strana i da ćemo to s Božjom pomoći završiti. Zaista je jako važno, zaključuje fra Nujić dodajući da nova crkvena zvona i čežnja za rodnim krajem možda potaknu mnoge Hrvate iz Plehana da se vrate u rodni kraj.

(www.jabuka.tv | Foto: HRT)





16 komentara

  • Svatko ima svoj način života, nigdje nisam vidjela da se ljudi petljaju u tuđe živote kao u Hercegovini i da se vesele tuđem zlu.

  • Podrska za ljude.Da se Bog da svi nasi vrate al tesko.I zasto se suti o ovim zlocinima i protjerivanju 200 tisuća Hrvata iz Posavine

  • Komentari su puni zavisti ljubomore, ostavite se tuđih života, svako neka živi kako želi, šta vas briga ko odlazi ko dolazi.

  • komentari su realni. Posavina se povikla nisu se htjeli vraćat, iz Posavine je otišlo dvjesto tisuća Hrvata,nisu ubijeni već su otišli nisu se vratili.
    Naravno da podržavam povratak, ali je ovo čista demagogija…pa što se dica ne vrate u rodni kraj i naprve još dvanetero dice????????????????????????????????????
    Balije su se vraćale na golu ledinua Hrvati više vole pare,i to je suština priče.
    Bog im dao zdravlja nek troše švicarsku mirovinu što duže.

  • Nikakve zavisti,zlobe a niti ljubomore nema,naprotiv ne znam uopće čemu ovaj tekst.Niti me zanima zasto su otisli niti zasto su se vratili…

  • Trebaju se ovi Corici vratiti u okolicu Širokog odakle su i pošli (Gradac,Dobrkovice,Crnac,Knespolje,Uzarice,
    Jare,Biograce,Ljuti dolac i još drugih mjesta).

Komentiraj: