Analiza stanja u ŽZH: Gospodarski moćna županija, a zdravstvo bliže Nikaragvi nego EU

Javni zdravstveni sustav Županije Zapadnohercegovačke ne prati njezin snažan gospodarski rast, već stagnira zbog sustavnoga zanemarivanja.

Dok privatni sektor u Širokom Brijegu, Grudama, Ljubuškom i Posušju bilježi uspon, javna infrastruktura i status liječnika ostaju zapostavljeni. Ova analiza istražuje financijske paradokse ZZO-a ŽZH i upozorava na rizik potpunog kolapsa javnog zdravstva te njegovu prisilnu privatizaciju.

Globalna pozicija ŽZH prema gustoći liječnika

Podaci koje je iznio Sindikat doktora medicine i stomatologije ŽZH otkrivaju zabrinjavajući trend. Gustoća liječnika po glavi stanovnika najprecizniji je indikator zdravstvenoga standarda jedne regije. U Županiji Zapadnohercegovačkoj taj omjer iznosi 1.312 pacijenata na jednog liječnika.

Prevedeno u standardnu metriku koju koriste Svjetska banka (World Bank) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), to iznosi približno 0,76 liječnika na 1.000 stanovnika.

Ovaj podatak nije samo alarmantan u državnim okvirima, on je porazan u globalnim razmjerima. S obzirom na to da je, prema podacima iz 2019. godine, BiH imala 2,6 liječnika po 1.000 stanovnika, broj od 0,76 liječnika u ŽZH (pretpostavljamo iz 2026.) definitivno ukazuje na veliki nesrazmjer bez obzira na vremensku razliku.

Kada bi usporedili ŽZH s posljednjim globalnim podacima iz 2023. godine, bili bi nešto bolji od Jamajke (0,5), Eswatinije (0,6), a lošiji od niza država poput Nepala (1,0), Šri Lanke (1,1), Kirgistana (1,6) i drugih, dok bi bili ujednačeni s Bangladešom (0,7) ili Nikaragvom (0,7).

Regija / Država	Broj liječnika na 1.000 stanovnika
Austrija	5,5
Njemačka	4,5
Prosjek Europske unije	4,1
Hrvatska	3,9
Slovenija	3,4
Srbija	2,5
WHO Minimum za primarnu zaštitu	2,5
Kirgistan	1,6
Hercegovačko-neretvanska županija (HNŽ)	1,34
Šri Lanka	1,1
Nepal	1,0
Sarajevska županija (SŽ)	0,92
Županija Zapadnohercegovačka (ŽZH)	0,76
Nikaragva	0,7
Maroko	0,7
Bangladeš	0,7
Eswatini	0,6
Jamajka	0,5

Analiza podataka pokazuje da ŽZH ima pet puta manje liječnika po 1.000 stanovnika od susjedne Hrvatske i gotovo šest puta manje od Njemačke te sedam puta od Austrije.

Još je dramatičnija činjenica da ŽZH ne dostiže ni trećinu minimuma koji je WHO postavio za održavanje adekvatne primarne zdravstvene zaštite, a koji iznosi 2,5 medicinska djelatnika na 1.000 stanovnika.

U regijama s omjerom od 1.312:1, sustav prestaje biti preventivan i postaje isključivo reaktivan, baveći se samo najhitnijim slučajevima, dok se kronična oboljenja i rana dijagnostika sustavno zanemaruju.

Implikacije medicinske potkapacitiranosti

Podaci Eurostata ukazuju na to da zemlje poput Njemačke kontinuirano povećavaju broj liječnika (povećanje s 4,2 na 4,5 u nekoliko godina), prepoznajući starenje populacije kao ključni izazov. U ŽZH, unatoč tome što je riječ o regiji s mlađom populacijom, nedostatak liječnika stvara pritisak koji vodi prema “izgaranju” (burnoutu) postojećeg kadra.

Kada jedan liječnik pokriva broj pacijenata koji bi u Austriji pokrivala sedmorica, logično je da kvaliteta medicinske usluge opada, a vrijeme koje liječnik može posvetiti pojedinom pacijentu svedeno je na statističku pogrešku.

Ovaj “kvantitativni ponor” izravno utječe na smrtnost od kardiovaskularnih bolesti, koje su vodeći uzrok smrti u Bosni i Hercegovini, te na stopu preživljavanja kod onkoloških pacijenata gdje je rana detekcija ključna.

Paritet kupovne moći (PPP)

Pogledamo li plaće liječnika specijalista u tri županije iz BiH te u Hrvatskoj i  Njemačkoj, dolazimo do još poraznijih podataka.

Podaci za Hrvatsku temelje se na javno objavljenim informacijama Ministarstva zdravstva RH vezanim uz reformu plaća zdravstvenih radnika provedenu 2023./2024. godine, uz uključivanje dodataka za dežurstva koji čine sastavni dio stvarnih primanja. Podaci za Njemačku preuzeti su iz tarifnih sporazuma sindikata Marburger Bund koji pokriva bolničke liječnike, pri čemu su bruto iznosi konvertirani u neto primjenom prosječnog poreznog opterećenja za tu platnu skupinu (~42%). Indeksi troškova života temeljeni su na Numbeo bazi podataka za 2024. godinu, uz Sarajevsku županiju kao referentnu bazu (100).

Liječnik specijalist u Sarajevskoj županiji prima medijalnu neto plaću od oko 3.702 KM (1.890 €), što je nominalno 50 % više nego u ŽZH i oko 20% više nego u HNŽ-u.

Iako su troškovi života u glavnom gradu nešto viši, ta razlika ne poništava prednost — specijalist u Sarajevu ima realnu kupovnu moć koja je vidljivo bolja nego u ŽZH i HNŽ. Ipak, pravi šok nastaje tek u usporedbi s Hrvatskom.

Nakon reforme sustava plaća 2024. godine, prosječna neto plaća specijalista u Hrvatskoj porasla je na 2.500 €, a s dežurstvima dostiže i 3.500 €. Čak i kada tu plaću korigiramo za 27 % veće troškove života u Zagrebu, liječnik u Hrvatskoj ima 40–55% veću kupovnu moć nego njegov kolega u Sarajevskoj županiji, a u usporedbi sa ŽZH ta razlika raste na gotovo 100 % — što znači dvostruko veća realna primanja za isti posao.

U Njemačkoj, neto plaća specijalista (Facharzt) kreće se od 4.200 € do 5.300 €, ovisno o iskustvu, specijalizaciji i regiji. Iako su troškovi stanovanja u velikim njemačkim gradovima enormni, visoka nominalna plaća i dalje ostavlja liječniku realnu kupovnu moć koja je 55–95 % veća nego u Sarajevskoj županiji, a u usporedbi s ŽZH razlika je još drastičnija.

To je ključni čimbenik koji sustavno usisava medicinski kadar iz hercegovačkih domova zdravlja. Ne radi se o percepciji, već o egzaktnoj ekonomskoj računici kojoj je teško parirati bez strukturnih promjena u načinu financiranja zdravstva.

“Odljev mozgova” u razvijenoj županiji

Sustavno zanemarivanje najrazvijenije županije očituje se u ignoriranju činjenice da su liječnici globalno mobilna radna snaga. Kada je razlika u realnoj kupovnoj moći tolika da liječnik u Hrvatskoj može uštedjeti cijelu jednu mjesečnu plaću kolege iz ŽZH, odluka o emigraciji prestaje biti emocionalna i postaje čisto matematička.

Trošak obrazovanja jednog liječnika specijalista iznosi stotine tisuća konvertibilnih maraka, a država taj novac praktički “poklanja” bogatijim sustavima jer ne želi prilagoditi koeficijente realnosti tržišta rada. U BiH se procjenjuje da gubitak svakoga visokoobrazovanog građanina košta zemlju oko 21.000 € u izgubljenom BDP-u godišnje, dok je kod liječnika taj iznos višestruko veći zbog specifičnosti usluge koju pružaju.

Rast prihoda ZZO ŽZH i fenomen “zamrznutih”

Najkontroverzniji dio istraživanja odnosi se na financijsko poslovanje Zavoda za zdravstveno osiguranje Županije Zapadnohercegovačke. Dok se liječnicima i medicinskom osoblju godinama objašnjava da “nema dovoljno sredstava” za značajnije povećanje plaća, podaci koji su došli na redakcijski email portala Jabuka.tv pokazuju drugačiju sliku.

Prema navodima sindikata, prihodi ZZO ŽZH su u razdoblju od 2021. do 2026. godine narasli s 59 milijuna KM na planiranih 95 milijuna KM. To predstavlja rast od 61 % u petogodišnjem ciklusu.

Ovakav rast prihoda, koji značajno nadmašuje stopu inflacije čak i u najtežim godinama krize, svrstava ovaj Zavod među najbrže rastuće javne fondove u regiji.

Struktura financijskog rasta

Rast prihoda rezultat je nekoliko čimbenika:

• Gospodarska snaga ŽZH: povećanje broja zaposlenih u privatnom sektoru i rast prosječnih plaća u gospodarstvu izravno povećavaju uplate doprinosa za zdravstveno osiguranje.
• Uplate premija: kontinuirani prihodi od prodaje zdravstvenih markica (premija) doprinose stabilnosti fonda.
• Transferi i proračunska punjenja: Županija Zapadnohercegovačka kontinuirano hvali svoje proračunske uspjehe, što se reflektira i na stabilnost zdravstvenog fonda.

Predrag Čović: ŽZH je najuspješnija županija u Federaciji BiH

U svakom zdravom sustavu, rast fonda od 60 % morao bi pratiti rast plaća djelatnika od barem 30–40 % kako bi se održala motivacija i spriječila emigracija.

U ŽZH, plaće su ostale gotovo fiksne, dok se višak sredstava akumulira ili preusmjerava u stavke koje nemaju izravan utjecaj na status liječnika.

Globalni primjeri kolapsa zbog ignoriranja ljudskog čimbenika

Povijest globalnoga zdravstva poznaje slučajeve gdje su fondovi rasli, a sustavi kolabirali jer su donositelji odluka ignorirali troškove rada.

Rumunjski scenarij (2007. – 2017.): nakon ulaska u EU, Rumunjska je provela desetljeće zanemarujući plaće liječnika unatoč rastu BDP-a. Rezultat je bio gubitak od preko 15.000 liječnika u nekoliko godina, što je dovelo do zatvaranja cijelih odjela u provincijskim bolnicama. Tek su 2018. godine, suočeni s potpunim nestankom medicinske struke, drastično (za 70–100 %) povećali plaće.

Županija Zapadnohercegovačka trenutačno ponavlja rumunjsku pogrešku, ali s manjom populacijskom bazom, što znači da će posljedice biti brže i bolnije.

Ujedinjeno Kraljevstvo suočilo se s najdužim industrijskim sporom u povijesti NHS-a (2023.–2024.), uzrokovanim padom realnih plaća liječnika od gotovo 30 % u odnosu na 2008. godinu. Štrajkove je podržalo 98 % liječnika koji su glasali, a kumulativni učinak bio je preraspoređivanje gotovo 1,5 milijuna pacijentskih termina. Spor je okončan tek kada je vlada ponudila prosječno povećanje od 22,3 % — što potvrđuje da ignoriranje realnih plaća, čak i u razvijenim sustavima s bogatim proračunima, neizbježno završava skupom krizom.

Dinamika emigracije i generacijski slom

Bosna i Hercegovina spada u kategoriju država sa “najnižim niskim” fertilitetom (lowest-low fertility), s obzirom na to da je njezina stopa od 1,25 pala ispod kritičnog demografskog praga od 1,3, a istovremeno gubi 1,5% stanovništva godišnje zbog migracija. U ŽZH je fertilitet nešto viši, što sustav čini još ranjivijim jer postoji veća potreba za pedijatrijskom i ginekološkom skrbi.

Trenutna dobna struktura liječnika u EU pokazuje da je velik postotak kadra pred mirovinom (u Italiji 27 %, u Njemačkoj 36 % u dobi od 55-64 godine). To znači da će europska potražnja za mladim liječnicima iz BiH samo rasti.

ŽZH, sa svojim trenutnim omjerom od 1.312:1, ne može si priuštiti gubitak niti jednoga jedinog specijalista.

Liječnici u ŽZH dovedeni do ruba: Iscrpili smo sve mogućnosti – biramo otkaze!

(www.jabuka.tv | Foto: ilustracija)