Kako je limena glazba zaživjela u Širokom Brijegu nakon četiri desetljeća

Limena glazba u Širokom Brijegu korijene vuče iz davne 1911. godine, iz vremena kada je ovim prostorima vladala Austro-Ugarska.

Iako je tijekom dugog vremenskog razdoblja doživljavala uspone i padove te se nikada nije u potpunosti uspijevala kontinuirano održati, njezini su se zvuci prije par godina ponovno začuli u gradu na Lištici zahvaljujući profesoru Jošku Sliškoviću.

Upravo smo s maestrom Sliškovićem, koji je kapelnik Limene glazbe Široki Brijeg i Limene glazbe sv. Ante Humac, razgovarali o njezinoj važnosti za kulturni identitet grada, a s nama je osim povijesnih činjenica, podijelio i zanimljive anegdote iz nekih prošlih vremena.

Kako se limena glazba formirala i mijenjala kroz godine?

Prva glazba je krenula kao đačka, to su bili učenici Franjevačkog samostana na Širokom Brijegu 1911. godine i ta glazba je 1928. godine prešla u seljačku glazbu, priča za portal Jabuka.tv naš sugovornik i nastavlja:

Interesantno je jer su učenici svirali, ali problem je nastajao čim bi neka generacija naučila svirati, odlazila je, pa se glazba nije mogla stalno razvijati, pojašnjava Slišković, koji je kako smo već spomenuli, na čelu humačke limene glazbe, i to već 25 godina, a pritom ističe i važnu sinergiju dviju limenih glazbi koje se međusobno nadopunjuju.

Upravo se ta 1928. smatra godinom nastanka limene glazbe, koja je u tom obliku djelovala sve do početka Drugog svjetskog rata.

Nakon Drugog svjetskog rata uslijedilo je razdoblje zatišja, da bi se 1952. godine, u sklopu KUD-a „Matija Gubec“, ponovno osnovala limena glazba. Na čelo KUD-a dolazi Stjepan Vican iz Imotskog, koji je uvelike zaslužan za usmjeravanje glazbe u pravom smjeru, priča nam Slišković, čiji je otac Ante tada svirao klarinet. Među prvim voditeljima limene glazbe nakon rata bili su Gugić i Petar Fratnik.

Limena glazba potom ponovno prolazi kroz razdoblje značajnih promjena i pauza. Neko vrijeme njen voditelj je bio i Sliškovićev otac, da bi se 80-ih godina u potpunosti ugasila. Tek nakon četrdeset godina njen rad je ponovno obnovljen.

Buđenje limene glazbe nakon četiri desetljeća

Ponovno pokretanje limene glazbe, pojašnjava profesor Slišković, nije bio lagan zadatak. Sastavljena od 25 članova, većinom amatera i polaznika glazbene škole, oživjela je na njegovu inicijativu, ali i podršku entuzijasta sličnih svjetonazora.

To je bio jedan proces. Ranije jednostavno nije sazrelo vrijeme, nije bilo mogućnosti. No, uz veliku podršku ravnateljice Glazbene škole Široki Brijeg, Tonćike Kolobarić, krenuli smo pomalo, stidljivo, pitajući se hoćemo li uspjeti, kaže nam Slišković.

Tu se, međutim, ponovno pojavio isti problem kao i u prvoj glazbi, odnosno stalna smjena generacije učenika, kojoj bi taman bilo vrijeme za odlazak, kada bi naučila svirati.  

Danas, hvala Bogu, ima i dosta zrelih ljudi koji se uključuju. To su ljudi koji žele i vole svirati. Ipak, to je jedno nasljeđe, nije od jučer, naglašava naš sugovornik.

Probe održavaju dva puta tjedno u prostorijama Glazbene škole i Prve osnovne škole Široki Brijeg, a po potrebi i češće, ako se pripremaju za neki veći koncert ili projekt.

Na njihovom repertoaru nalaze se bezvremenski svjetski hitovi, poput onih grupe ABBA, ali i legendarne domaće pjesme kao što su one Mate Miše Kovača. Program nastojimo složiti tako da bude zanimljiv i uvijek se trudimo uvoditi nešto novo, ići stepenicu više, kaže Slišković. Da u tome itekako uspijevaju, potvrđuju reakcije publike i građana Širokog Brijega.

1. svibnja 2025. godine ih je, nakon duge pauze, probudila prvosvibanjska budnica. Ulicama grada na Međunarodni dan praznika rada ponovno su se začuli zvuci limenih instrumenata, što je simbolično označilo i svojevrsno buđenje limene glazbe.

Budnica će, kao austrougarsko nasljeđe, naglašava Slišković, i ove godine ponovno odjekivati ulicama grada, a nada se da će opstati i u godinama koje dolaze. Interesantno je i kako se dan danas održala i tradicija darivanja. Stariji Širokobriježani su, prepričava, izašli na ulice, dočekali glazbenike i nakon toga ih počastili, baš kako se to radilo nekada prije.

“Grad je živnuo”

Svirali su do sada razne prigode; od koncerata, uveličavanja procesije za blagdan Velike Gospe, do adventskih manifestacija, a pripremaju se i za nadolazeće svečanosti. U svemu tome Slišković ističe i odličnu suradnju s gradskim vlastima. Što se tiče kulture, ulaže se, hvala Bogu, grad je živnuo, imamo sada jedan lijep trg na kojem možemo svirati i to treba pozdraviti, dodaje.

Na pitanje o tome koliko je danas teško bilo okupiti i motivirati mlade ljude, Slišković kaže kako volje ne nedostaje. Zahvaljujući nastupima u različitim mjestima dosta se i putuje, stvaraju se prijateljstva i povezuje s drugim glazbenicima, što je mladima itekako privlačno.

O važnosti limene glazbe kao kulturnog nasljeđa Slišković govori: Moramo biti svjesni da u manjim sredinama kao što je Široki Brijeg mi ne možemo imati neki simfonijski orkestar, ali limena glazba i tamburaški orkestar koji imamo su jedan vid kulture i tradicije kojeg trebamo njegovati. To je za naš grad nešto posebno.

Ispričao nam je profesor Slišković i jednu zanimljivu anegdotu, a kojih ima napretek, toliko da biste ga mogli slušati satima.

“Rajske trube”

1930-ih godina seljačka glazba, kako mi kažemo fratarska, išla je pješke u Brotnjo. Zamislite vi toliko kilometara prijeći s instrumentima samo da bi nešto dole odsvirali. Kada su došli u Buhovo, počeli su svirati. Postoje zapisi koji govore kako su se djeca tada razbježala jer su mislila da se radi o rajskim trubama, da su anđeli. Oni nikada nisu prije to vidjeli ni čuli. A zamislite vi i samo volju i ljubav prema glazbi tih ljudi, seljaka koji su kopali i radili, ići četiri sata pješke da bi nešto odsvirali, pa se ponovno vratiti pješke. Danas je teško reći hoćemo li u Mostar pješke, šali se Slišković kojem je glazba usađena od djetinjstva, prvenstveno preko oca glazbenika.

Ipak taj prvi dodir glazbe dogodio se upravo  preko limenih instrumenata, točnije trube. Tu sam polako krenuo i čitav život sam svirao i dan danas sviram, tako da je meni glazba život. Sjećam se kao dijete kad je glazba prolazila kroz grad, i dan danas imam taj zvuk u ušima, bio sam dijete, a vidite kako to ostane u vama, priča sa sjetom. Jedna od želja mu je i da ga naslijedi mladost jer kako kaže “nema ništa ljepše niti posebnije od sviranja s učenikom, a sreća je tim veća kada učenik nadmaši učitelja”.

Gore spomenuta priča će se, kao i mnoge druge iz povijesti limene glazbe, naći u knjizi koju Slišković priprema zajedno sa sestrom Ivanom Džebom i fra Stankom Mabićem, a koja će ugledati svjetlo dana upravo 2028. godine, na stotu godišnjicu osnivanja, kada se planira veliki koncert i izložba fotografija.

Važno nam je da sve ostane u pisanom tragu, da netko zna što je nekada bilo i da to ne ode u zaborav, zaključuje profesor Joško Slišković za portal Jabuka.tv.

(www.jabuka.tv | D. Medić / Foto: Grad Široki Brijeg)