Dogovor oko budućnosti NIS-a na prvi pogled djeluje kao tehničko rješenje jednog političko-energetskog problema, ali ispod površine krije se mnogo složenija priča o interesima, utjecaju i dugoročnim planovima velikih igrača u regiji.
Ako se ostvare najave i nakon suglasnosti američkog OFAC-a i regionalnih regulatora mađarski MOL postane vlasnik 56 posto dionica NIS-a, jasno je da se ne radi samo o pukoj promjeni vlasništva, već o dubokoj promjeni odnosa snaga na Balkanu.
Prema dostupnim informacijama, MOL bi preuzeo upravo onaj paket dionica koji je do sada bio u rukama ruskih kompanija. Sama ta činjenica ne bi bila sporna da u istom trenutku nije najavljeno uključivanje arapskog ADNOC-a te namjera Srbije da u budućnosti poveća svoj vlasnički udio za dodatnih pet posto. Upravo tu nastaje računica u kojoj mnoge stvari još nisu do kraja objašnjene, piše Forbes.
Potpisan obvezujući sporazum: MOL postaje većinski vlasnik Naftne industrije Srbije
Namjera Srbije da poveća svoj udio jasna je politička poruka. Država želi imati veći utjecaj nad kompanijom o kojoj ovisi energetska sigurnost zemlje.
Nakon iskustva sa sankcijama i ograničenim mogućnostima djelovanja kao manjinski vlasnik, poruka je jasna – ovakva se situacija više ne smije ponoviti. Ipak, ostaje nejasno od koga bi se te dionice kupovale i u kojem trenutku, jer svaki scenarij nosi svoje političke i ekonomske posljedice.
Ako MOL želi ostati većinski vlasnik, što je za veliku kompaniju gotovo pa neupitno, onda prostor za povećanje udjela Srbije postaje vrlo uzak. U tom slučaju logično je da se dio dionica ustupi trećem partneru, a tu se u priču uvodi ADNOC. Je li on tu zbog ekonomskog interesa, političke ravnoteže ili kao kompromisno rješenje prema međunarodnim faktorima, ostaje otvoreno pitanje.
Iz kuta Budimpešte, ovaj dogovor ima izuzetnu stratešku važnost. Mađarski mediji otvoreno pišu da je MOL ovim potezom na pragu ostvarenja ambicije stare gotovo dva desetljeća. Još 2008. godine MOL je bio zainteresiran za NIS, ali je tada izgubio utrku od ruskog Gazproma. Rat u Ukrajini i promijenjene geopolitičke okolnosti sada su otvorile vrata onome što tada nije bilo moguće.
Ključ cijele priče je rafinerija u Pančevu. Za MOL ona nije teret, već prednost. Mađarska kompanija već upravlja rafinerijama u Mađarskoj, Slovačkoj i Hrvatskoj, a uključivanje Pančeva značilo bi zaokruživanje proizvodnog lanca na geografskom prostoru koji je povezan i logistički isplativ. Uz to, NIS posjeduje razvijenu maloprodajnu mrežu, što savršeno odgovara modelu poslovanja koji MOL forsira – a to je objedinjavanje prerade i prodaje.
Posebnu dimenziju cijeloj priči daje pitanje naftovoda i odnosa s hrvatskim JANAF-om. MOL već godinama vodi sporove oko cijene transporta, a eventualno preuzimanje NIS-a dodatno bi ojačalo njegovu pregovaračku poziciju jer bi postao dominantni korisnik naftovodnih pravaca i prema Srbiji i prema Mađarskoj. U takvom odnosu snaga ovisnost bi postala obostrana.
Mađarski analitičari otvoreno priznaju da je rat u Ukrajini za MOL donio i poslovne prilike. Dok su nekada u Budimpešti strahovali od ruskog utjecaja, danas se odnosi gledaju mnogo pragmatičnije. Ono što je nekada bilo prijetnja, danas je okolnost koju znaju iskoristiti. U normalnim vremenima Gazprom nikada ne bi prodao NIS, ali ova vremena odavno nisu normalna.
Planovi za nove cjevovode dodatno potvrđuju da se razmišlja dugoročno. Najave izgradnje novih pravaca prema Srbiji, kao i jačanje regionalne trgovine derivatima, pokazuju da MOL ne vidi NIS kao izoliranu investiciju, već kao središnju točku buduće energetske mreže u ovom dijelu Europe. Iz tog kuta postaje jasno zašto je rafinerija ključna i zašto MOL ne odustaje od nje.
Bez prerade nema pune kontrole tržišta, a bez kontrole tržišta nema ozbiljnog regionalnog igrača. Upravo zato interes Budimpešte nije ništa manji nego interes Beograda.
Na kraju ostaje pitanje Srbije. Hoće li zaista povećati svoj udio ili će ta najava ostati samo politička poruka umirenja javnosti, pokazat će vrijeme. Ono što je sigurno jest da se oko NIS-a ne vodi samo poslovna, već i velika geopolitička partija u kojoj svaki postotak vlasništva ima težinu mnogo veću od brojke na papiru.
Što dogovor znači za BiH?
Promjene u vlasničkoj strukturi NIS-a neminovno se odražavaju i na položaj ruskog Gazproma u Bosni i Hercegovini, jer energetski sustavi u regiji funkcioniraju kao spojene posude. Iako Gazprom formalno ostaje prisutan na bh. tržištu, njegov utjecaj je već duže vrijeme pod pritiskom međunarodnih sankcija i promijenjenih geopolitičkih odnosa, a ovakav rasplet u Srbiji dodatno slabi njegovu pregovaračku poziciju.
Gazprom je u Bosni i Hercegovini vezan prije svega za sektor prirodnog plina i to kroz dugoročne ugovore i infrastrukturu koja je gotovo u potpunosti oslonjena na jedan pravac opskrbe. Dok je Srbija do sada bila ključni oslonac ruskog energetskog prisustva u regiji, eventualni izlazak ruskog kapitala iz NIS-a šalje jasnu poruku da se prostor za ruski utjecaj ubrzano sužava.
Za Bosnu i Hercegovinu to znači da se model oslanjanja isključivo na ruski plin sve više pretvara u politički i ekonomski rizik. Ako se Srbija kroz partnerstvo s MOL-om i potencijalno arapskim kapitalom dodatno distancira od ruskih energetskih kompanija, tada i bh. tržište ostaje bez regionalnog saveznika koji je do sada amortizirao pritiske sankcija i političkih uvjetovanja.
U praksi to može značiti da će Gazprom u Bosni i Hercegovini zadržati formalnu prisutnost, ali sa znatno smanjenom moći utjecaja. Svaki novi infrastrukturni projekt, bilo da se radi o alternativnim plinskim interkonekcijama ili regionalnim skladištima plina, bit će teže ostvariv uz dominantno rusko sudjelovanje.
Zapadni partneri sve otvorenije inzistiraju na diverzifikaciji izvora i smanjenju ovisnosti o Moskvi, a BiH se u tom kontekstu nalazi pred izborom koji više nije tehnički, već strateški.
Ako se regionalna energetska arhitektura bude gradila oko MOL-a i drugih neruskih aktera, Gazprom bi u Bosni i Hercegovini mogao ostati sveden na ulogu dobavljača bez realne mogućnosti da utječe na pravila igre.
To bi bio tihi, ali suštinski kraj jedne ere u kojoj je ruski plin imao gotovo monopolsku poziciju. Drugim riječima, sudbina Gazproma u Bosni i Hercegovini nakon ovog dogovora ovisi manje o formalnim ugovorima, a više o tome koliko će zemlja biti spremna uključiti se u nove regionalne tokove.
Cijela Srbija ovisi o jednoj hrvatskoj firmi: To će se uskoro promijeniti, evo što se sprema
(www.jabuka.tv | Foto: RT RS)
