Neurološka aktivnost povezana s roditeljskim instinktom nije ograničena samo na žene. Što su muškarci više uključeni u brigu o bebama, to su promjene u njihovom mozgu izraženije.
Dok je 1975. godine prosječni otac provodio svega 15 minuta dnevno s djetetom, do 1995. to se vrijeme povećalo na dva sata, a danas su očevi aktivni sudionici u svim fazama – od iščekivanja do samog poroda.
Znanost nudi fascinantne odgovore na pitanje zašto su današnji očevi brižniji i privrženiji.
Drastičan pad testosterona
Istraživanja su otkrila da muškarci prolaze kroz značajne hormonalne promjene. Razina testosterona kod novopečenih očeva može pasti za čak 40 posto.
Ovaj pad nije znak slabosti, već evolucijski mehanizam koji omogućuje tati da bude emocionalno uključeniji i pun razumijevanja za svoju bebu.
Skok “hormona ljubavi” i monogamije
Oksitocin, poznat kao “hormon ljubavi”, naglo raste kod oba roditelja. Dok se kod majki on aktivira dojenjem, kod očeva razinu oksitocina podiže igra, nasmijavanje bebe i bliski fizički kontakt.
Uz njega, raste i razina vazopresina – hormona odgovornosti i lojalnosti. On kod oca stvara potrebu da štiti obitelj i ostane kod kuće, zbog čega ga znanstvenici često nazivaju i “hormonom za monogamiju”.
Prolaktin: Povezanost kroz brigu
Zanimljivo je da i očevi, baš poput majki, bilježe porast prolaktina.
Samo u prvom mjesecu očinstva njegova razina raste za 20 posto, a on je izravno povezan sa stvaranjem duboke privrženosti i brižnosti.
Predani očevi su i bolji muževi
Patrick M. Houser, autor “Vodiča za buduće očeve”, ističe da je aktivno očinstvo temelj dugovječnosti obitelji. Otac koji je povezan s djetetom osjeća veću pripadnost, što učvršćuje i odnos s partnericom.
Zaključak znanstvenika je jasan: dok majčinski instinkt potiču trudnoća i porod, očinski se instinkt “pali” kroz interakciju. Svaki zagrljaj, igra i doticaj kože s bebom doslovno reprogramiraju muški mozak za ljubav i zaštitu.
(www.jabuka.tv | Foto: Pexels)
🫶