U 11 mjeseci 2025. BiH je izvezla voća i povrća za 160,8 milijuna KM, a uvezla za 644,3 milijuna KM, dok su veliki disbalansi vidljivi i kod proizvoda životinjskog podrijetla te žitarica.
Unatoč iznimnim prirodnim potencijalima za razvoj poljoprivredne proizvodnje, dugogodišnji izostanak strateškog pristupa ovoj tematici rezultira je značajnim deficitom u vanjskoj trgovini, a novi podaci Vanjskotrgovinske komore dodatno potvrđuju trend o kojemu se mnogo govori.
BiH jednostavno gubi utrku kada je riječ o izvozu poljoprivrednih proizvoda, budući da je količinski i vrijednosno uvoz značajno veći.
No, zabrinjava činjenica da uvoz i dalje raste većom stopom od izvoza, a na primjeru voća i povrća u 11 mjeseci ove godine bilježimo značajan pad izvoza ovih kultura.
Tako smo za 11 mjeseci 2025. godine u svijet izvezli voća i povrća u vrijednosti od 160.770.541 maraka, dok je lani u istom razdoblju taj iznos bio 173.634.902 maraka, piše Večernji list BiH.
S druge strane u 11 mjeseci ove godine uvoz voća i povrća u Bosnu i Hercegovinu dostigao je brojku od čak 644.342.007 maraka, što je porast od 11 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje.
Na primjeru proizvoda životinjskog porijekla (meso, riba, mlijeko) deficit je još izraženiji, a vrijednost uvoz od milijardu i 123.4 milijuna maraka prema vrijednošću izvoza od tek 345.500.495 maraka dovoljno govori o složenosti i težini problematike koja obuhvaća agrar, vanjsku trgovinu i pokušaje osnaživanja konkurentnosti.
Treća kategorija proizvoda na kojoj se možda i na najilustrativniji način vidi disbalans u vanjskoj trgovini, ali i nelogičnosti kao nusprodukt lošeg odnosa prema strateškim resursima BiH, su žitarice.
Uvoz svih vrsta žitarica za 11 mjeseci iznosio je milijardu i 73.5 milijuna maraka, dok je izvoz dostigao skromnih 242,2 milijuna maraka.
Da bi se stanje popravilo potrebne su reforme i značajnija sredstva za modernizaciju proizvodnje, ali i izravne poticaje, no izostanak političkog dogovora već godinama blokira pristup BiH jednom od financijski najizdašnijih fondova Europske unije – Instrumentu za pretpristupnu pomoć ruralnom razvoju (IPARD).
(www.jabuka.tv)
Nikakva modernizacija tu ne pomaže kad nema ljudi koji to žele raditi, a često oni i koji rade nemogu to plasirati na domaćem tržištu. Uvozni lobiji su prejaki.
Uvozni lobiji sigurno smetaju da domaće dođe na police a i drugi je problem narod koji ne želi raditi jer je odavno trend sramote rada ne samo poljoprivrede i stočarstva već i ostalog posla koji uključuje fizički rad,da se prlja se….kao građevina….a može se ekstra zaraditi i živjeti od tih poslova ali svakog stid da mu se ne rugaju zbog toga njemu i djeci zbog toga što radi taj posao…nažalost ali tako je. Iako će mnogi reći nije istina ali onda netko laže ili hrana i usluge građevinskih radova,električarskih…nisu skupe pa se ne isplati njima baviti ili su skupe ali stid nas se baviti s njima šta će nam tko reći?
Ako prodajes svoje domace meso za skoro istu cjenu ko i ono u prodavnici onda nesto nevalja , ako prodajes svoje domace jaje ili mlijeko za istu cijenu ko u prodavnici onda nesto nestima. To su danasnji razlozi sto skoro niko nece dase bavi stocarstvom ili poljoprivredom. Stocarstvom se danas nemoze baviti svako jer nema svako dovoljno zemlje da moze drzati stoku ili da dobiva poticaje a bez poticaja je vrlo tesko taj posao odrzavati. Poticaji se zloupotrebljavaju jer ih dobivaju oni koji na njih nemaju pravo tako da nakraju neostane skoro nista za one koji ih stvarno zasluzuju. Potrosaci necjene trud i kvalitetu ljudi koji se bave poljoprivredom i stocarstvom i ako su cijene imalo skuplje od onih u prodavnici , nisu ih spremni platiti iako su ovo domaci i ekoloski. Priznajem da vecina moze drzati perad ili svinje a to vecini smrdi pa zato niko skoro vise nedrzi. Intenzivna poljoprivreda ili stocarstvo se danas neisplate jedino ako imas vezu da mores poticaje ostvariti ali bi se bar koja kokos ili koja svinja mogla drzati