Župnik mostarskih župa sv. Luke i sv. Marka evanđelista vlč. Pero Miličević iznio je, u sklopu predstavljanja poruke pape Lava XIV. za 59. svjetski dan mira u Tiskovnom uredu Svete Stolice u Vatikanu, u četvrtak, 18. prosinca, osobno iskustvo rata u Bosni i Hercegovini.
Vlč. Miličević istaknuo je da poruka koju Sveti Otac upućuje svijetu “naviješta Onoga koji nam je donio mir i po kojemu je mir stigao do nas. To je mir uskrsloga Krista koji nam daje snagu pobijediti tame nemira i ući u svjetlo”.
Dodao je da je u svome životu iskusio ono na što Sveti Otac upozorava, prenosi Hrvatska katolička mreža.
Vidjeti svjetlo i vjerovati u njega nužno je kako ne bismo potonuli u tamu. Prije 32 godine doživio sam tamu i zlo rata. Živio sam u selu Doljani, u općini Jablanica. Moja majka Ruža imala je devetero djece: Branku, Miroslava, Branka, Damira, Dijanu, Ivana, Antu, Marinka i mene. Sretno djetinjstvo sedmogodišnjeg dječaka ugasilo se 28. srpnja 1993. kada su muslimanske vojne postrojbe i Armija Bosne i Hercegovine napale naše selo. Toga su dana ubili 39 osoba, prepričao je mostarski župnik u Vatikanu.
Sjećam se toga dana. Igrao sam se pokraj kuće s bratom blizancem Marinkom i starijim bratom Antom. Igru je prekinuo rafal pucnjeva. Meci su letjeli iznad naših glava. Kada su to primijetile majka i sestra, odvele su nas u kuću kako bi nas spasile od smrti. Moj otac Andrija u tom trenutku nije bio kod kuće; otišao je pomagati teti u poljskim radovima i ondje je toga dana ubijen, a imao je samo 45 godina, ispričao je te dodao da je njegova majka s 44 godine ostala udovica s devetero djece, od kojih je sedmero bilo maloljetno.
Uz oca izgubio je i druge članove obitelji.
Toga je dana poginula i sestra moje majke, teta Pava. Bila je spaljena u svojoj kući nakon što je ubijena na kućnom pragu. Poginula su i trojica sinova druge majčine sestre, tete Kate: Pero, Ivica i Jure Soldo.
Ivica je bio u braku svega jedanaest dana, a Jure je imao dvadeset i jednu godinu. Kada se ubije jedno dijete, to je strašna bol; a zamislite bol majke koja izgubi trojicu sinova. Ne znam kako joj se srce nije slomilo od tuge. Treća sestra moje majke, Anica, preživjela je skrivajući se u planini. Toga su dana ubijeni i Ruža, rođakinja moje majke, te moj rođak Slavko. Činilo se kao da se svo zlo ovoga svijeta sručilo na nas, prisjetio se don Pero.
Istoga su dana njegovu majku i maloljetnu djecu odveli u logor nazvan Muzej Jablanica, zajedno s tristotinjak hrvatskih katolika. Ondje su kao zarobljenici proveli sedam mjeseci.
Tijekom zatočeništva trebalo je čuvati mir u srcu i ne razmišljati o osveti. No, kako podsjeća Sveti Otac u svojoj poruci, citirajući sv. Augustina, potrebno je sklopiti neraskidivo prijateljstvo s mirom – s Onim koji je naš mir. U logoru, u trenucima unutarnjeg nemira, održavala nas je svakodnevna molitva krunice koju nas je majka naučila. Davala nam je nadu. Kada smo zarobljeni, nismo znali da je naš otac toga dana ubijen; saznali smo to tek mjesecima kasnije, istaknuo je vlč. Miličević u Vatikanu.
32 godine od masakra nad Hrvatima u Doljanima i na Stipića livadi
U zatočeništvu su spavali na hladnim pločama, a hrane nije bilo dovoljno.
S ’93. na ’94. zima je bila jako hladna. Spavali smo na granitnim pločama, s dvije deke, jednom ispod, a drugom iznad nas. Hrane nije bilo dovoljno. Zamišljam kako je bilo mojoj majci: kako podijeliti pola kruha na šestero djece za cijeli dan? To nije bilo lako, trebalo je odlučiti koje će koji dan jesti više, a koje manje, prisjetio se mostarski župnik u emisiji „Aktualno“ Hrvatskog katoličkog radija.
Higijenski uvjeti u logoru bili su nepostojeći.
Tristo ljudi dijelilo je jedan sanitarni čvor. U podrumu su boravili vojnici, ondje su često mučili zarobljenike, čije smo krikove čuli svi, dodao je i istaknuo da je najmlađe dijete u logoru imalo tek 20-ak dana dok je najstarija osoba imala 95 godina.
Oca pokopali tek 2006.
Nakon izlaska iz logora, obitelj je, krajem travnja 1994., pokopala očeve kosti, nakon što ih je pronašao njegov rođeni brat Stipe. Ostatke kostiju pronašli su godinama kasnije, te su pokopane tek 2006.
Iako vlč. Pero zna tko je bio među članovima postrojbe koja je ubila njegovog oca, za ime se nikada nije htio raspitivati jer se suđenjem treba baviti Bog, objasnio je u programu HKR-a.
Mnogi su pitali moju majku, ali i sve nas, kako smo sve to mogli izdržati. Ne bismo nikada izdržali bez vjere, molitve i čežnje za mirom. Upravo nas je odgoj u vjeri u Boga hranio i pomogao nadvladati strahote kojima smo svjedočili. Da, bilo je u meni bijesa zbog svega što sam proživio. No kad sam 2012. postao svećenik i počeo ispovijedati vjernike, shvatio sam koliko je važan unutarnji mir i da se mir ne može postići bez oprosta, bez suočavanja s onim što se proživjelo, poručio je u poruci.
Svećeničko zvanje rodilo se u obitelji
Don Pero je ispričao da se u njegovoj obitelji svakodnevno molila krunica te da je često ministrirao na misi.
Poziv se razvijao kroz osnovnu i srednju školu, a nakon mature javio sam se biskupu Ratku Periću. On me je poslao na kolegij Družbe Isusove u Zagreb.
Zvanje se, kako i sam kaže, ne rađa u jednom trenutku nego je proces svakome darovan na različit način.
Nisam čuo neki glas, ali sam se svakodnevno pitao: Zašto i ja ne bih mogao postati svećenik?, kazao je.
20 godina kasnije ponovno u Jablanici
Ispričao je kako se dvadeset godina nakon izlaska iz logora vratio na mjesto na koje je bio zatočen te da mu je to pomoglo ponovno pronaći mir.
Kako ističe Sveti Otac u svojoj poruci, ako mir nije stvarnost koja se doživljava, čuva i njeguje, agresivnost se širi u obiteljskom i javnom životu. Mir se mora živjeti, njegovati i čuvati. Stoga sam se, dvadeset godina nakon izlaska iz logora, vratio na mjesto na kojem smo bili zatočeni. Suze su tekle, ali mi je to pomoglo ponovno pronaći mir, istaknuo je vlč. Miličević u Vatikanu.
Zlo se, istaknuo je, pobjeđuje dobrim i oprostom, a ne osvetom i oružjem.
Ono što želim naglasiti je da smo mi, koji smo tada bili djeca, sada odrasli ljudi. Trebamo izići jači iz svega toga što je bilo i osvijestiti svojima, osobito onima koji dolaze, što se dogodilo. Između ostaloga, nisam ja jedini koji je stradao. Puno je djece za vrijeme rata stradalo, izgubilo članove svoje obitelji…
Potaknuo je one, koji su proživjeli rat i zarobljeništvo, da zapišu sjećanja i osjećaje, i da se na taj način se s njima suoče. Isto tako, na taj način će moći upoznati svoju djecu s tim kobnim godinama rata.
Jer ako oni koji dolaze nakon nas ne znaju što se dogodilo, ponovit će se!
Donosimo potresno svjedočanstvo žene koja je preživjela pokolj u Doljanima
(www.jabuka.tv | Foto: Screenshot)
Evo poslije svega sa balinskim stokom moramo živjeti nije da ih mrzim ja ih prezirem oni su bili najveći kasapini najviše su ljudi streljali nizašto nisu odgovarali šta radi sudstvo kasapinima prave spomenike ovo je za njih pobjeda ubijati civile žene djecu starce Balije stalno spominju Srebrenicu da bi sakrili svoja zlodjela dali su za ovog veličadnog koji je sa sedam godina bio sedam mjeseci u ciganskim katakombama Doljani i ostala hrvatska stratišta su gora nego balinska Srebrenica od koje islamisti napravili mit cigani javno to odobravaju oni nisu imali logore nisu pravili zločine oni jedini borci za BiH Srebrenicu treba ignorirati kakav dan žalosti dosta balinskih laganja čiji zločinci hodaju i ismijavaju se žrtvama Hrvatima a optužnice 30 god leže u islamističkom ladicama
Ovo što si napisao je u potpunoj suprotnosti s don Perinom porukom i općenito kršćanskim stavom o oprostu. Jako je teško pobijediti ljudsko u sebi i oprostiti. Teško opraštamo običnu uvredu a kako oprostiti ubojstvo najbližih članova obitelji? Bez Božje intervencije i vodstva to je nemoguće.
Don Pero i Crkva bi trebali biti primjer a i oni su svi suprotno od toga evo recimo ” hercegovački slučaj” .oprostite jedni drugima i idemo naprijed
“Zlo se, istaknuo je, pobjeđuje dobrim i oprostom, a ne osvetom i oružjem.”
Sto svecenik kaze za desteljeca provikacije i napada poslje rata?, sada napr. na adventsku hajku u sridnoj Bosni, ili saranje po Humskom krizu i totalnu politicku arpejtheid iz glavnog grada protektorata?. Navjestaj evandelje Kristovo. U njemu nepise, da se nesmis braniti svim sredstvima, ako te dava u drugom narodu zeli pokoriti i unistiti svim zlom. Kako se vidi, plodovi Vatikana II. su postali vec 60 godina rak rana KC.
Jedan od najdubljih tekstova dosada na jabuci. A ovu dvojicu gore suvišno je komentirati. Nažalost kod nekih, kao kod ovih gore dvojice, mržnja na vagi osjećaja prevladava uvelike nad mirom i oprostom. No evo pomoliti se trebamo i oprostiti i ovakvima mrziteljima poput ove dvojice gore koji bi eto opet išli u osvećivanje i sve ono suprotno što je cjenjeni svećenik izrekao ovdje.
velicanstvenaporuka
20. prosinca 2025. u 9:37
Oprostit se moze samo, ako zlo covik trazi oprost. A dopustiti da te netko gnjavi i jos gore je stonsko prema sebi samog. Ljubi drugog, kao SAMOG SEBE. A imaginernu “mrznju” stavi si macku od rep.
Zaboravio si popiti antipsihotik. Požuri, da ne ubiješ nekoga.
katolik
20. prosinca 2025. u 11:08
Nisi ti “katolik”. Abdul.
Svakako nisam za osvetu, ali kod oprosta zar se nebi trebalo pokajati, pa evo kod ispovjedi ako se ne pokajem nemogu mi se grijesi oprostiti, pa tako i onima koji su činili zlo kako im oprostiti ako se ne kaju za ono što su radili.
Svaka čast na komentaru
Samo se prica da treba oprostiti.
Mene zanima da li se itko od muslimana iz Jablanice i I iz tog muzeja javio Don Peri i zamolio ga za oprost Ako jest ,treba oprostiti ako nije čemu onda oprastati i kome oprostiti
Tako da ne vidim smisao oprosta kao što reče ovaj prethodni komentar ,a nitko se nije pokazao niti traži oprosta
Stvarno drama, sta ti je zivot kada covjek sve zbroji, ne znam, ali cini se da nije fer, gura se samo, pitanje dokle jos….
Bio sam dan iza tog klanja u Doljanima kao dio Poskok bojne.Doista stravično.
Ok je oprostiti ali ne i zaboraviti.Da li je netko pravicno procesuiran radi ritualnog i divljackog klanja i ponasanja muslimana u ovom zločinu?
Nije.
Ok vjernik sam ali gospodo ne mjesajte kruske i jabuke.Oni ce opet isto napraviti jer su zadojeni nekom cudnom mrznjom prema krscanima i zato mislim da ovi koji samo prosipaju teoriju o oprostu trebaju isto tako reci ako stvari nisu rasčišćene do kraja da je klica terorizma jos u njima i da se prema tim stvarima treba odrediti a ne cekati ko janje vuka ili iseljavati i bjezati.To nije nacin siguran sam.
11.15 nisu mi jasno komentari o oprostu ljudski je oprostiti ljudima ali oni su živina oni nikad nisu priznali svoje zločine i da su krivi oni i sada misle da su jedini imali pravo ubijati silovati paliti klati šta dobivamo oprostom Balije lažu na nas montiranim procesima vrše terorizam splitska ulica u Mostaru ubijeni Anđelići u konjicu ubijen poduzetnik u Kaknju ubijen ministar Jozo Leotar pljačkaju crkve ruše i pljačkaju groblja prijete povratnicima prave džamije u mjestima gdje su Hrvati većina 99 posto Neum Rama Kupres mi opraštamo oni još gori a nas sve manje i manje ako ovako nastavi neće imati ko zapaliti i obići groblja našim precima šta smo mi budale da cijeli život puštamo da nas gurbeti gaze oni su takva stoka da što je neko bolji oni ga više gaze što nisu ovakvi prema Srbima zbog toga što su im Srbi očitali lekciju dok su živi i dali im razloga da imaju godišnjica šta mi trebamo gledati da nas gurbeti pljačkaju kradu kolju.a mi ćemo praštati i ja sam vjernik ničije mi ne treba a svoje NEDAM 🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🇭🇷🏡
Šta se sve radilo u Doljanima I kako su klali ,vadili oči, odsjecali ljudima organe to ni u horor filmovima se ne može prikazati
Da su ih bar ubili puškom nego ih mučili tz armija zajedno sa mudzahedinima
Imaju svjedoci tog zločina koji šute o tome ,a zašto šute pitajte naše političare.
I šta sad evo veličasni je rekao imena o prezimena pojedinih krvnika koji su to radili i šta sad šta će muslimansko sudstvo reći na ovo Džaferović hostesa mudžehedina i ostali govore jedino muslimani nisu imali logore imali 331 i nisu pravili zločine šta kažu bagra Komšić Bećirović izmišlja li ovaj svećenik oni probosanske stranke jedini borci za BiH što naši političari šmitu ne pokažu stratišta nad Hrvatima da se vidi da kakvim se govnima ima posla
Najviše od svega me boli što je i moj hrvatski vojnik radio slične masakre nad drugim narodima. Znam sve znam, droga je đavo. Znam sve znam, smijemo se braniti u samoobrani ali ubijati starce i djecu i bebe nema opravdanja.