Minimalna plaća raste, ali troškovi rastu još brže. Tisuće novoosnovanih obrta i društava s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) u Bosni i Hercegovini ulaze u najrizičnije prve godine poslovanja bez jasnih pravila igre, bez sustavne podrške i bez sigurnosne mreže.
U takvom ambijentu, mikropoduzetnici postaju kolateralna šteta fiskalnih i političkih odluka.
Edukatorica za financijsku pismenost Adela Ramić i poduzetnica Selma Hadžić upozoravaju: iza statistike o rastu broja tvrtki kriju se iscrpljeni ljudi, visoka stopa propasti biznisa i sustav koji često gura građane prema kršenju zakona.
Tri vala poduzetništva: Tko je opstao, a tko tek ulazi u borbu
Bosna i Hercegovina ima kratku i krhku tradiciju poduzetništva, obilježenu s tri jasno prepoznatljiva vala, objašnjava Adela Ramić.
Prvi val trajao je od 2000. do 2008. godine, u razdoblju privatizacije, stranih investicija i rasta trgovačkih i uvozničkih tvrtki. Globalna ekonomska kriza 2009–2011. godine naglo je prekinula taj zamah.
Drugi val započeo je između 2016. i 2019. godine, s razvojem IT sektora, freelancinga i izvoznog mikropoduzetništva. Pandemija 2020. godine presjekla je rast – dio tvrtki je nestao, dok su drugi modeli poslovanja, poput online trgovine i dostave, tek tada nastali.
Treći val čine današnji novi poduzetnici, koji najčešće ulaze u posao s minimalnim kapitalom i najvećim rizikom.
Najstabilnije tvrtke dolaze iz prvog vala jer su osnovane s većim kapitalom. Danas dominiraju mikropoduzetnici, ali su oni i najranjiviji, ističe Ramić.
Danas biznise najčešće otvaraju:
- ljudi koji nisu uspjeli pronaći posao,
- osobe od 35 do 45 godina razočarane dosadašnjom karijerom,
- te oni koji žele uložiti znanje i ušteđevinu do penzije.
Među njima je, naglašava, sve veći broj žena.
Prve godine biznisa: Rad bez pauze i gotovo siguran neuspjeh
Poduzetnica Selma Hadžić upozorava na brutalnu realnost: čak 90% startupova ne preživi.
Ljudi često nisu spremni na ono što poduzetništvo zaista znači. Prve godine podrazumijevaju potpuni gubitak slobodnog vremena, stabilnosti i sigurnosti, kaže Hadžić.
Poduzetnik u startu radi 12 do 14 sati dnevno, šest ili sedam dana u tjednu – bez garancije da će posao opstati.
Minimalna plaća kao fiskalni šok
Naglo povećanje minimalne plaće u Federaciji BiH, doneseno krajem prosinca i primijenjeno već od 1. siječnja, za mnoge male biznise predstavljalo je ozbiljan udar.
U nestabilnom sustavu, bez predvidivih troškova, jako je teško planirati poslovanje, objašnjava Hadžić. Posljedica su otpuštanja radnika ili zamjena ljudi strojevima.
Ramić to pojašnjava konkretnim primjerom samozaposlene žene koja proizvodi torbe. Da bi isplatila minimalnu bruto plaću od oko 1.687 KM, uz zaradu od 50 KM po torbi, mora prodati najmanje 33 torbe mjesečno. Ako minimalna neto plaća poraste na 1.200 KM, taj broj raste na 40 torbi,prenosi Forbes BiH.
Radnik dobije 1.000 KM, država uzme 750: Tko je “kriv” za niske plaće u BiH?
Povećanje minimalca prvenstveno puni proračun države. Poduzetnica tada bira između vlastite plaće i likvidnosti biznisa, upozorava Ramić.
Zapošljavanje ili vječno samozapošljavanje
Hadžić naglašava da se u BiH često miješa poduzetništvo s pukim radom u drugačijim okolnostima.
Ako vam je cilj samo da sebi isplatite plaću, onda to nije biznis u pravom smislu. Cilj kompanije treba biti rast i zapošljavanje, kaže ona.
Ramić, s druge strane, ističe da je sasvim legitimno da netko godinama radi sam.
Sve velike kompanije su počele kao jednočlani poslovi. Prve tri godine su ključne – ako niste preživjeli tri godine, praktično niste ni pokušali, objašnjava.
Dodaje da poduzetnik u prvoj godini istovremeno obavlja uloge direktora, radnika, čistača i utjerivača dugova, te da je neprihvatljivo da država uzme i do 70% njegove zarade.
Država protiv realnog sektora
Sugovornice upozoravaju da se ekonomske odluke u BiH donose bez ozbiljnih analiza i uz stvaranje lažnog sukoba između radnika i poslodavaca.
Poduzetnici vole ovu državu. Ostali su ovdje i odlučili da stvaraju, ali nisu glineni golubovi, poručuje Hadžić.
Ramić podsjeća da u BiH oko 52.000 ljudi radi na crno, dok legalni radnici praktično financiraju zdravstveni sustav za sve.
Zakoni bez podataka i sustav bez rješenja
BiH, upozorava Ramić, nema pouzdane podatke o broju ugašenih tvrtki, izgubljenih radnih mjesta i stvarnim posljedicama fiskalnih mjera.
Imamo fragmentiranu statistiku koju svatko tumači kako mu odgovara, kaže ona, dodajući da najavljene fiskalne reforme dodatno kompliciraju situaciju.
Uložit ćemo milijune u fiskalizaciju, a istovremeno defiskalizirati određene obrte. To pokazuje da država ne zna što želi, upozorava.
Kada država nema odgovor: porodiljno, bolest i savjeti da se krši zakon
Najporazniji dio sustava vidi se u tretmanu samozaposlenih žena.
Ako poduzetnica jedan mjesec ne uplati zdravstveno osiguranje, gubi pravo na liječenje. Likvidacija tvrtke traje šest mjeseci, stečaj i do tri godine, objašnjava Ramić.
Zaključak je porazan. Državni službenici savjetuju ljude da krše zakon jer znaju da sustav ne funkcionira. To je strašno.
(www.jabuka.tv | Foto: Unsplash)
Ko hebe male, nek ima za političare i uhljebe.
Najbolje da dzabe radimo za vas opet bi kukali