Izložba Širokobriježanina Tomislava Zovke otvorena u muzeju u Kaštelima

U Muzeju grada Kaštela u četvrtak navečer je otvorena izložba Tomislava Zovke koji se predstavio s narativnim ciklusom Transgressus s kojim otvara temeljno pitanje što je bilo prije i odakle sve počinje.

Izložba će biti otvorena do 11. siječnja 2026. godine.

Ovo je Zovkina 19. samostalna izložba a po prvi put se samostalno predstavio dalmatinskoj publici.

Pored autora na otvaranju izložbe publici su se obratili Dinko Baković, kustos izložbe i autor predgovora za izložbu te ravnatelj Muzeja Ivan Šuta koji je ujedno i otvorio izložbu.

Tomislav Zovko vizualni je umjetnik koji živi i stvara u Širokom Brijegu. Završio je Opću gimnaziju fra Dominika Mandića 2005., a 2012. magistrirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu u klasi profesora Ante Kajinića.

Sudjelovao je na tridesetak likovnih kolonija i simpozija te izlagao na više od stotinu skupnih izložbi u BiH i inozemstvu. Do sada je priredio osamnaest samostalnih izložbi, među kojima se posebno ističu ciklusi Globalna silikonizacija, Transgressus i Silikonologija.

O izložbi

U narativnom nizu ciklusa Transgressus Tomislava Zovke otvara se temeljno pitanje što je bilo prije i odakle sve započinje. Svemirska juha i božanska arhitektura istražuju prostor u kojem se tjelesno i apstraktno susreću statikom koja je svemiru zapravo atipična, ali se u Zovkinu imaginariju pretvara u čvrstu osnovu za daljnje likovno razlaganje. Još su stari Rimljani razlikovali prostore preko Alpa i prije Alpa nazivajući ih Transalpinska i Cisalpinska Galija. Ti nazivi pojašnjavali su odnos između poznatog prostora s ove strane i nepoznatog prostora s one strane, prostora koji se uvijek pokušavalo osvojiti i demistificirati. Nepoznati prostori neprestano privlače obećanjem nečega boljeg, višeg ili smislenijeg stoga su idealna podloga za Zovkin slikarski istraživački impuls.

Slikarstvo Tomislava Zovke oblikovalo se kroz stalnu potragu za novim i neistraženim. Eksperimentirajući s materijalima, kombinira silikon i boju u impasto nanosima, razvija soft-sculpture pristup likovnom objektu, tkanini povezanoj s okvirima između kojih se razapinje. Simbolika okvira i bezgraničnosti ponovno se javlja kao lajtmotiv njegova stvaralaštva i upućuje na stalno prekoračenje zadanih granica. Kada se promatraju njegovi rani radovi uočava se kako se Zovkina umjetnička filozofija nakon studija na akademiji organski raslojila u dva temeljna smjera, a ta je organičnost dodatno naglašena tehnikom drippinga kojom stvara podloge ciklusa Transgressus.

Paleta je pročišćena i u isto vrijeme izuzetno sugestivna. Plave, ljubičaste, zelene, ružičaste, ljubičaste, bijele i crne kapljice nanesene visoko kontroliranim prskanjem tvore ritmički i energetski puls slike. Zovkina kontrola u tehničkom postupku vidljiva je i u gradnji elemenata koji podsjećaju na mostove, nadvožnjake i akvedukte nastalih izoliranjem particija i nanošenjem crne boje na ove elemente. Završni potezi i dotjerivanje uvijek su zahtijevali i slobodne pokrete od kojih umjetnik ne bježi. Dapače, u razvoju ovog ciklusa slobodni pokret postaje imperativ, a njegovo područje “Cisalpinska Galija” jer Zovko zna da je od tud sve i počelo.

Organske forme središnjih motiva pretvaraju se u potentne energetske cjeline koje imaju integritet i jasno usmjerenje. Biološke strukture prelaze iz svemirskih u morske, iz kozmičkih u podmorske, vodeći promatrača kroz različite atmosfere iste vizualne tvari. Na taj način Zovko postaje istraživač novih prostora ne transformirajući izravno sam prostor nego svoj pogled, a time i pogled promatrača. Ovakav pristup priziva ideju mnoštva svemira u kojem odluka određuje smjer stvarnosti, što se može povezati s hipotezama teorije struna.

Prva umjetnička odluka kojom je Zovko prije mnogo godina razdvojio svoje stvaralaštvo u dva smjera sada dobiva novu potvrdu jer ovaj ciklus obogaćuje jednu od njegovih razvojnih linija i otvara njezin snažan potencijal.Metodologija Zovkina imaginarija oslanja se i na sustavnu numeraciju. Time umjetnik poprima ulogu likovnog biologa ili fizičara koji precizno bilježi nove vrste, pojave i oblike unutar svemira vlastitog stvaranja. Binarna nomenklatura uključuje tehničke podatke, nazive ciklusa i redni broj djela te tako omogućava dijakronijsko praćenje razvoja rukopisa.

Kroz tu vremensku liniju uočava se jasna geneza prijelaza od geometrijske prema organskoj apstrakciji. Promatra li se ciklus sinkronijski, vidi se da djela nastala u različitim fazama i dalje njeguju zajedničko semantičko tlo. Svaka slika može stajati samostalno bez oslanjanja na ostale, ali i u toj autonomiji zadržava sve temeljne karakteristike Zovkina likovnog pristupa. Možda ne djeluje iznenađujuće da se u bogatstvu formi i boja prepoznaju osnovni likovni elementi.

Upravo točka i linija čine temelj Zovkina vizualnog jezika. On ih spaja u cjelinu u kojoj linija poprima psihološko značenje, prelazi u plohu i definira ritam dok boja ostvaruje snažan simultani kontrast sedimentiranog prostora. Takva redukcija na osnove ne osiromašuje sliku nego joj daje preciznost i jasnoću, gotovo laboratorijsku točnost u kojoj se svaka gesta pretvara u živu jedinicu značenja.

U završnom promišljanju može se reći da ciklus Transgressus predstavlja umjetnikov povratak vlastitim počecima ali i istovremeno njegovo najsmjelije udaljavanje od njih. Zovko se kreće između poznatog i nepoznatog prostora, između vlastite Cis i Transalpinske Galije te uvijek bira put koji vodi prema novom iskustvu.

Njegova djela djeluju kao vizualne sonde usmjerene prema neistraženim dijelovima unutarnjeg i vanjskog svemira. Svaki rad otvara mogućnost prijelaza, bilo formalnog, simboličkog ili ontološkog, a upravo u toj mogućnosti leži snaga njegova ciklusa. Transgressus ne predstavlja samo prelazak iz jedne forme u drugu nego i prelazak iz jedne svijesti u sljedeću, iz jednog pogleda u drugi.

Zovkina umjetnost time postaje proces trajnog istraživanja u kojem se granice ne ruše izravno nego se lagano rastvaraju. Promatrač u tom procesu prepoznaje vlastiti impuls traganja i zato se ovaj ciklus čita kao otvoreni prostor, ali i kao osobna karta unutarnjeg putovanja, riječi su Dinke Bakovića.

O autoru

Rođen 1986. u Mostaru, živi i stvara u Širokom Brijegu. Završio Opću gimnaziju fra. Dominika Mandića u Širokom Brijegu 2005. Magistrirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu 2012. u klasi red. prof. Ante Kajinića. Sudjelovao na 30ak likovnih kolonija i umjetničkih simpozija.

Do sada sudjelovao na preko 100 skupnih izložbi u BiH i inozemstvu, te priredio 18 samostalnih izložbi. Autor je likovnih rješenja za šest poštanskih markica HP Mostar. Član Društva hrvatskih likovnih umjetnika u FBiH od 2012. Član Udruženja likovnih umjetnika BiH od 2013. Član Udruge Vrba od 2021. Od 2015. radi kao predavač na Visokoj školi “Logos centar” u Mostaru, a od 2018. i kao voditelj Studijskog programa Dizajn na istoimenoj instituciji.

2020. prelazi u trajno zvanje profesora Visoke škole „Logos centar“ u Mostaru.

Djela mu se nalaze u brojnim javnim i privatnim zbirkama i fundusima u zemlji i inozemstvu: Luciano Benetton – Imago Mundi Collection, Treviso, Italija; Franjevački muzej i galerija, Široki Brijeg, BiH; Akademija likovnih umjetnosti Široki Brijeg, Sveučilišta u Mostaru, Široki Brijeg, BiH; Galerija Vrba, Široki Brijeg, BiH; HKD KOSAČA, Galerija kraljice Katarine Kosače, Mostar, BiH; Muzej moderne umjetnosti, Mostar, BiH; Visoka Škola „Logos centar“, Mostar, BiH; Udruženje anonimnih artista, Banja Luka, BiH; Fondacija za muzičke scenske i likovne umjetnosti, Sarajevo, BiH; Galerija suvremene umjetnosti JAVA, Sarajevo, BiH; Umjetnička galerija Kristian Kreković, Tuzla, BiH; Galerija Ovnak, Vitez, BiH; Gradska galerija Kotor, Kotor, Crna Gora itd.