Rijetko koji film je izazvao toliko rasprava, zabrana i fascinacije kao “Fight Club”. Dok su ga u Americi slavili kao kultni prikaz modernog čovjeka, u Njemačkoj je bio zabranjen – i to s vrlo dobrim razlogom.
Kultni film redatelja Davida Finchera iz 1999. godine, s Bradom Pittom i Edwardom Nortonom u glavnim ulogama, naizgled je priča o frustriranom uredskom radniku koji se bori protiv monotonije suvremenog života.
No, ispod površine, “Fight Club” je mnogo više – kritika potrošačkog društva, muškog identiteta i granice između slobode i destrukcije.
Zašto su ga Nijemci zabranili?
Nakon premijere, film je izazvao pravi šok. U Njemačkoj su ga vlasti i mediji prozvale “opasnim” jer su smatrali da potiče nasilje i nihilizam. Scene borbi bez pravila i ideje o rušenju društvenih normi činile su se kao poziv na pobunu — pogotovo među mlađom publikom.
U pojedinim kinima bio je povučen iz prikazivanja, a televizije su ga emitirale s upozorenjem da “nije primjeren za gledatelje ispod 18 godina”.
Neki su čak tvrdili da bi “Fight Club” mogao inspirirati stvarne borbene klubove — što se, ironično, i dogodilo: nakon izlaska filma u nekoliko njemačkih gradova zaista su se pojavili ilegalni “fight klubovi”.
Dok su ga Nijemci zabranjivali, u Sjedinjenim Državama film je postao fenomen. Publika je u njemu vidjela pobunu protiv korporativne kulture, lažnih vrijednosti i “plastičnog” načina života.
Brad Pitt kao Tyler Durden postao je ikona otpora, a njegova rečenica “Prvo pravilo Fight Cluba je – ne govoriš o Fight Clubu” ušla je u pop-kulturu.
Zanimljivo, film u početku nije bio komercijalni uspjeh. Kino-dvorane su bile poluprazne, a tek je nakon DVD izdanja stekao status jednog od najutjecajnijih filmova 21. stoljeća.
“Fight Club” se i danas tumači na dva načina: neki ga vide kao umjetničku kritiku potrošačkog društva, dok drugi smatraju da slavi toksičnu muškost i nasilje. U svakom slučaju, film je uspio ono što malo koji uspijeva – natjerao je svijet da razmišlja o tome tko smo, što nas pokreće i što se događa kad izgubimo kontrolu.
Bilo da ga volite ili ne, “Fight Club” je dokaz da film ne mora biti ugodan da bi bio nezaboravan.vA to je pravilo koje vrijedi i izvan kluba.
(www.jabuka.tv)
