Način na koji reagiramo kada se upali lampica za gorivo često otkriva više o našoj osobnosti nego što mislimo.
Dok jedni bezbrižno voze “na rezervi”, drugi odmah traže prvu benzinsku postaju. Psiholozi objašnjavaju da iza tih navika stoje različiti obrasci ponašanja i osjećaj kontrole.
Vozači koji voze “do zadnje kapi”
Osobe koje često voze na rezervi obično su opuštene, sklone riziku i manje zabrinute zbog mogućih posljedica. Lampica za gorivo njima ne znači upozorenje, nego samo podsjetnik.
Vjeruju da će se snaći ako dođe do problema i često odgađaju punjenje jer ne osjećaju hitnost. Takvi vozači češće se vode intuicijom, a manje planom. Psihološki gledano, riječ je o osobama koje imaju viši prag tolerancije na stres i uživaju u osjećaju spontanosti.
Vozači koji toče čim kazaljka padne
Ova skupina reagira čim se kazaljka približi rezervi jer ih pokreće potreba za sigurnošću i predvidljivošću. Za njih je upaljena lampica znak gubitka kontrole. Takvi ljudi vole imati stvari pod nadzorom, planiraju unaprijed i ne vole riskirati. Njihovo ponašanje odražava odgovornost, organiziranost i potrebu za stabilnošću. Psiholozi kažu da im osjećaj pripremljenosti donosi mir i sigurnost.
Dok jedni vjeruju da će se snaći u svakoj situaciji, drugi nastoje spriječiti da do nje uopće dođe. To je razlika između reaktivnog i preventivnog tipa osobnosti – jedni reagiraju kada se problem pojavi, a drugi ga rješavaju prije nego nastane.
Način na koji točimo gorivo zapravo je odraz našeg pogleda na život. Neki čekaju da se “lampica upali” prije nego što djeluju, dok drugi reagiraju čim primijete promjenu. Bez obzira kojem tipu pripadate, jedno je sigurno – i u rezervoaru, kao i u životu, energija traje dulje kad njome pametno upravljate.
(www.jabuka.tv)
