Digitalni arhiv Široki Brijeg na svojim je društvenim mrežama objavio vrijedan i rijedak povijesni zapis, popraćen fotografijom, koji dočarava proslavu blagdana Velike Gospe na Širokom Brijegu početkom 20. stoljeća, otkrivajući atmosferu i običaje tog vremena.
Digitalni arhiv Široki Brijeg donosi nam izvanredno svjedočanstvo iz mostarskog lista Osvit (glasilo Hrvata iz Bosne i Hercegovine) objavljeno u subotu 20. kolovoza 1904. godine, pod naslovom “Slavlje na Širokom briegu”.
Autor teksta, potpisan kao Pustinjak iz Borka (pseudonim fra Martina Mikulića), opisuje veličanstenu proslavu Velike Gospe na Širokom Brijegu.
Kao i svake godine otkako je na Brijegu svetište, pobožni narod dolazio je častiti svoju zaštitnicu – Veliku Gospu. Na blagdan 15. kolovoza 1904. godine okupilo se mnoštvo vjernika iz svih okolnih župa. Iz gradačke župe, na čelu sa župnikom o. Pijom Knezovićem, pristiglo je preko 400 hodočasnika s hrvatskim vrpcama na grudima i zastavama.
Večer uoči blagdana bila je ispunjena svečanim ozračjem – samostan i crkva bili su okićeni trobojnicama, nebo su parali vatrometi i odjekivali mužari, a brda su svijetlila od upaljenih svjetnjaka. Tijekom cijele noći pristizali su hodočasnici, pjevale su se pučke i putničke pjesme, a rano ujutro narod je pohrlio prema kipu Gospe.
Na koljenima su obilazili oko kipa, cjelivali zemlju i ispunjavali zavjete, a mnogi su primili i svetu pričest.
Posebnu pozornost privukli su nova učionica, obnova samostana i kopanje temelja za novu crkvu s tri lađe. Autor teksta toplo je preporučio ovu gradnju svim dobročiniteljima.
Prije podne održana je procesija oko samostanskog dvorišta s Gospinim kipom, uz pucnje mužara i zvonjavu triju zvona.
Svečanu misu predvodio je o. Didak Buntić, uz asistenciju o. Stjepana Hromića i o. Blaža Jerkovića. Tijekom cijele svečanosti vladala je potpuna tišina i mir.
Nakon podneva uslijedilo je veselje – skromni zajednički objed, pjesma i druženje. Kako je dan odmicao, hodočasnici su se polako razilazili svojim kućama, noseći u srcima pobožnost i zadovoljstvo.
Datum događaja: 15. kolovoza 1904.
Lokacija: Široki Brijeg, Bosna i Hercegovina
Autor teksta: Pustinjak iz Borka (fra Martin Mikulić)
Izvor: Mostarski list Osvit, br. 65 i 66, god. VII.
Arhiv: Franjevački samostan Široki Brijeg
“Grad koji ostavlja trag”: Objavljen dokumentarno-emotivni film o Širokom Brijegu
(www.jabuka.tv | Foto: Franjevački samostan Široki Brijeg)
A danas sve izgleda kao leglo prostitucije, uz narodnjake, jeftino obucene cure, i pijane glave sirokobrijeskih “Casanova” u nabrijanim jurilicama s kraja 20og stoljeca. Najmanje je vise slavlje Velike Gospe i vjera u prvom planu.
Bravo, volio bi čuti gangu i bećarac na gospojinu, ali toga nema već 20 godina, nema veselja samo kičeraj.
Tako je. Sinoc svaka obucena isto ajmo rec. Suknje kratke guzica ispala,haljine isto tako. Nema vise one vrijednosti prave
A sta gledaš tuđe.
Imam oči da gledam
Vruce je pajdo privise za kapute statije
Na Posusju se ore gange svake godine na Gospojinu.
Od kad ste postali grad nema ni gange ni veselja.
Ori se u Posušju ganga kad
,,ostali ste isti” ha
Usta bi gledali da ih sve vratimo u narodnu nosnju.
Nek se vrati,sta. Bar bi bilo ljepse za sve. Ocito si previse mlad/a da bi razumio/la.
Hahaha opet zene krive sve, slika i prilika katolibana Sirokog Brijega. Nista, najbolje da krenete klecati na trgu za duhovni autoritet nad zenama.
Nisu li krive? Posteno reci
Zar se ne moze neka pristojna haljina obuc? Nego sve na izvol’te
Kako bi bilo da mi muski krenemo hodat u “boksericama” ajmo tako rec’?
Nakad je to bila istinska proslava nase Nebeske Majke, di je duhovno bilo u prvom planu.
Mozda ima nas i danas kome je duhovno na prvpm mistu a sve ostalo prdimahovina.
Hvala Bogu da nas ima Janje. Bbl