Ovisnost o videoigrama može ozbiljno narušiti mentalno i fizičko zdravlje djeteta, pa je važno da roditelji što ranije prepoznaju znakove koji upućuju na problem.
Stručnjaci za mentalno zdravlje ističu da pravovremeno uočavanje simptoma može spriječiti ozbiljne posljedice poput lošeg školskog uspjeha, socijalne izolacije ili zdravstvenih tegoba.
Marin Cristian-Ovidiu, direktor portala za videoigre FreezeNova, naglašava kako ovisnost o igrama, baš kao i svaka druga, zahtijeva cjelovit pristup, piše Index.
Nije dovoljno rješavati samo posljedice, potrebno je razumjeti i uzroke ponašanja, kaže Ovidiu.
Rana intervencija i dosljedna podrška ključni su za razvijanje zdravog odnosa prema igranju. Ako roditelji prepoznaju znakove i reagiraju na vrijeme, mogu značajno doprinijeti psihičkoj i tjelesnoj dobrobiti svog djeteta.
Deset znakova koji mogu ukazivati na ovisnost o igrama
Prema Ovidiu, roditelji bi trebali obratiti pozornost na sljedeće znakove:
- Opsesivno razmišljanje o igrama – Dijete neprestano priča o videoigrama ili razmišlja o njima čak i kada nije za računalom.
- Nervozno ponašanje kad ne igra – Ako ne može igrati, postaje razdražljivo, tjeskobno ili uzrujano.
- Potreba za sve dužim igranjem – Da bi doživjelo zadovoljstvo, mora igrati duže nego prije.
- Nemogućnost smanjenja igranja – Unatoč pokušajima, ne uspijeva smanjiti vrijeme provedeno u igranju.
- Zanemarivanje drugih interesa – Odustaje od hobija, sporta i aktivnosti koje je prije voljelo.
- Nastavak igranja usprkos negativnim posljedicama – Nastavlja igrati iako zna da mu to šteti, primjerice zbog problema sa snom, zdravljem ili školom.
- Laganje o vremenu provedenom u igri – Skrivanje stvarnog trajanja igranja pred roditeljima i prijateljima.
- Bijeg od stvarnosti – Služi se igrama za bijeg od problema, tuge, stresa ili dosade.
- Zanemarivanje obaveza i odnosa – Zanemaruje školske obveze, druženja ili obiteljske aktivnosti zbog igranja.
- Zanemarivanje osnovne brige o sebi – Preskače obroke, ne spava dovoljno ili zapostavlja osobnu higijenu kako bi moglo nastaviti igrati.
Kako pomoći djetetu?
Važno je postaviti jasna pravila o vremenu koje dijete smije provoditi za računalom. Ograničite igranje tako da ne ometa školske obveze, san, obroke ni fizičku aktivnost. Potičite dijete na aktivnosti koje ne uključuju digitalne uređaje – sport, boravak na svježem zraku, druženje s vršnjacima i hobije.
Roditelji bi trebali pratiti sadržaj igara i provjeravati jesu li primjereni dobi djeteta. Ključno je razgovarati s djecom o mogućim rizicima prekomjernog igranja te im objasniti zašto su određene granice potrebne. Djeca puno lakše prihvaćaju pravila ako su im smisleno objašnjena.
Roditelji mogu vlastitim primjerom pokazati – ako dijete vidi da i odrasli imaju odmjeren pristup korištenju tehnologije, lakše će to prihvatiti kao normu, ističe Ovidiu. Također preporučuje korištenje roditeljskih kontrola kao alata za postavljanje vremenskih ograničenja.
Ako primijetite da su ovi znakovi prisutni i da ih ne možete sami riješiti, ne ustručavajte se potražiti pomoć stručnjaka – psihologa ili savjetnika koji se bave ovisnostima. Pravovremenim djelovanjem možete pomoći svom djetetu da razvije zdraviji odnos prema videoigrama i spriječiti dugoročne posljedice.
Zastrašujući učinci pametnih telefona: Djeca ispod 13 godina najviše stradaju
(www.jabuka.tv)
