Nastavlja se trend preusmjeravanja interesa prema lokacijama izvan glavnih urbanih središta, gdje je moguće kupiti veće stambene površine i stvoriti kvalitetnije uvjete za život.
To je objavljeno u Opereta biltenu koji se bavi tržištem nekretnina, s naglaskom na Hrvatsku, a sve što se tu, uz nas događa itekako se može primijeniti i na BiH, štoviše, tema nekretnina je jedna od onih koje intrigiraju gotovo sve.
Primjerice, u BiH je ekspanzija izgradnje stanova, ali i kupnje, a glavni kupci su, prema onome što sada vidimo, dijaspora, a zatim mlade obitelji koje traže nekretninu za život. Onda su tu i sveprisutni biznismeni koji smatraju da je zabetoniran novac najbolje čuvan novac.
Međutim, izdvojit ćemo još jednu kategoriju stanovništva, a to su žitelji Hrvatske koji kupuju kuće i stanove u pograničnim područjima BiH, a onda su tu tijekom ljetne sezone, dok svoje objekte iznajmljuju. O njima je za Večernji list pričao stručnjak za nekretnine koji radi na području Hercegovine.
FBiH: Provjerite kako su se cijene nekretnina i zemljišta kretale u 2024. godini
Pad vrijednosti novca
Imate ljude iz Dubrovnika koji, primjerice, kupe kuću, stan ili grade vikendice u istočnoj Hercegovini, zatim Splićane i Makarane koji to isto čine u zapadnoj Hercegovini. To su ljudi koji od sezone izvrsno žive jer su svu svoju imovinu stavili na tržište, dali je u najam, a onda u BiH negdje kupe imovinu i zadovoljno trljaju ruke, priča sugovornik Večernjeg.
Upitan da prokomentira i činjenicu da kupci sve promišljenije donose odluke i može li se to primijeniti na BiH.
Ne još, ali uskoro ćemo moći i o tome pričati jer jednostavno nekretnine neće moći priuštiti. Novac sve manje vrijedi, a cijene rastu iz dana u dan. Trenutačno mlade obitelji podižu kredite na 20 i više godina i kupuju stan. I u početku je sve lijepo, znate one slatke brige kada stan treba opremiti, pa se biraju stvari i tako dalje.
Međutim, jako brzo počinje otrježnjenje. Mladi ljudi postaju svjesni da će dočekati duboku zrelost, pa čak i starost s kreditom i svakodnevnom nesigurnošću. Zato smatram da će se odluke donositi promišljenije. Jer kako možemo nazvati promišljenom odlukom onu da mladi supružnici kupe stan, a prethodno imaju stan u svojoj kući!?
Nedavno sam razgovarao s dvoje ljudi koji su krenuli u život, ne mogu reći ni da su nezreli jer su oboje u tridesetima, i odlučili su podignuti kredit i kupiti stan od 315 tisuća maraka u jednom hercegovačkom gradu.
Imali su opciju života u obiteljskoj kući, na katu. Kad sam ih pitao zbog čega su sigurnu imovinu, za koju ne treba dizati kredit, zamijenili onom nesigurnom, nisu imali argumentiran odgovor, ističe sugovornik.
Zatim nastavlja o onom što su mu odgovorili.
Ispričali su mi da je kuću teško održavati, dok oko stana ne treba praktički ništa, nema uređenja okoliša i slično.
Onda sam im odvratio da su s 315 tisuća KM mogli cijeli život plaćati i vrtlara i spremačicu, imati uvijek čistu i urednu kuću, održavan vrt i proizvodnju hrane. Lijepo je imati nekretninu ako imate neku zaleđinu za sobom, ali većina ih danas to nema, ističe sugovornik.
Prokomentirali smo i spomenuti trend preusmjeravanja interesa prema lokacijama izvan glavnih urbanih središta.
Sve više i mladih obitelji traži lokacije u nekada ruralnim područjima kako bi tamo započeli život. Mnogima je bitan ambijent, manje gužve, veća mogućnost vlastite proizvodnje, bez velikog pritiska koji donosi gradska užurbanost, a opet da su dovoljno blizu velikih središta kako bi djeci mogli osigurati izvanškolske aktivnosti.
Eksplozija gradnje u BiH: Više novih i nezavršenih stanova nego ikad
Robotizirani svijet
Ljudi u ubrzanom ritmu traže mir. Nisu ovo više vremena od prije 50 – 60 godina kad su svi naši gradovi bili sela, kad je čovjek bio fokusiran na poljoprivrednu proizvodnju ili tko je bio srednja klasa dobro bi živio od jednog posla i tako dalje. Danas je sve prebrzo, svi smo pritisnuti rokovima, sve što radite jednostavno se mora izvršiti na najbolji mogući način i što prije.
Postali smo robotizirani. A onda nakon predugog tjedna, koji je prebrzo proletio, ljudi, ako imaju sreće da se jedan dan mogu odmoriti, žele pobjeći što dalje od svega, ne žele gledati automobile, pa ni druge ljude, jednostavno, ovo već graniči sa psihologijom. I onda će ići negdje na selo, paradoksalno je, a s istog tog sela nekad su bježali i krili da uopće odatle potječu.
Danas im je to oaza mira. Uistinu, potražnja za nekretninama i zemljištima koja su izvan gradova, negdje debelo na selima, raste i to je jako pozitivno. To može potaknuti i neke nove trendove, oživiti proizvodnju hrane i slično, zaključio je sugovornik.
U svakom slučaju, nekada prazna sela izgleda da će i u BiH ponovno i sve više oživljavati, a da će agroturizam ili ekološki projekti u selima početi donositi i veću zaradu.
Dugo, toplo ljeto i dalje traje. Neki analitičari komentiraju da će cijene nekretnina u svijetu padati prema kraju godine, u BiH je pak sve neizvjesno. Kakva god se kriza događa, cijene nekretnina rastu iz godine u godinu. Dokad? Nitko sa sigurnošću ne zna, a ono što se zna je da su nekretnine i dalje privlačne svima.
Otkriveno u kojim zemljama Europe je najbolje ulagati u nekretnine
(www.jabuka.tv)
Ma kakvo selo. Neće niko u njega. Niko nije spreman na malo više rada, svak bio odradio 8h u firmi i ostatak ležanje. Kupi malo hrane, nešto ždroknit tek i preživit.
Zapad.
Uđeš u stan, ne triba ti kosilica, ni trimer, ni freza, ni živina. Odeš na more 10 dana, zaključaš stan. Naručuješ hranu brzom dostavom, dica ti iđu u vrtić pa nemaš oko njih posla. Žena ode malo na kavu, malo srediti nokte, kura anticelulit. Neiđeš u rodbine osim ako moraš. Ali zato jedeš kumpir iz Egipta, smrznutu govedinu iz Brazila, povrće iz Albanije (i nije loše). Sve to zaradiš šteleć poslove u Elektroprivredi, ili u nekom zavodu. A kad dođe božije sutra onda ajme di je Međugorje.
Donekle se slažem sa napisanim, ali nitko ne spominje način financiranja kuće ili stana.
Tko radi sa normalnom plaćom, ne postoji način da se kuća financira, barem ne iz kredita.
Kredit na stan dobije svatko i zato ljudi kupuju stanove bez obzira na nerealne cijene kvadrata.
Sad će pametnjakovići reći kako se kuća pravi 5 godina, zovi susjede, babe, stričeve, ali morate shvatiti da ne živimo više u tom vremenu i da se moraš pokriti onoliko koliko sam možeš.
Pa realno tko nema svoj plac da je puno povoljnije kupiti stan,jer su cijene zemljišta otišle u nebesea..Kuća ima svoje prednosti a i mane,kao i stan..Mladi ljudi danas gledaju ono što je povoljnije i za budučnost isplativije..Današnji način života je takav da ljudi nemaju se kad baviti kućom i okučnicom,pa onda na isto dođe jesi u stanu ili kući..Stan ne gubi vrijednost kao kuća i puno ga je lakše prodati ili iznajmiti ..Kad ideš negdj na duže lakše samo zaključat stan i otići nego kuću radi provalnika i svega drugoga..Tko ima djecu puno je lakše za socijalizaciju djece kad imaš u zgradi,kvartu više djece nego negdi na selu di nema skoro nikog za druženje..I na kraju mlađi ljudi gledaju najbitnije danas poziciju i neko bi radije jednosoban stan di mu je sve blizu i ne treba auto nego kuću na tri kata negdi di ti za sve treba auto paliti.
onaj iznad zaboravi česmu i poplavi i tvoj stan , onaj ispod ima bučne goste, onaj sa live strane drži psa , onaj sa desne dovodi svako malo druge cure pa te stra za ženu, rabljeni stan ako prodaješ ima nižu cijenu, džaba ti ključat od lopova, dicu se ne pušta samu, više prometa, više čudaka, a auto se pali i za 100 metara udaljenosti, i ne žive i rade svi u širokom, ako rade u mostaru neka tamo kupe stan….itd
E to nek mi je sve lakše će dovesti da ti djeca sutra hodaju istetovirana nabrojana energetskim pićima, na drogirana. Jer im u životu ništa nisi pokazao, ni kako se nešto radi, niti kako se muči. Zar ne znamo da samo muka rađa, a uživanje i hedonizam razgrađuje. Nek zarati, a hoće, kad ne bude goriva i struje par dana, vidit ćemo kolika će ti cijena stana biti i komu ćeš ga prodati.
Sad se počeli raditi nekakvi stanovi od stakla u kojima neće trebati jesti, ustavati na posao, umivati se, ići po hranu ili doktoru. Sve je tu. A na selo, samo ludi.
O čemu ti svega ti,ako tvoj komentar nije sarkazam onda se pitam u kakvom ti svijetu zatucanosti kamenog doba živiš.
Prednost stana je što useljavaš odmah u gotovo bez traženja majstora kojih sve manje ima. Komoditet nije kao u vlastitoj kući, ali za mlade bračne parove je brzo rješenje. Sve ima svoje prednosti i nedostatke.
Život u stanu je patnja,jer ni u čemu nemaš slobodu.Ljudi idu u teretane,kafiće,nokte,kladionice itd,pa nemaju vremena za održavanje okućnice ili bilo kakav rad oko kuće.Zato se pate u jednoj sobi i još se hvale kako im je bolje tako.
Današnje doba je: ” s izidenim u mlinicu”. Nekad se radilo i od zarađenog i ušteđenog kupovalo. Danas ti je stan na kredit, auto na kredit, roba na kredit, cipale na kredit. Pa od prvog opet kartica ili posudi od nekoga da premostiš situaciju. Di ti je sloboda, di ti je miran san. Još malo bit će i žena na kredit i dica na kredit. Baci se sa stijene i dat ću ti sve što vidiš, odavno se zna.
Samo nerazumnik i bezperspektivan čovjek će između stana i kuće izabrati stan.Druga je posve priča ako si doslovce iz stotinu i jednog razloga primoran kupiti, iznajmiti,renovirati i održavati neki stan jer nemaš drugog izbora a nemoreš živjeti u šatoru ili u parku.Primoran si na primjer živjeti u stanu od jedva 35-40 kvadrata!?Kako u toliko malom stanu uopće moreš imati obitelj s djecom a kamoli obitelj s više djece.?Zato Zagreb ima više od polovice stambenih zgrada sa stanovima ispod 50 ili 40 kvadrata?!Zato u polovici tih stanova nema nijednog diteta a u drugoj polovici jedno ili najviše dvoje.Znači prosjek -jedva jedno dite!Kako moreš imati dvoje ili troje dice u stanu/garsonjeri od jedva 40. kvadrata.Zato Hrvatska rapidno propada i zato migranti masovno dolaze , kod nas je u Hercegovini ipak značajno bolje stanje barem s te stambene strane.Kuća ima stotinu i jednu prednost nad stanom.Susjede ne moš birati ni u gradu ni na selu ali na selu je ipak neka posve druga priča. Na selu je dobro ako imaš kuću ali imati kuću ili u gradu a kamoli na selu je neusporedivo mjeriti sa stanom ma gdje on bio.Znaju svi oni koji žive i zgradama i u stanovima o čemu pišem.Nema u zgradama pjevušenja,povišenih tonova osim ako je u pitanju žestoka svađa ili slično.Nema ni ulaženja ni izlaženja u svako doba noći kad ti padne na pamet ili je neka potreba ..Moraš paziti kako i koliko glasno govoriš , kako se ophodiš, tko su ti susjedi dva metra preko puta tebe ili do tebe.O kvaliteti građenih zidova i šumovima koji se čuju iza tih zidova , kupaonica , kuhinja, poplavljenih stropova, bolje i ne govoriti.Sve sam to doživio.Rijetka je gradnja toliko kvalitetna da toga uopće nema a ako nema/bio sam i u takvim stanovima /onda je ta gradnja ionako debelo preskupa za prosječnog kupca!Sve sam to doživio u raznim gradovima lijepe naše pa i ove države ili vani.Stan je svojevrsni kućni PRITVOR-KUĆA- to nikad nije!
Živiti u stanu i povisiš glas, pjevušiš na balkonu a susjed ili susjeda sa strane, iznad tebe ili ispod tebe ljutitim glasom viče kakvo je to ponašanje zvat ću policiju.Doživio ne samo jednom i ne samo na jednom mjestu.
Kuća, svojevrstan Raj-OAZA- MIRA, pa makar mi drača i kupina rasla okolo nje.Nek raste i šumi lišće i drveće, nek se čuje dječja skika i graja, nek ti oko kuće svako malo proleti neko koga površno znaš sve je to dio seoskog ruralnog i zdravog načina života.Pa danas čistiti oko kuće , zalijevati, voćke održavati, pa to je za dušu i zdravlje opća blagodat a ne teret.Poznajem desetine ljudi koji su se odmakli od centra velikog sela/grada, ubrzanih prometnica i života doslovce na rubu ceste uz neprestani promet kao da si na auto cesti i otišli u stari kraj gdi s mirom mogu izaći prid kuću na ulicu, di se ne moraju bojati je su li im djeca sama otišla od kuće dalje od trideset metara i slično.
Kuća je budućnost i odmor za bogate i višu srednju klasu.Sirotinja i migranti i radnička klasa će se doslovce naseliti i u centre gradova i na rubove gradova u velike betonske zgrade i mastadonte gdje si doslovce na slobodi ali od betona a ne u kavezu s čeličnim rešetkama kao u zatvoru.!Poznajem mlade obitelji koji su prodali kakav takav stan i renoviraju stare kuće ili prave nove prizemnice jer će dobiti dvostruko više prostora za sebe i obitelj a kvaliteta života je neusporediva.Nešto kao da uspoređujete Golfa Osmicu s Golfom Četvorkom ,-naravno Kuća je Golf Osmica-treba li to uopće i uspoređivat?
Odrina
Kvadrati nisu od presudne važnosti koliko će netko imati djece.Pa zar nisu prije obitelji imale deset i više djece a spavalo se u jednoj sobi?Čemu komentirat Zagreb,pogledaj oko sebe,trokatnice ali djece nema,tj starost u njima a mladost se odselila.
I jedno i drugo je cjelozivotno ropstvo. Iluzija da ti nesto ko pripada a ne pripada nam nista. Imamo svoju radnu snagu brojevi smo i dok mozemo radit i prodavat svoj rad sve ok, kad vise ne mozemo bacamo se na otpad. Nekad zavidim mongolskim nomadima, imaju svoje šatore, svoju stoku i ogromna prostranstva svako malo novi pogled. Mozda oni mogu i biti svjesniji dragocjenosti dara zivota kroz svoj zivot u i sa prirodom i zivotinjama, njihovim blagom.
Pa ima i u nas ogromnih kuća, često na tri kata i ni jedno dite nije ostalo živit u njima. Trend ili moda se prominila, džaba što je u kući lipše, mladost voli stanove.
Prosječnim mladim parovima je u posljednjih godinu dana postalo nemoguće uopće riješiti stambeno pitanje, bilo da se radi o kući ili stanu, .. osim ako su djeca političara ili tajkuna (oni odmah dobiju opremljen stan/kuću, auto). Zašto? Zato što je ponuda stanova, konkretno u Mostaru jednaka nuli, a i kuća koje se prodaju ponestaje! Ako nemaju svoje zemljište, mogu zaboraviti na izgradnju vlastite kuće, a i ako imaju teško je izvedivo jer banka teže financira nekretnine u izgradnji. Imam blizak primjer pa zato znam iz njihovog iskustva i ne bih im bila u koži. Što se tiče života u zajednici, osobno iskusila i ne bih preporučila nikome. I nema svatko “stan zaseban u obiteljskoj kući” na koji može računati. Nije uopće sporan život van urbanog dijela grada, čak što više, sada se to više traži, jer je život ugodniji, prilagođeniji obiteljima s djecom, nema više poljoprivrede, motika, traktora,koka, krava, svinja,..eventualno voćnjaci i mali plastenici za osobnu uporabu, koji ne predstavljaju neko oprerećenje nego čak i razonodu. Njive i oranice su zamjenili bazeni, uređena dvorišta i kućni ljubimci.Škole su sada u prigradskim naseljima opremljenije, grade sd vrtići, dvorane, igrališta….što je pohvalno!
Ono što je loše je što Grad, županija i država gotovo i ne čine ništa da pomognu. Žalosno je vidjeti kakve se sve trivijalne manifestacije financiraju iz gradskih i županijskih budžeta, dok se mladima daje tek toliko da se kaže “evo dali smo nešto”, a to je u suštini “ništa”! I zbog toga se mladi sve kasnije odlučuju na stvaranje obitelji, ili ne odlučuju nikako ili odlučuju van domovine, u državama koje više brinu o rađanju djece nego o nekakvim maratonima, kojekakvim degustacijama, izložbama i ostalim glupostima, koje nisu svojstvene našem narodu ni kulturi i služe isključivo punjenju džepova pojedinaca.
Onima koji imaju stan čim se rode, njima u gradu fali cirkuza, zabava, degustacija ovoga i onoga, ali velikoj većini, koja nema tu privilegiju, fali samo prilika da mogu pristojno živjeti od svog rada!