Ne žele svi raditi do 65. godine. Neki zaposlenici ciljano rade na tome da steknu dovoljno bogatstva kako bi ranije postali financijski slobodni. No je li to zaista moguće – i kako?
Mirovina sa 67 godina mnogima ne zvuči privlačno. Umjesto toga, sve više mladih u Njemačkoj želi već s 40 godina biti financijski neovisno i živjeti od prihoda koje im donosi njihova imovina – bez klasičnog zaposlenja,prenosi N1.
Tko želi “u mirovinu” s 40, želi slobodu, neovisnost, kontrolu nad vlastitim vremenom – i često jednostavno više ne želi raditi za poslodavce i u strogoj hijerarhiji.
Vrlo često se radi upravo o tome da čovjek sam upravlja svojim vremenom i da ne ovisi o poslodavcu ili sustavu, kaže Katharina Luth iz fintech tvrtke Raisin u ARD-ovom formatu 50k na YouTubeu.
Ponekad je, kaže, i sam put važniji od cilja – primjerice, mogućnost da se uzme dulji odmor ili radi skraćeno radno vrijeme.
Pravilo 4 posto i formula za izračun
Ljudi koji teže ovom načinu života nazivaju se frugalisti (od latinskog frugalis – štedljiv, umjeren). Oni svjesno žive štedljivo i planirano štede kako bi postigli financijsku slobodu. Ključno je: živjeti od pasivnih prihoda, ne trošiti ušteđevinu.
Oslanjaju se na tzv. pravilo 4 posto, koje dolazi iz Trinity studije iz 1998. godine. Ukratko: ako svake godine povlačiš 4 % svoje imovine, trebala bi ti potrajati barem 30 godina – pod uvjetom da je dobro diverzificirana i dugoročno uložena.
Luth naglašava da se radi o smjernici, ne garanciji: U 95 % slučajeva novac je bio dovoljan ako se ulagalo više u dionice – ali ne treba se slijepo oslanjati na prosjek.
Koliko je novca zapravo potrebno?
Frugalisti koriste jednostavnu formulu: 25 puta godišnji trošak = cilj za financijsku slobodu.
Primjer: ako trošiš 1.500 eura mjesečno (18.000 godišnje), trebaš skupiti 450.000 eura kako bi mogao živjeti bez rada, povlačeći po 4 % godišnje.
Za prosječno kućanstvo u Njemačkoj, koje troši oko 2.846 eura mjesečno, ciljna suma prelazi milijun eura.
Ako se računa na prosječni godišnji prinos od 6 %, uz štednju tijekom 15 godina, trebaš uštedjeti više od 5.000 eura mjesečno da bi mogao ići „u mirovinu“ s 40 godina.
Ekstremna štednja i odricanja
Frugalisti zato žive vrlo skromno – često u malim sobama, zajedničkim stanovima ili izvan gradskih zona. Luth upozorava: U popularnim četvrtima to je nemoguće – samo najam pojede dvije trećine budžeta.
Štednja često ide do 70 % prihoda. Za usporedbu: prosječna stopa štednje u Njemačkoj iznosi oko 10 %, u Austriji 9 %, SAD-u 4,7 %, a u Japanu samo 2,8 %.
Rizici i nepredviđene situacije
Velik izazov predstavlja neizvjesnost života: gubitak stana, rođenje djece, promjena tržišta… sve to može znatno povećati troškove ili smanjiti prihode.
I kad povlačiš novac, postoje opasnosti – tržište može pasti, dividende se smanjiti, a sve to utječe na stabilnost prihoda.
Luth ističe i važnost poreza: prihod od dividendi i kapitalnih dobitaka u Njemačkoj oporezuje se s 26,375 %, a treba plaćati i zdravstveno osiguranje – čak i ako više ne radiš.
Također, u mirovinski fond više ne uplaćuješ – a ono što si uplatio do 40. godine, možeš dobiti tek sa 67.
Može li se to uopće postići?
Frugalist Oliver Noelting, poznat u toj zajednici, više ne juri „mirovinu s 40“: Taj cilj sam pustio – radije provodim više vremena s obitelji. I dalje radim skraćeno, a 2022. sam uzeo i godinu dana roditeljskog dopusta.
Katharina Luth zaključuje:
Čak i ako ne želiš otići u mirovinu s 40, korisno je razmisliti o financijskim ciljevima. Koliko mi stvarno treba za starost – i što želim?
(www.jabuka.tv | Foto: Freepik)
Bolje je saditi cmilje, od tog se dobro živi. Neki se još s gorčinom sjećaju kako su popu..li dionice početkom dvijetisućitih. Samo naprijed kome novci padaju s neba.
Uzas, znaci zivjeti godinama ko pseto da kasnije u zivotu ne bi trebao raditi. I onda umres sa 50 jer si 20 godina jeo najjeftinije smece i stedio na svemu pa se razbolio.
Ima toga.
Možda su neki počeli shvaćati da ne žele svoje zdravlje, i svoj rad poklanjati za parazite koji ih još k tome kroz život kažnjavaju oporezivanje, i na kraju nogom u guzicu i daju ti siću, kao da nisi kroz život ništa zaslužio.
O zdravstvu da ne pričamo…
Al, pomalo se bude ljudi