Ne žele raditi do 65: “Pravilo 4 posto” postalo je karta za slobodu

Ne žele svi raditi do 65. godine. Neki zaposlenici ciljano rade na tome da steknu dovoljno bogatstva kako bi ranije postali financijski slobodni. No je li to zaista moguće – i kako?

Mirovina sa 67 godina mnogima ne zvuči privlačno. Umjesto toga, sve više mladih u Njemačkoj želi već s 40 godina biti financijski neovisno i živjeti od prihoda koje im donosi njihova imovina – bez klasičnog zaposlenja,prenosi N1.

Tko želi “u mirovinu” s 40, želi slobodu, neovisnost, kontrolu nad vlastitim vremenom – i često jednostavno više ne želi raditi za poslodavce i u strogoj hijerarhiji.

Vrlo često se radi upravo o tome da čovjek sam upravlja svojim vremenom i da ne ovisi o poslodavcu ili sustavu, kaže Katharina Luth iz fintech tvrtke Raisin u ARD-ovom formatu 50k na YouTubeu.

Ponekad je, kaže, i sam put važniji od cilja – primjerice, mogućnost da se uzme dulji odmor ili radi skraćeno radno vrijeme.

Pravilo 4 posto i formula za izračun

Ljudi koji teže ovom načinu života nazivaju se frugalisti (od latinskog frugalis – štedljiv, umjeren). Oni svjesno žive štedljivo i planirano štede kako bi postigli financijsku slobodu. Ključno je: živjeti od pasivnih prihoda, ne trošiti ušteđevinu.

Oslanjaju se na tzv. pravilo 4 posto, koje dolazi iz Trinity studije iz 1998. godine. Ukratko: ako svake godine povlačiš 4 % svoje imovine, trebala bi ti potrajati barem 30 godina – pod uvjetom da je dobro diverzificirana i dugoročno uložena.

Luth naglašava da se radi o smjernici, ne garanciji: U 95 % slučajeva novac je bio dovoljan ako se ulagalo više u dionice – ali ne treba se slijepo oslanjati na prosjek.

Koliko je novca zapravo potrebno?

Frugalisti koriste jednostavnu formulu: 25 puta godišnji trošak = cilj za financijsku slobodu.

Primjer: ako trošiš 1.500 eura mjesečno (18.000 godišnje), trebaš skupiti 450.000 eura kako bi mogao živjeti bez rada, povlačeći po 4 % godišnje.

Za prosječno kućanstvo u Njemačkoj, koje troši oko 2.846 eura mjesečno, ciljna suma prelazi milijun eura.

Ako se računa na prosječni godišnji prinos od 6 %, uz štednju tijekom 15 godina, trebaš uštedjeti više od 5.000 eura mjesečno da bi mogao ići „u mirovinu“ s 40 godina.

Ekstremna štednja i odricanja

Frugalisti zato žive vrlo skromno – često u malim sobama, zajedničkim stanovima ili izvan gradskih zona. Luth upozorava: U popularnim četvrtima to je nemoguće – samo najam pojede dvije trećine budžeta.

Štednja često ide do 70 % prihoda. Za usporedbu: prosječna stopa štednje u Njemačkoj iznosi oko 10 %, u Austriji 9 %, SAD-u 4,7 %, a u Japanu samo 2,8 %.

Rizici i nepredviđene situacije

Velik izazov predstavlja neizvjesnost života: gubitak stana, rođenje djece, promjena tržišta… sve to može znatno povećati troškove ili smanjiti prihode.

I kad povlačiš novac, postoje opasnosti – tržište može pasti, dividende se smanjiti, a sve to utječe na stabilnost prihoda.

Luth ističe i važnost poreza: prihod od dividendi i kapitalnih dobitaka u Njemačkoj oporezuje se s 26,375 %, a treba plaćati i zdravstveno osiguranje – čak i ako više ne radiš.

Također, u mirovinski fond više ne uplaćuješ – a ono što si uplatio do 40. godine, možeš dobiti tek sa 67.

Može li se to uopće postići?

Frugalist Oliver Noelting, poznat u toj zajednici, više ne juri „mirovinu s 40“: Taj cilj sam pustio – radije provodim više vremena s obitelji. I dalje radim skraćeno, a 2022. sam uzeo i godinu dana roditeljskog dopusta.

Katharina Luth zaključuje:
Čak i ako ne želiš otići u mirovinu s 40, korisno je razmisliti o financijskim ciljevima. Koliko mi stvarno treba za starost – i što želim?

(www.jabuka.tv | Foto: Freepik)



4 komentara

  • Bolje je saditi cmilje, od tog se dobro živi. Neki se još s gorčinom sjećaju kako su popu..li dionice početkom dvijetisućitih. Samo naprijed kome novci padaju s neba.

  • Uzas, znaci zivjeti godinama ko pseto da kasnije u zivotu ne bi trebao raditi. I onda umres sa 50 jer si 20 godina jeo najjeftinije smece i stedio na svemu pa se razbolio.

  • Možda su neki počeli shvaćati da ne žele svoje zdravlje, i svoj rad poklanjati za parazite koji ih još k tome kroz život kažnjavaju oporezivanje, i na kraju nogom u guzicu i daju ti siću, kao da nisi kroz život ništa zaslužio.
    O zdravstvu da ne pričamo…
    Al, pomalo se bude ljudi

Komentiraj:

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.