Kao roditelji, svi želimo da naša djeca budu sretna, zdrava i da imaju sve što im treba za uspješan život. No ponekad može biti zbunjujuće razumjeti određena stanja, pogotovo kad se u javnosti šire pogrešne informacije.
Jedno od tih stanja je poremećaj pažnje i hiperaktivnosti, poznat kao ADHD koji pogađa velik broj djece diljem svijeta. Iako je vrlo prisutan (procjenjuje se da u nekim zemljama pogađa više od 7 % djece i adolescenata), još uvijek postoji mnogo mitova i nerazumijevanja oko njega.
Dječji neurolog dr. Sonam Kothari razbio je najčešće zablude o ADHD-u kako bi roditelji lakše prepoznali ovo stanje i znali kako pružiti najbolju podršku svom djetetu.
Mit 1: ADHD nije pravo medicinsko stanje
Istina: Iako za ADHD ne postoji jednostavan krvni test, brojna znanstvena istraživanja potvrđuju da se radi o stvarnom neurobiološkom poremećaju. ADHD često ima genetsku podlogu i pokazuje se kroz razlike u strukturi mozga, posebno u područjima koja reguliraju emocije, samokontrolu i učenje. To znači da ADHD nije “nestašluk” ili “faza”, već stanje koje zahtijeva razumijevanje i podršku.
Mit 2: Djeca s ADHD-om samo trebaju više truda
Istina: ADHD nema veze s lijenošću ili nedostatkom volje. Mozak djeteta s ADHD-om drugačije obrađuje informacije, što znači da se teško koncentrira na zadatke koji mu nisu automatski zanimljivi, čak i ako se jako trudi. Rečenice poput “samo se fokusiraj” za njih jednostavno ne funkcioniraju.
Mit 3: Djeca s ADHD-om se ne mogu nikada koncentrirati
Istina: Iako često imaju problema s pažnjom, djeca s ADHD-om itekako se mogu duboko usredotočiti, samo na stvari koje ih jako zanimaju. Ova pojava zove se “hiperfokus”, pa će dijete možda imati poteškoća s praćenjem nastave, ali se zato potpuno uživjeti u crtić, igru ili temu koja ga zanima.
Mit 4: Sva djeca s ADHD-om su hiperaktivna
Istina: Ne pokazuje se svaki oblik ADHD-a kroz pojačanu aktivnost. Postoje različiti tipovi, neki uključuju samo probleme s pažnjom bez pretjeranog kretanja ili impulzivnosti. Ovaj tiši oblik ADHD-a često se naziva i ADD, a djeca s ovim oblikom mogu izgledati zamišljeno, povučeno ili jednostavno “u svom svijetu”.
Mit 5: ADHD pogađa samo dječake
Istina: Dječaci se češće dijagnosticiraju, no to ne znači da djevojčice nemaju ADHD. Razlika je u tome što kod djevojčica simptomi često izgledaju drugačije – manje su izraženi kroz hiperaktivnost, a više kroz povlačenje, nesnalaženje ili probleme s organizacijom. Zbog toga se ADHD kod djevojčica često kasnije prepozna ili uopće ne dijagnosticira.
Mit 6: ADHD je poremećaj učenja
Istina: ADHD sam po sebi nije poremećaj učenja, iako može otežati proces učenja jer utječe na pažnju, organizaciju i samokontrolu. Međutim, može se javljati zajedno s drugim specifičnim teškoćama poput disleksije ili diskalkulije, što dodatno zbunjuje roditelje i učitelje. Djeca s ADHD-om mogu imati pravo na dodatnu podršku u školi.
Mit 7: Djeca s ADHD-om će s vremenom prerasti to stanje
Istina: Iako se neki simptomi mogu promijeniti ili smanjiti s godinama (npr. hiperaktivnost), ADHD je najčešće stanje koje traje i u odrasloj dobi. Odrasli s ADHD-om i dalje se mogu boriti s planiranjem, organizacijom i emocionalnom regulacijom. Učenje strategija za upravljanje simptomima iznimno je važno kroz cijeli život, piše Times of India.
(www.jabuka.tv)
Dosadni ste više, samo nam djeci tražite dijagnoze. Pogledajte malo što vi imate
sve nabrojano je najnormalnije stanje jednog djeteta u razvoju ali ako neko hoce naci probleme , naci ce ih i tamo gdje ih nema. Psiholoska struka se vrlo razvila u posljednih nekoliko godina i moraju stvarati neke probleme dabi opravdali svrhu svoga postojanja , tako je i sa farmaceutskom industrijom itd.