Zavičajni klub hercegovačkih studenata (ZKHS) obilježio je u četvrtak u Zagrebu 30. obljetnicu postojanja svečanom proslavom triju desetljeća očuvanja hercegovačkog identiteta i zajedništva među studentima.
Klub je osnovan 6. svibnja 1995. godine, u ratnim okolnostima, kao odgovor mladih Hercegovaca na potrebu za povezivanjem, njegovanjem kulturne baštine i poticanjem suradnje među studentima u Zagrebu.
Jedan od osnivača, fra Mario Knezović, prisjetio se početaka osnutka kluba u vrijeme kada je Hrvatska bila dijelom okupirana, a komunikacija ograničena. Klub je, kako je rekao, nastao iz domoljublja i zavičajne ljubavi, a postao je prostor duhovnog, kulturnog i društvenog okupljanja mladih.
Prema njegovim riječima, osnivanje Kluba unijelo je veliku radost među studente, a aktivnosti poput časopisa “Moj kamen”, tribina, koncerata, folklora i duhovnih susreta uvelike su doprinijele njegovoj snazi i prepoznatljivosti.
Predsjednica ZKHS-a Mirna Kraljević istaknula je kako Klub danas predstavlja rezultat zajedničkog rada generacija, zahvalivši bivšim članovima, sponzorima, donatorima i prijateljima.
Temelji Kluba su njegova snaga, a uspjeh nije plod rada pojedinca, nego zajedništva. Svaki mali projekt gradi nešto veliko. Hvala i roditeljima, jer hercegovački odgoj nosi u sebi ponos, nenametljivost i, iznad svega, uspjeh, kazala je Kraljević.
U sklopu proslave prikazan je dokumentarni film ”30 godina zajedništva i uspjeha”, održan panel ”Iz Hercegovine do uspjeha i čudesnih životnih priča”, izvedbe dramske i folklorne sekcije, izložba likovnih radova ”Što je meni Hercegovina”, a program je zaključen glazbenim nastupom klape Grga iz Posušja.
View this post on Instagram
(www,jabuka.tv)
Slabo se vraćaju u Hercegovinu
Logika geta, plemena, čopora…
Zastrašujuće žilav u sebi apriorno duboko negativan, skeptičan i defenzivan stav prema svemu novom i nepoznatom, pa čak i u studijskom (i epistemološkom) smislu. Umjesto širenja krugova poznanstava u – za europske pojmove – malenom Zagrebu, skupina je hercegovačkih studenata odlučila konzervirati mentalitet napuštenih brdskih seoca i – grupirana, izoliranja i umrežena – živjeti ga u nekim svojim paralelnim svjetovima, čak i na asfaltu nekog novog grada.
Takav društveno psihotičan (a nerijetko i paranoičan) stav čini sliku Hercegovaca krajnje smiješnom. Umjesto širenja obzorja, učinili su karikaturu i od sebe i od svoga začahurenog nazovi identiteta koji se afirmira prvenstveno negacijom svega sebi nesličnoga.
Sve točno !
ZKHS ,djelomično točno, treba napredovati,i preuzimati sve što valja, a zadržati ono što već imaš, a dobro.
malo se osvrni oko sebe, nisu baš svi sišli sa brda,
a ni sa zagorskih brega.
Sta ce sačuvati.. pola ih kajka nakon 2 semestra haha
imam rođaka, kajka, zavija, uvija ,nit” muško nit žensko.
Bolje da se naši druže međusobno nego s možemovcima i komunjarama, samo je problem što se manji broj njih vraća
uvijek su u toj udruzi dominirali ljubušaci i posušaci, kao čopor