Psiholog iz Širokog Brijega Kristijan Kraljević, koji je posvetio svoj život razumijevanju dječjih potreba, gostovao je u podcastu “Rastući s djecom” u kojem se dotaknuo raznih tema koje se tiču onoga što je doista važno za razvoj naših najmlađih.
Jedna od ključnih tema koju je Kristijan, otac četvero djece i stručnjak s dugogodišnjim iskustvom u radu sa školskom djecom i sportašima, iznio u razgovoru podcasta portala Bljesak.info je koliko današnja djeca zapravo žude za stvarnom prisutnošću svojih roditelja.
U svijetu u kojem tehnologija i ekrani preplavljuju njihovo svakodnevno okruženje, djeca sve više osjećaju potrebu za stvarnim kontaktom i pažnjom. Djeca žele da ih se vidi i čuje, da im roditelji posvete stvarnu pažnju i uvaže njihovo mišljenje, ističe Kraljević. Iako ekrani mogu pružiti brzi pristup informacijama i zabavi, oni također stvaraju distancu i smanjuju kvalitetu interakcije između roditelja i djece. Kraljević podsjeća da djeca koja nisu izložena stvarnim iskustvima, koja nisu dovoljno izložena neuspjesima, gubicima i frustracijama, teško razvijaju vještine suočavanja s izazovima u životu.
Jedan od najvažnijih dijelova odgoja koji Kraljević ističe je činjenica da djeca moraju naučiti na vlastitim pogreškama. Previše zaštite i prekomjerna želja da ih spasimo od svake nevolje mogu ih lišiti prilike da izgrade unutarnju snagu i otpornost.
Pogreške su neizbježne, ali su također i neophodne za rast. Roditelji moraju dopustiti djeci da padnu i ustanu, da nauče iz svojih iskustava, zaključuje Kristijan, navodeći vlastito iskustvo učenja djeteta penjanju uz stepenice. Plačem ja, plače on (sin), plače žena, dok me sam zove na dnu stepenica, a ja čekam gore. No, dugoročno mu činim uslugu da stekne kompetenciju, umjesto da idem na lakši način i jednostavno ga ponesem. Tako djeca ne stječu vještine.
Jedan od ključnih savjeta Kristijana Kraljevića roditeljima je da promjene način na koji gledaju na uspjeh svojih djece. Umjesto da se usmjere isključivo na medalje i ocjene, trebaju se fokusirati na razvoj vještina i osobnog znanja. Medalje i ocjene su kratkotrajni motivatori, ali vještine i znanje ostaju za cijeli život. Djeca moraju naučiti da je uspjeh u napornom radu, učenju, i stalnom poboljšanju – a ne u vanjskim priznanjima, kaže Kraljević.
(www.jabuka.tv)
A gdje je tu šiba? Otkad su se pojavili silni pedagozi,psiholozi itd koji ce rijesiti nesto ” razgovorom” sve je otislo kvragu! I samo je to istina ma koliko uljepsavali, šiba je iz raja izisla I to je pravi odgoj.
Kakva šiba? Jesi čula ikad za zidarski šamar?
Rodi sebi dicu i masti ih šibom.
Ooo moj doktore, lako je pričati kad je sve uredu. Ne znaš ti što je borba i muka jednog roditelja. A sve sam moras, nema ti tko pomoći. I sve privatno od doktora plaćaš. Pa mi objasnite kako da ostanemo predani roditelji kad nam mjesečno treba skoro 500km za doktore i preglede? Svi znamo ako ne platimo da nemamo ništa od doktora, pogotovo logopede.
Nije doktor ,nego psiholog.
Slazem se. Ovaj prodaje maglu ko i svi i “savrsen je”.
Za siroki , daleko je on od savršenog.
Za 8.22. ti si primjer one sorry što moram tako reći zatucane strane Hercegovine..Da si možda malo više čitao-la neko korisno štivo znao bi da su baš ona djeca koja su na neki način bila izložena nasilju batinama kasnije postali i sami nasilni dobar dio njih..Treba s djecom raditi da ne dođe do posljedica,a ne kažnjavati kako ti kažeš posljedice batinama..To što je dobar dio djece danas prepušten sam sebi je drugi par cipela..Roditelji neki misle ako nije gladan,ako su mu kupili nove tenisice,mobitel itd.da su mu dali sve..Koliko to danas djece provede vremena u bilo kakvom razgovoru s roditeljima?Najlakše dati mobitel,otići u kafić s igraonicom ispijat kave a oni nek skaču tamo..Neki roditelji danas kao da imaju djecu kao eto zadovojio sam formu,očekivanja sredine,ovih onih imam 2,3 djece,obitelj itd..Mi smo nažalost sredina gdje ljudi puno žive oviseći o tuđim mišljenjima,pa tako i to što se neki udaju,žene samo radi norme,sredine,rodbine itd.kao da je sramota ako se ne udaš,oženiš..I onda za posljedicu imaš masu tih brakova u kojima ispaštaju djeca ni kriva ni dužna jer su sklopljena najmanje iz ljubavi,a i toliki broj rastava govori u prilog tome..
Ovdje jedino vi sudite, nije vaša stvar jel se netko oženio iz ljubavi ili bez ljubavi. U nekim stvarima je ljubav najmanje bitna, crknu leptirici u stomaka čim dođu prvi problemi. Razvoda se i ovi iz ljubavi i bez ljubavi.
Pricajte price koliko hocete,djecu treba odmah pripremati da ce nepravde biti ,da kada odraste da se ne iznenadi, pa se razočara.
Ovaj psiholog treba jos razvoja, on se jos hvali time da je mucio svoje malo dijete, pentranjem po stepenicama, iako dijete ocito jos nije bilo spremno na to, nije se obazirao ni na dijete, niti zenu, zeleci da probije svoju volju. Obiteljski, samoproglaseni šef. Ne radi se u zivotu samo o ostvarivanju nekih rezultata, karijeri i uspjehu po svaku cijenu, nego i o ljubavi i harmonicnim medjuljudskim odnosima.
bravo, iznimno mi je drago kad netko ovako pristojno iznese svoje mišljenje!
Da je lako s dnecom i Papa bi ih ima
Lako je tebi kad ti je tata lomogao, ja svojim nemogu tako jedino mogu im dati Pure zacinjene samim maslom.
Bravo Kristijane! Kristijan pomiče granice i nastoji rješavati stvari i hvatati se u koštac s nataloženim problemima. Izuzetan čovjek i stručnjak. Privatno i profesionalno osoba 1/1.
Psiholog stiče zvanje na Filozovskom fakultetu.
Ninašto današnji odgoj djece ne sliči,svi, i roditelji i djeca bulje u mobitele.Nit se igraju nit znaju se igrati osim igrica i to zajedno sa roditeljima a hraniti se u gospođa baka,jer mlade ni ne znaju ni neće da kuhaju.
Bome sve točno si napisala/o
Za 12:50, nije to problem od juce. U proslim vremenima se odgoju i zabavljanju djece u Hercegovini nije moglo puno posvetiti, jer za odgoj treba vremena i truda. A Hercegovina je oduvijek bila siromasna resursima. U vremenima nasih pra/baka i pra/djedova nije bilo ali pristupa modernoj tehnologiji i medijima, malo ko je bio obrazovan i vecina ljudi je bila siromasna. U takvim uvjetuma su se roditelji morali pobrinuti za osiguranje osnovnih materijalnih preduvjeta za obitelj stanovanje, hrana odjeca, obuca… tako da je bilo izuzetno malo slobodnog vremena u kom bi se roditelji posvetili djeci, ili bi bili navece previse umorni za to. Tada su se jos djeca igrala vani sa drugom djecom, kretala bi se, razvijali bi mastu. A dobar dio posla u odgoju djece bi cesto preuzimali i djedovi i bake, a kasnije skola i crkva, tako da su i razvijali i socijalne kompetencije u toj obiteljskoj interakciji. Danasnja vremena su drugacija, ljudi su svak za sebe, svi smo neograniceno izlozeni medijima i njihovom uticaju. Pogotovu je ta izlozenost losa za djecu i mlade jer nisu jos dovoljno stabilni i nisu u stanju prosudjivati narav stvari i sadrzaja koje konzumuraju. Nismo ni mi odrasli, a kamoli ce djeca moci ispravno prosuditi. Pogotovu sto se u svemu radi o iskljucivo konzumiranju, a ni u jednom trenutku mi nismo kreativni, ne stvaramo nesto novo, nego smo gledatelji a cilj je potaknuti nas da se usporedjuhemo s drugima, da smo nezadovoljni sibom i svojim zivotom, a “naravno” samo daljnje konzumiranje ce nas uciniti sretnim. Dok se skroz ne ispraznimo. Vremena su teska za svakoga.
14.48,
Od kada je Internet i mobiteli?
Nije od vremena prabaka.Nego su roditelji primjer djeci i ništa se ne radi nego društvene mreže,igrice i imitiranja sponzoruša na štetu obitelji i pogotovo djece.
Danas djeca upravljaju roditeljima..
Cim se rode djeca su na tronu, nedodirljivi,.najbolji, najljepsi…
I nema ukora djeci, kazne ni slucajno..
Odmah si neprijatelj djeteta…
Sve je ovo otislo u krivom smjeru..
I roditelji i djeca…
Nekada su kazne , a i sibe bile ucinkovite, znalo se sta dijete smije sta ne smije
Ako danas spomenes sipku, ti si nasilnik, ne volis dijete, ako mu nesto ne das i ogranicis uz cvrsto NE ti nemas empatiju prema dijetetu, i dijete ima tramu…
Ne znam sta se dogodilo sa svima nama..
I kud ovo sve ide u kojem smijeru?
Danas sva djeca istaumatizirana, sve depresivno, nezadovoljno…
Mi smo kao djeca imali zadatke od malih nogu. Od samog ranog ustajanja i nizanja, branja duvana, cuvanja stoke, cuvanja mlade brace i sestara, i uz sve to isli u skolu , postivali roditelje, starije, .
Danas se napredno u svemu, a nazadovali smo u osnovnim stvarima
Kucni odgoj je dosao na 0, moralne vrijednosti su se izokrenule totalno, novci su postali “bog” , ljudi su izgubili sve konce vezane za odgoj i zivot opcenito..
Nitko vise nije s nicim zadovoljan.
Bio bogatiji ili siromasniji svi kukamo i govorimo kako sve radimo za dobrobit djece.
A djeca nikad nezadovoljnija isto kao i odrasli
Za 14:40, pa ti opisujes uvjete odrastanja nase djece koji su traumatizirajuci. Ne bi trebao biti zadatak djeteta raditi teske poslove za koje bi trebali biti zaduzeni odrasli. U tom nasem domacem okruzju nije nikada bilo dovoljno mjesto za emocije niti se smjelo od malih nogu priznati, a kamoli pokazati emocije, bez da budes proglasen “slabicem”. Sto nije nimalo zdravo za covjeka. Vecina nasih ljudi je ispodprosjecno razvijene emocionalne inteligencije, sto jako otezava medjuljudske odnose koji bi po svojoj naravi trebali biti bliski, puni topline i medjusobnog povjerenja. Mislim na odnose sa najblizim ljudima medju supruznicima, prema djeci, roditeljima, braci i sestrama, prijateljima.
Nije normalno da roditelji nikada ne zagrle svoje dijete niti kazu koliko ga vole zbog toga sto je to njihovo dijeta, bez obzira kakvo je najprije u skoli, je li naocito, visoko, sta je ostvarilo u profesionalnom zivotu, je li izgradilo kucu, koliko ima djece…u takvoj situaciji se djeca da bi dobili priznanje napinju svim silama da kroz stjecanje ugleda, znanja, novca, obitelji…dobiju barem neko priznanje i osjete mrvicu pozitivnog od roditelja. “Zaradjuju” naklonost roditelja. To ne bi smjelo biti tako, ljubav se ne moze zaraditi ona je neprocjenjivo dobro i bezuvjetna, tu ljubav trebaju sva djeca osjetiti od svojih roditelja. Onda ce izrasti u stabilne, otporne i dobre ljude. Sta moze vise usreciti roditelja?
Ne odgajaju psiholozi djecu već roditelji,a psiholozi nek se drže škole i laganog posla.
Dragi roditelji kako sijete tako cete zeti..
Sto je bilo normalno, uvijek ce biti normalno. sto je bilo moralno, uvijek ce biti moralno…
A roditelji su bili i jos su uvijek odgovorni za djecu do punoljetnosti..
Eee pa vodite racuna ko je kome roditelj i koje su duznosti i obaveze roditelja.
Roditelj je uvijek tesko bilo biti , tako je i danas..i tako ce biti..
Poslozite prioritete i poslove i imat ce te rezultate..
Ne može majka biti stalno na cesti u šetnji u kavani,na noktima,i stotinu nekakvih čudesa.. a ne imati bar jedan obrok kuhani,ni ručka u kući djeci i brate takve nisu za udaju bile, jer treba se podobro satrati i raditi da odgojiš i odhraniš djecu i sačuvaš obitelj.
Psiholozi sa Filozovskog fakulteta nek se drže djece i Škola,jer kao trebali bi se baviti problematičnom djecom u školi i lagodan je to posao.
Degenek se najbolje pamti tako da ove price o treba sa djecom razgovarati su gluposti a ko to podrzava su glupsoni i zato su danasnja djeca istraumatizirana jer im je dodijo pusti razgovor o svakoj sitnici. Aka dite uradi nesto lose opomenut cu ga prvi put usmeno daje to pogresno a ako opet uradi onda samar. Razgovor nije upamtio ali samar sigurno je