Na današnji dan, 16. travnja 1993. godine, u selu Trusina kod Konjica dogodio se stravičan zločin nad Hrvatima koji su počinili pripadnici Armije RBiH.
Zločin se dogodio u jutarnjim satima, a počinili su ga pripadnici jedinice za posebne namjene “Zulfikar”, kada su ubili 22 Hrvata, od čega 18 civila te četvoricu zarobljenih pripadnika Hrvatskoga vijeća obrane.
Za zločine u Trusini, Sud BiH pravomoćno je osudio Edina Džeku na 13 godina zatvora i Rasemu Handanović na pet i pol godina zatvora. Na 15 godina osuđen je Nihad Bojadžić, a Nedžad Hodžić i Mensur Memić osuđeni su na 12, odnosno 10 godina zatvora.
Za razliku od pokolja nad Bošnjacima u Ahmićima koji se dogodio baš isti dan, i gdje se promptno pojavio UNPROFOR i snimateljske ekipe velikih svjetskih televizijskih postaja, mučki ubijeni Hrvati sela Trusina nisu nikada dočekali takvo medijsko pokriće.
Medijsko se pokriće nije promijenilo ni poslije, kada su 14. studenoga 1994., 570 dana poslije ratnoga zločina, preneseni posmrtni ostatci ubijenih Hrvata na katoličko groblje Jedinice u Ljutom Docu, odnosno groblju Kraljevine. Jedan ubijeni nije prenesen jer su ga ratni zločinci ubili tako da je izgorio s vlastitom kućom.
Godine 2004. izgrađen je skromni spomenik, no bez ikakve naznake da se radi o osobama koje su ubijene zato što su Hrvati.
Žrtve stradale 16. travnja 1993. u Trusini su: Jure Anđelić (ime oca Ante) rođ. 1926., Andrija Drljo (ime oca Ilija) rođ. 1947., Franjo Drljo (ime oca Ilija) rođ. 1942., Ante Drljo (ime oca Jozo) rođ. 1936., Ivan Drljo (ime oca Pero) rođ. 1939., Kata Drljo (ime oca Ivan) rođ. 1937., Kata Drljo (ime oca Mićo) rođ. 1918., Tomo Drljo (ime oca Andrija) rođ. 1926., Anđa Ivanković (ime oca Juro) rođ. 1936., Ilija Ivanković (ime oca Ante) rođ. 1936., Smiljko Krešo (ime oca Mirko) rođ. 1940., Ivica Krešo (ime oca Jure) rođ. 1935., Veljko Krešo (ime oca Andrija) rođ. 1934., Stipe Mandić rođ. 1923., Branko Mlikota (ime oca Andrija) rođ. 1925., Nedjeljko Krešo (ime oca Marko) rođ. 1953., Pero Krešo (ime oca Smiljko) rođ. 1961., Stipo Ljubić (ime oca Pero) rođ. 1961., Milenko Mandić (ime oca Stipe) rođ. 1961., Željko Blažević (ime oca Slavko) rođ. 1965., Ivan Drljo (ime oca Andrija) rođ. 1971. i Zdravko Drljo (ime oca Ivan) rođen 1962. godine.
33 godine od pokolja u Ahmićima
Pokolj u Ahmićima bio je ratni zločin koji su počinili pojedini pripadnici Antiterorističke bojne Vojne policije Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) “Jokeri”, Viteške brigade HVO-a, PPN-a Vitezovi te brigade “Nikola Šubić Zrinski” protiv muslimanskih vojnika i civila tijekom bošnjačko-hrvatskoga sukoba 16. travnja 1993. u selu Ahmići (općina Vitez), u središnjoj Bosni.
Iako je ovo u početku bila legitimna vojna akcija u kojoj su muslimanske snage pružale otpor, zbog nediscipline pojedinih vojnika i paralelnoga zapovijedanja unutar HVO-a, akcija je prerasla u strašan zločin.
U 5:30 ujutro došlo je do istodobnih sukoba između HVO-a i Armije BiH u naseljima Vitez, Stari Vitez, Ahmići, Nadioci, Šantići, Pirići, Novaci, Putiš i Donja Večeriska. Tog jutra vozila HVO-a blokirala su glavne ceste, a napad na Ahmiće započeo je s triju strana kako bi se stanovništvo u bijegu usmjerilo prema jugu, gdje su vojnici čekali i pucali na ljude. Male skupine od oko pet do deset vojnika išle su od kuće do kuće, palile ih te ubijale ili tjerale mještane. Na kraju, Ahmići su teško razoreni. Ubijeno je 116 osoba, od kojih su 32 bile žene, a 11 djeca mlađa od 18 godina. Dvije lokalne džamije uništene su eksplozivom.
Prema Centru za ljudska prava u Zenici, od 200 bošnjačkih kuća spaljeno je njih 180.
To je bio najveći pojedinačni pokolj tijekom sukoba između Hrvata i Bošnjaka. Istoga dana, sat vremena kasnije, počeo je i pokolj nad Hrvatima u Trusini koji je počinila Armija BiH.
Zbog raznih razloga, uključujući i odluku Žalbenoga vijeća ICTY-a, znatno je smanjena prvotna kazna generalu HVO-a Tihomiru Blaškiću jer je pregledom novih dokaza utvrđeno drugačije činjenično stanje te je utvrđeno da su Ahmići bili legitiman vojni cilj jer su se tamo nalazile postrojbe Armije RBiH.
Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da su ubojstva u Ahmićima bila zločin protiv čovječnosti, a jedan od zapovjednika ove akcije, Dario Kordić, osuđen je na 25 godina zatvora.
Zoran, Mirjan i Vlatko Kupreškić bili su nepravedno prvostupanjskom presudom osuđeni na zatvorske kazne od 6 do 10 godina zbog navodnog sudjelovanja u napadu, no tek su pravomoćnom presudom 2001. oslobođeni svake krivnje, nakon više od četiri godine nevino provedenih u pritvoru. Drago Josipović dobio je 12, a Vladimir Šantić 18 godina zatvora. Dragan Papić oslobođen je krivnje.
Pokolj su otkrile mirovne snage Ujedinjenih naroda sastavljene od britanske vojske i pukovnik Bob Stewart.
(www.jabuka.tv)
