Upoznali smo samoukog kipara Michaela Barbarića koji se krajem osamdesetih godina preselio u SAD i s njim porazgovarali o umjetnosti, inspiraciji i razlikama između Amerike i Hrvatske.
Michaelov fascinantni stil je privukao pažnju mnogih. Evo što o njegovom radu kažu stručnjaci s područja umjetnosti: ”Barbarić je naivac koji pristupa umjetnosti neopterećen teorijom i formalnim dogmama”, kaže profesor James O’Hara, a Tomislav Ćavar, profesor povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Mostaru, govori o Barbariću:
”Kao mladić je bio fasciniran naivnom kiparicom Sofijom Naletilić (poznatom kao baba Penavuša) iz Širokog Brijega, a kasnije, dok je u Zagrebu radio kao fotograf za nekoliko eminentnih časopisa, često je bio u dodiru s erotskom fotografijom i u to je vrijeme komunicirao s najpoznatijim hrvatskim konceptualnim umjetnicima, prateći ih i dokumentirajući njihov rad na fotografijama. Potpuno je spontan, radi bez plana i skice i kao indijanski šaman pušta snage prirode da ga vode do kreativne ekstaze. Njegovi radovi često obiluju strašću i neobuzdanim eroticizmom i cijeli dojam je pojačan ekspresionističkim bojama koje njemu djeluju prirodno. On je potpuno neovisan, originalan, kao i njegove skulpture, koje su pune prirodne energije i iskrenosti.”
Michael Barbarić nedavno je dao intervju za Croatia Week, a što je rekao, pročitajte u nastavku:
Michael, kad ste stigli u SAD?
Rođen sam u Širokom Brijegu u Bosni i Hercegovini i živio sam u Argentini i u Zagrebu, u Hrvatskoj, a potom sam se preselio u SAD 1988.
Koje su, po vašem mišljenju, glavne razlike između života u Americi i života u Hrvatskoj?
Razlika između Amerike i Hrvatske ima, ali u ovo doba globalizacije, interneta i komunikacije, svijet postaje jedno veliko selo. U SAD-u život je ubrzan, sve u zemlji je organizirano i lakše je dobiti posao, naravno ako znate nešto raditi. Imam osjećaj da su dani u Americi kraći. U Hrvatskoj se sve čini sporije i život ide sporije, a zemlja nije organizirana i teže je naći posao. Osjetio sam to i sam kad sam prije 10 godina razmišljao o povratku u Hrvatsku i vidio da knjige i katastarski podaci nisu organizirani.
Kako ste se počeli baviti umjetnošću?
Svi smo se kao djeca bavili umjetnošću igrajući se u pijesku, ali život obično ljude odvede u drugom pravcu. Profesori umjetnosti u školama su važni, a moj je bio Jerko Bakula. Bilo je to doba komunizma i ljudi su bili jako siromašni pa smo išli u šumu po drvo kako bi pravili skulpture. To mi je bilo jako zanimljivo i uživao sam u tome. Kasnije sam se preselio u Zagreb i bavio sam se fotografijom, a moji su radovi bili objavljeni u nekoliko časopisa.
Onda sam se ponovno odselio u Široki Brijeg i upoznao Sofiju Naletilić Penavušu koja je izrađivala skulpture od drveta i davala ih unucima koji bi ih potom nosili u školu i dobivali najbolje ocjene. Nakon nekog vremena počela je izlagati svoje radove i ja sam postao obožavatelj njene umjetnosti. Fotografirao sam je za časopise i dobro je upoznao. 1984. godine, časopis START imenovao ju je ženom godine. Kasnije sam otišao u inozemstvo ali sam često razmišljao o njoj kao o velikoj umjetnici.
Što vas inspirira?
Stigao sam u Phoenix tijekom ljeta i zbog velike vrućine išao sam kampirati u planine. Prije dvije godine kupio sam kolibu u Flagstaffu u borovoj šumi na nadmorskoj visini od 2090 metara. Tamo sam svakog vikenda i pronalazim osušeno drvo koje oblikujem i bojim kao što sam to radio s babom Penavušom.
Svjež planinski zrak i zvuk vjetra kroz drveće daju mi snagu i inspiraciju. Oblaci su tako nisko da imam osjećaj da ih mogu dodirnuti. U toj planini vikendima živim kao da sam u Hrvatskoj. Sušim meso i ložim vatru, posebno sad zimi kad je jako hladno i ima dosta snijega. Također pravim kiseli kupus.
Ljudi u planini su jako ljubazni i pristojni i imaju više slobodnog vremena od ljudi u Phoenixu. Gore sam pronašao nove prijatelje i nekad idemo do grada Flagstaffa koji se nalazi osam milja od mog doma na Cesti 66 i jako je zanimljiv mali grad. Nedjeljom idem natrag u Phoenix pun energije i napunjenih baterija. Onda idućih pet dana razmišljam o tome kako ću se vratiti u planine i raditi, i pronaći novo drvo koje ću oblikovati i bojati.
(www.jabuka.tv)
[gallery ids="683049,683046,683051,683047,683050,683048"] Biciklistička karavana prijateljstva Mostar – Vukovar stigla je na pola puta, točnije općinu…
[gallery ids="683039,683035,683040,683036,683033,683034,683042,683043,683038,683037"] Više od stotinu natjecatelja trčalo je preko 112 stepenica na drugom izdanju jedinstvene…
[gallery ids="683027,683028,683030,683029"] Nogometaša Igmana iz Konjica pobijedili su Tuzlu City s 2:1 u derbiju začelja…
Lijepe vijesti stižu iz obitelji Grašo! Naime, glazbenici Petar Grašo i Hana Huljić Grašo postat…
Agencija za bankarstvo Federacije BiH (FBA) upozorila je na pojavu lažnih dokumenata koji se navodno…
WhatsApp radi na značajki koja će omogućiti korisnicima da zovu ljude unutar aplikacije bez spremanja…
Komentari:
SVAKA CAST
SVAKA CAST BARBARICU, JA SAM OD SIROKOG KAKO DA SE NADJMO ZIVIM U YUMI AZ PO ZIMI A LJETI U COLORADU POZDRAV,
Čiji je ovo Varbarić ima li obitelj.?
Lipo,dobro nam dosli !Ima dosta sirokobrizana u AZ.,sjecamose babe Penause i donjeli smo njene radove .
Good luck !
Čiiiir's =D
Bravo rodjak
A je li ovo nas Milivoj Barbaric iz Knespolja, evo amerikanizirani Michael. :)
Svaka čast umjetniku Barbariću, i prekrasnom Širokom Brijegu,gradu iz kojeg su potekli mnogi daroviti umjetnici.