Svi sveti: Građani se u miru i tišini prisjećaju svojih pokojnih

Komentari:

• Nakon blagdana Svih svetih, 2. listopada !?!?!?

  • a da pročitaš rečenicu do kraja???????

• Sasvim je vjerojatno da je naš odnošaj prema svemirskom životu nakon smrti, onaj isti što bijaše prije našeg rođenja.Vječno nebitisanje nije strašnije od vječnog bitisanja.Bogovi mogu sve,samo ne mogu umrijeti, pa je naša smrt naša negativna superiornost nad bogovima.Uostalom , već život je vječno vježbanje u umiranju.San je smrt dana a smrt početak života..
  Iz smrti izlazimo i u smrt ulazimo kao most iz mraka u mrak ,iz tajanstvenosti života u sakramentalne misterije...Smrt je pepeo ljubavi, slast naše kratkotrajnosti i toplina ženskog cjelova..Život je lijep samo zbog smrti, a smrt je lijepa nalazi li se preko groba, misterij jednak suzi ljudske svete ljubavi....Tako je o smrti u skladu s estetikom moderne pisao A.G.Matoš.Opet nas Matoševe riječi vode daleko, predaleko u povjest, koja kao da je pisana jezikom današnjice. Mnogi velikani hrvatske riječi, kao o mnogi drugi zaslužni velikani hrvatske povijesti pokopani su na Mirogoju. Jedan od onih koji su pokopani na Mirogoju je i sam književnik A.G.Matoš. Upravo ovih dana se slavilo 140.g. od rođenja književnika s malo riječi i još manje djela. Među desetinama zaslužnih Hrvata pokopanih na Mirogoju je i pok. FranjoTuđman.Činjenica je da je pokojni predsjednik umro kao veliki čovjek i državnik. Učiunio je tako mnogo za Hrvatsku, da ni njegovi najveći klevetnici ne mogu umanjiti njegove zasluge.On je zaista poput biblijskog Mojsija,onaj koji je poveo hrvatski narod u obećanu zemlju.Danas mu treba zapaliti svijeću jer je i on poput Stepinca jedan od velikana hrvatske povIjesti.Njegov križ bio je istodobno i naš križ.Hrvatski križ!na današnji dan sjetimo se takvim ljudima zapaliti svijeću. I tisućama drugih koji su nas zadužili svvojom žrtvom , svojom krvlju prolivanom za bolje danas i sutra svih nas. i njima danas zapalimo svijeću, koja neka ne svijetli samo tren, samo tračak nakon kojeg se zgasne.Neka nas njenio svjetlo trgne , neka nas izvuče iz kaljuže obamrlosti, neka se ovaj narod napokon probudi zbog onih koji su svojim imenom , svojim dostojanstvom i svojim životom osigurali i omogućili budučnost ovom narodu. Neka nikada ne zaboravimo ni jednu, ama baš nijednu žrtvu bez koje ne bismo imali ni ime i dostojanstvo. Zapalimo svijeću na sve znane i neznane grobove, humke, svim znanim i neznanim koji nas zadužiše svojom nesebičnom žrtvom.
  Sam A.G.Matoš s kojim započeh ovaj tekst u svom nepreglednom književnom opusu nebrojeno puta spominje i opominje i o grobovima hrvatskim:U našoj zemlji ojađenoj ima grobova jadnih i zabataljenih, ali njihov zanemareni, tragični glas je često jači od horenja đakovačkih katedralnih orgulja i čednost njihova drača je zanosnija od biskupskog tamjana. Ipiše Matoš dalje takva su u Hrvatskoj tri groba, harmonirajući s tragikom naše trobojnice:grob Kvaternikov, Kovačičev i Botićev odišući junačkom tragikom Grobničkog polja i veličajnom zagonetnošču naših kraljevskih grobnica

• Avaj, ovo iznad je aman Cokin tekst, mnogo je moguće. :)

• tko je taj ili ta Coka?

• šta te briga.