Širokobriješki enolog: Najbolji je osjećaj raditi u svojoj domovini

Gost podcasta “Imam ideju” bio je dipl. ing. Josip Martinović, enolog iz Širokog Brijega.

Ujedno, osnivač je i direktor tvrtki Enologija d.o.o. te Delicom d.o.o.

Nakon završetka gimnazije u Široko Brijegu, studirao sam u Mostaru, a imao sam sreću što sam imao jako dobre profesore i već na trećoj godini studija po preporuci profesora Bernarda Kozine, uglednog stručnjaka iz Zagreba, započeo sam praksu u jednoj od najuspješnijih vinarija kod nas, “Podrumi Andrija”, gdje sam imao sreću upoznati jednu od najboljih enoloških stručnjakinja, gospođu Vesnu Bućan, kaže Martinović u uvodu u podcast Bljeska.info, što je ujedno i uvod u njegovu karijeru.

Ističe kako je gospođa Bućan, jedna od najboljih enologinja u bivšoj Jugoslaviji, bila iznimno širokog znanja i enormnog iskustva, koje je nesebično prenosila na nove generacije, što je za njega kao mladog i neiskusnog inženjera bilo od nesagledive koristi.

U jednome trenutku gospodin Martinović osjetio je kako bi bilo dobro otkriti i neka nove vidike i područja u struci te se zaputio u Austriju.

Obišao sam dosta vinarskih regija od Italije, preko Francuske do Japana. Nakon deset godina iskustva, dobio sam priliku u Austriji, vodio sam jednu od najboljih vinarija, “Weingut Gerhard Markowitsch” u Carnuntumu, prekrasnom mjestu na putu između Beča i Bratislave, kaže Martinović.

Ipak, kako u nekoliko navrata u razgovoru ističe, najbolji je osjećaj raditi u svojoj domovini tako da za vrijeme dvogodišnjeg boravka u Austriji nije prekidao veze s Hercegovinom, gdje je radio za dvije vinarije, “Podrumi Andrija” (Brotnjo) i “Emporia” (Carski vinogradi).

U podcastu “Imam ideju” s velim oduševljenjem, naravno, govori o hercegovačkom vinogorju, posebno o autohtonim sortama žilavke i blatine, ističući kako bi bilo nužno intenzivirati napore na podizanju novih vinograda, jer sadašnji nisu dostatni kako bi se bilo konkurentno na širem tržištu.

Ja ovdje imam tri jako lijepe vinarije za koje radim i koje se nalaze na različitim geografskim mjestima, primjerice u Mostaru na 75 metara nad morem, druga je u Brotnju na 250-300 m, a treća, vrlo mlada vinarija na području Tomislavgrada je na 900 do 960 m nadmorske visine, tako da ista sorta na tom mjestu dozrijeva dva i pol mjeseca kasnije u odnosu na mostarsko područje, kaže gospodin Martinović, uvodeći u uzbudljivi dio razgovora o hercegovačkom vinogorju.

Razgovarali su i o očekivanjima i realnim mogućnostima vinogradara i vinara kad su u pitanju poticaji, odnosno podrška nadležnih vlasti, također i o tome koliko su mlade generacije (ne)zainteresirane za bavljenje ovim poslom.

Čut ćete koliko su (i zašto) naša vina cijenjena, koju cijenu dostižu, kakav je udio naših vina na domaćem tržištu, gdje smo sve zastupljeni u inozemstvu i tome slično.

Gospodin Martinović dat će vam mnoštvo savjeta, uputa i iznijeti niz razmišljanja o modernom vinarstvu, vinogradarstvu, tehnologijama koje to sve prate, kao i o tome što u poslovnom smislu može značiti bavljenje ovom branšom u podneblju koje je gotovo genetski vezano za vinovu lozu i njezine plemenite kapljice.

Kao što je gospodin Martinović u jednom trenutku rekao u Bljeskovom podcastu – vinogradi su iškolovali tisuće Hercegovaca, naravno skupa s hercegovačkim duhanom, te bi bila prava šteta ne nastaviti dalje i sve to podići na još višu razinu.

(www.jabuka.tv)