Ribolovna sezona za 2018. godinu u Širokom Brijegu počet će 24. ožujka, potvrđeno je za portal Jabuka.tv iz Društva sportskih ribolovaca Borak.
Ribolovne dozvole na novu sezonu mogu se kupiti u trgovini ribolovne opreme Fiocchi koja se nalazi u Ulici fra Didaka Buntića.
(www.jabuka.tv)
[gallery ids="683049,683046,683051,683047,683050,683048"] Biciklistička karavana prijateljstva Mostar – Vukovar stigla je na pola puta, točnije općinu…
[gallery ids="683039,683035,683040,683036,683033,683034,683042,683043,683038,683037"] Više od stotinu natjecatelja trčalo je preko 112 stepenica na drugom izdanju jedinstvene…
[gallery ids="683027,683028,683030,683029"] Nogometaša Igmana iz Konjica pobijedili su Tuzlu City s 2:1 u derbiju začelja…
Lijepe vijesti stižu iz obitelji Grašo! Naime, glazbenici Petar Grašo i Hana Huljić Grašo postat…
Agencija za bankarstvo Federacije BiH (FBA) upozorila je na pojavu lažnih dokumenata koji se navodno…
WhatsApp radi na značajki koja će omogućiti korisnicima da zovu ljude unutar aplikacije bez spremanja…
Komentari:
Koda je prekidana sezona
Jesi išta sačuvo?
hahahah, a kanalizaciju vam sveli u rijeku, upravo je prave uz zaobilaznicu i nitko se ne buni a smeta brekston i druge firme. svaka čast
Brekston (i ostali s Trna) jednako su opasni kai kanalizacija. Što si ti htio pametno reći?
Nema nista ja pecao
Žali se Fata svojoj komšinici:
– “Kad god moj Mujo kupi dozvolu nikad ribe ne uhvati. A kad ne kupi onda njega uhvate!”
Sjedio Mujo na obali rijeke. Zabacio udicu i strpljivo čekao. Stavio ciglu na glavu i zapalio cigaretu. Vidjela ga Fata koja je usput prolazila pa čudeći mu se, odlučila da ga upita što će mu cigla na glavi.
Mujo joj rekao:
– “Hajde prvo da vodimo ljubav, pa ću ti onda reći.”
Fata je na to njemu:
– “Sram te bilo, kako možeš tako nešto i pomisliti!!!” I otišla ona ljuta ko ris. Pošto joj ženski crv nije dao mira ponovo se vratila i pitala Muju isto.
Mujo joj opet:
– “Ja sam ti fino reko kako to ide.” Otišla Fata sad još ljuća nego prije!
Vratila se Fata i po treći put i pitala ga isto pitanje a on njoj odgovorio opet isto.
Na kraju Fata pristala i Mujo odradio svojski posao.
Na kraju ga Fata zapitala:
-“E, deder mi sada reci što će ti ta cigla na glavi???”
Mujo joj lakonski odgovorio:
– “Vidiš Fato ti si četvrta riba danas koja se uhvatila na ovu ciglu a na udicu vala ni jedna!!!”
I još jedan:
Stariji čovjek se šeta obalom jezera. Pažnju mu privuče ribolovac koji je pecao na obali, priđe i obrati mu se:
– Grize li nešto?
– Jok. Ali juče sam ovdje ulovio četrdeset štuka! – odgovori mu.
– Znate li vi ko sam ja? – upita čovjek.
– Ne – odvraća ribolovac.
– Ja sam šef ribočuvarske kontrole za ovu oblast! – predstavi se čovjek i pokaza legitimaciju.
– A, znate li vi ko sam ja? -brzo će ribolovac.
– Ne.
– Ja sam najveći lažov u ovom kraju.
Ima ih puno na Trnu i malo onkraj Trna koji su itekako opasni za zdravlje i imunitet puka. Kako za fizičko, (razne koštane i kaerdiovaskularne) još i više za mentalno stanje i djece i odraslih ,a napose starijih osoba. Postoje mnogi drugi osim Brekstona koji su puno gori za zdravlje pučanstav.
Feal je štetočina ponad svih drugih . Njemu ni mesna industrija Lijanovića dok je bila u naponu snage i biznisa nikad nije bila ni do koljena.
Nekoji drugi takođe imaju u svojim pogonima tehnološke ili kemijsko biološko nerazgradive tvari i tekučine koje koriste u procesu proizvodnje .Njima je najnormalnija stvar sve to opasno ( kemikalije, boje, razrađivači, otpadni prah , krute i narazgradive plastične i pol. tvari-najlakše baciti u smeće , u kakvu prirodnu bogom danu grabicu ili dragu(narodski rečeno) tako se na vrlo lak, jednostavan i potpuno besplatan način riješiti opasnog otpada.
Puno je mjesta oko Trna i bliže okolice u kojima se smeće iskreće danomice, gotovo se više i ne skriva što se sve dogoni. Tako je u Zavozniku u pol bijela dana moguće vidjeti kamione i kamione otpadnog tereta i onog građevinskog a i onoga od kojeg bi se svatko razuman i razborit ogradio kao Orban žilet žicom u Mađarskoj od migrantskog vala koji bi ih pregazio poput Atile osvajača.
Dogoni se sve i svašta, dogoni se i ono što normalan čovjek nikada nikom pored sebe ne dotjerao i iskrenio pored kuće ili u neposrednoj blizini iste.
Samo je nepismenom i neobrazovanom idiotu i potencijalnom psihopatu moglo pasti na pamet da u današnje Trnu(najnaseljenijem mjestu osim grada Širokog u općini) pravi industrijsku zonu.
Ponavljam , samo je luđaku ili onom tko nema tri zrnca soli u glavi moglo pasti na pamet nešto slično.
I što je najgore, kao da se ništa ne dogadja, nadležni u općini pa i mjesne (o)vlasti prave se da ne vide ništa i da se kao skoro, ništa ne događa.
A događa se puno toga -lošeg . Koliko li je samo ljudi u zadnjih desetak godina pa i više u okolici umrlo od raznih malignih bolesti onih srčanih, moždanih, nekoji psihičkih, depresivnih,izazvanih vanjskim čimbenikom ili faktom -samo Bog zna koliko ih je....
Nadležne službe , bilo inspekcijske, bilo sanitarno zdravstvene , to ppitanje, zapravo taj problem smutnje i mutnje na Trnu i okolici kao da ni najmanje ne pogadja. Dok god raste zaposlenost(jadna i minimalno bijedno plaćena proizvođačka djelatnost) njima je svejedno što tko radi i što čini u procesu proizvodnje.
Važno je na kraju godine ili na sredini (svejedno je njima) dati izjavu za loklane medije ili neku opskurnu radijsku postaju kako eto i u našem malom mistu , našoj maloj žlibini zaposlenost raste i kako smi i mi postali dio europskog proizvodno potrošačkog globalnog društva.
To, što se u tim nekim razvijenim srednjoeuropskim državam , pokrajinama i još više proizvodnim tvrtkama poštuju neka druga stoža pravila o očuvanju okoliša, stoke i ponajviše ljudi i njihov azdravlja,to za naše tzv, gospodarstvenike i političke kokošare(pijune) -ništa ne znači.
Možete nas do mile volje trovati zagađivati i ubijati raznim kemijskim i inim spojevima koje je najlakše ispustiti bilo u zrak bilo u zemlju ili kakav obližnji potok i riječinu- važno je samo -neka s eradi!
Možete nas do mile volje terorizirati noćnom bukom i glasanjem svih mogućih i nemogućih industrijskih postrojenja koja ometaju miran san i zaslužen mir spokoja noći koji je od Boga prorodno dat -sve je to sporedno u odnosu na proces gospodarsta koje gle čuda , cvjeta li cjeta, a nikao da procvijeta.
Ima toga još na destine karticamoglo bi se pisati i napisati o našim (ne)usšješnim gospodarstvenicima!?....i još uspješnijim općinarima i županijski birokratima koji nas usrećiše svojim nepoznavanjem proorode problema s kojima se suočava jadan i izluđen puk koji se nema kome obratiti ,sve i da hoće..oni koji su naučili poradi interesa<,profita, zarade i grabeži , sve drug e ljudske i Božje norme odbaciti-oni će nastaviti po starom.
Za njih pravila ne vrijede -bitna je sintagma novog stoljeća-važno je imati i biti viđen a to kako imati i kako biti viđen u očima i još više u srcu bližnjih za njih je nepoznati čudan pojam koji oni nikad ne će shvatiti...
Zalosno na sto smo spali..kakve ljepote rijeke i okolisa imamo ali ne znamo cijeniti i nikakva zakona i reda nema..pogledajmo u drugim gradovima kako se ljepota prirode cuva,te kako ima reda u ribolovnom drustvu...stop otrovima koji ubijaju plodove nase rijeke Listice !
Odrastao na rijeci Lištici,naučio plivati prve cure zagledavao rakove jeo lijepe uspomene mog djetinjstva i dođoše ovi sto su s kruške pali pa im nista nije sveto i uništise moju Lišticu i nedopustiše nekim novim klincima da uzivaju u njenoj ljepoti i mnogo generacija je Lištica hladila i napojila al eto raniše je i lagano je na samrti moja "nasa" Lištica koja vapi da joj se pomogne ali okrenuše joj leđa oni isti koja je ona mozda napojila roditelje i djedove.
Za onog tipa sto je pecao kraj teretane nije ni prestala sezona
Ovog ribocuvara i društvo triba ukinut ubace ribu 5 dana prije ribolova izlovi se za tri dana a njima pojam rostiljat zderat i naplatit clanarinu