Poruka braće franjevaca: Fra Jozo, čeka te tvoja sobica u širokobriješkom samostanu

Jedini stanovnik otočića Badija pokraj Korčule proslavio je jučer na tom otoku Gospe od milosti svoju zlatnu misu, tj. 50 godina od svećeničkog ređenja. Radi se o legendarnom međugorskom župniku i sinonimu za međugorski fenomen diljem svijeta fra Jozi Zovku, kojemu su se na „zlatnom jubileju“ okupili mnogobrojni svećenici i vjernici, među kojima je bilo i onih koji su došli iz Italije, piše Večernji list.

Pedeset godina fra Jozina svećeništva najsnažnije je obilježio njegov župnički rad u Međugorju, gdje je bio župnik od 1980. tj. u vrijeme početka ukazanja i međugorskog fenomena 24. lipnja 1981.

Komunistička vlast upravo je njega proglasila rušiteljem države i uhitila ga 17. kolovoza 1981. osudivši ga na tri godine zatvora, koji su ostavili traga i na njegovu životu, životu njegove obitelji i franjevačke provincije, što je priznao i sam fra Jozo Zovko, zahvalivši svojom franjevačkoj braći na podršci i trpljenju koje su zbog njega morali podnijeti.

No, pritisak na fra Jozu Zovka nije prošao niti nakon povratka iz zatvora, jer su njegovu podršku međugorskom fenomenu osporavali neki crkveni krugovi, zbog kojih je, praktički, protjeran iz Hercegovine i iz samostana na Širokom Brijegu, gdje je u ratnom vremenu formirao udrugu kumstva, koja je brinula za oko 8.000 djece koja su u ratu ostala bez roditelja.

Poruka braće franjevaca

– Tvoja soba tj. tvoja sobica s tvojim stvarima, u samostanu na Širokom Brijegu je zaključana i čeka te – poručio mu je propovjednik na misi fra Ivan Penavić, kojemu je koncelebrirao zlatomisnik fra Jozo Zovko i provincijal hercegovačkih franjevaca fra Miljenko Šteko.

– U tvojim životnim poteškoćama, u tvome zatvoru, koji je dio zatvora 500 godina zatvora Hercegovačke franjevačke provincije, svi se mi osjećamo dionicima te sudbonosne milosti i to je najvrjednije što si pridonio svojim životom, svojom patnjom i svojim nesalomljivim duhom – rekao je provincijal Šteko, a uime međugorskih fratara fra Ivan Dugandžić je rekao kako je fra Jozo Zovko svojim redovničkim i svećeničkim životom te pastoralnim radom ostavio neizbrisiv trag u mnogim hercegovačkim župama koje ga pamte kao jednog od najupornijih i najuspješnijih pionira koncilske obnove u hercegovačkoj Crkvi, s time da je župa Međugorje zauvijek obilježila njegovo svećeničko poslanje.

– Vremenski gledano, nisi bio dugo u Međugorju, ali bijahu to godine koje su u toj maloj seoskoj župi trasirale put u budućnost i učinile je planetarno poznatom župom, u koju će hrliti hodočasnici iz cijeloga svijeta. Tih nekoliko godina provedenih u Međugorju tebe su zauvijek obilježile i učinile najpoznatijim župnikom na svijetu.

Sve je počelo 24. lipnja 1981., kada ti stjecajem okolnosti nisi bio u župi, kada je Gospa prvi put na Podbrdu progovorila skupini djece iz Bijakovića.

No nije sve išlo jednostavno i glatko. Naprotiv! – rekao je fra Ivan Dugandžić, dodavši da, ako malo bolje poznajemo Bibliju, onda nam otkriva da svako Božje pojavljivanje među ljudima prate i stanoviti nesporauzmi.

Poziv na molitvu

– Tako je bilo i ovdje. Kad si se vratio s puta, zatekao si usplahirene duhove. Dok se svijete iz okolnih mjesta već u velikom broju okuplja na Podbrdu, roditelji djece pitaju se zdvojno, što se to zbiva s njihovom djecom.

S druge strane, komunistička vlast prijeti zatvorom i želi sve ugušiti. Nije ti u tom času bilo nimalo lako, ali sačuvao si prisebnost i trijezno rasuđivanje. Dobro se sjećam kako si fra Tomislava Pervana i mene, kada smo šesti dan od početka ukazanja došli da ti na neki način iskažemo bratsko i svećeničko zajedništvo, ispratio do automobila s tjeskobom u srcu i pozvao da zajedno molimo za raspoznavanje duhova – prisjetio se fra Ivan Dugandžić.

– Upozoravao si i biskupa Žanića da ne žuri s donošenjem suda, ali kad si sam shvatio da su djeca posve zdrava i normalna i da ne lažu te da nije posrijedi nikakva manipulacija, postao si njihov nepokolebljivi zaštitnik i gorljiv širitelj Gospinih poruka – rekao je fra Ivan Dugandžić, dodavši kako je fra Jozo bio neustrašiv i nepopustljiv, što ga je i stajalo tamnice te od njega učinilo svjedoka i mučenika.

– Znam pouzdano da je tvoja tamnica mnogima učvrstila vjeru, mnoge ohrabrila da i sami izdrže pritiske i ucjene, a protivnike ostavila bespomoćnim i poniženim. No s izlaskom iz komunističke tamnice nije prestao tvoj progon. Poprimio je samo novo ruho, ali je ostao nemilosrdan. Uvjeren sam da ti je i bolniji od onoga prethodnoga) jer dolazi sa strane s koje bi trebalo doći i priznanje – poručio mu je u nedjelju fra Ivan Dugandžić.

(www.jabuka.tv)