Miro Gavran dobitnik Godišnje nagrade DHK HB „Antun Branko Šimić“

Komentari:

• natrag u pećinu !!??

• KRSTNI KUM VLATKE P.: U punome jeku narodnopreporodnoga Hrvatskoga proljeća hrvatskoj su se kulturi i zapadnoj Hercegovini dogodili prvi Šimićevi susreti, prvi dan u Grudama, a drugi, u nedjelju poslije pučke svete mise, na otvorenome i pred više tisuća okupljenih župljana i naroda iz širega šimićevskoga zavičaja, s brojim pjesnicima, gostima i uzvanicima, znakovito predvođenih uglednim hrvatskim književnicima akademicima Slavkom Mihalićem i Ivom Frangešom, sveučilišnim profesorom i predsjednikom Društva književnika Hrvatske i Saveza književnika Jugoslavije te hrvatski političarem Brankom Mikulićem, predsjednikom CKSKBiH. Bilo je to u subotu i nedjelju, 30. i 31.svibnja 1970., kao što je to zapisano u suvremenim kronikama toga doba, u zagrebačkome “Vjesniku”, sarajevskome “Oslobođenju”, “Odjeku” i “Našem svijetu”, “Imotskoj Krajini”, a cijeli je taj kulturni događaj prvih ŠIMIĆEVIH SUSRETA bio opširno i dirljivo prikazan u članku hercegovačkoga franjevca Fra Jakova Bubala u prvome, Božićnom, broju KRŠNOGA ZAVIČAJA 1970., glasila drinovačke župe, koje je pokrenuo u uredio drinovački župnik Fra Žarko Ilić.Držim u rukama preslik toga KRŠNOGA ZAVIČAJA i čitam Fra Bubalov članak, naslovljen !”Doživljaj koji se dugo pamti” (str.18.-22.). Na stranici 22., neposredno iza članka, predstavljene su dvije pjesme: Antun Branko Šimić MOLITVA NA PUTU i Mile Pešorda TUŽBALICA, a na sljedećoj je “Napomena uredništva” uz pjesmu “Tužbalica”, nagrađenu na ŠS i pjesma nastavnika hrvatskoga jezika i nećaka dvojice pjesnika Vlade Pandžića VEČER NA PETNJIKU. Vlast i vladajući “moćnici”,koji doista vole hrvatsku pjesničku riječ i poštuju narod iz kojega su potekli književnici i kao što je naš pjesnički velikan Antun Branko Šimić (u ono vrijeme malo poznat u javnosti) , ne će zatirati istinu, krivotvoriiti rođendane i živote živih i preminulih, nego će njegovati povijesno pamćenje i pravednost, štujući dostojanstvo čovjeka kao Božjega bića slobode i savjesti. Tamo gdje vlada laž, vrši se podmuklo nasilje nad ljudima i životom, potiče izgon ljudi i naroda iz svoga doma i domovine, ubija riječ istine i Duh slobode. Šimići bi se, kao velikani duha i pravednici, iz groba ustali kada bi znali što moćni lažotvorci u njihovu zavičaju rade, a njihovim se imenom kade.