Mandić: Tito je širokobriješke franjevce planirao likvidirati puno prije

U nakladničkoj kući AGM iz Zagreba iz tiska je izašla knjiga ”Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću” autora dr. sc. Hrvoja Mandića iz Širokoga Brijega.

Knjiga se temelji na desetljećima istraživanja problematike hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i poraću, a u svojem izvornom obliku riječ je o proširenoj doktorskoj disertaciji. U historiografiji do ove knjige nije objavljena cjelovita sinteza o Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji u Drugome svjetskome ratu i poraću, iako je posebice u Bosni i Hercegovini kvalitetno postavljen istraživački temelj, iskoristiv za proučavanje povijesti Hercegovačke franjevačke provincije u razdoblju od 1941. do 1945.

Ta je tematika posebno zanimljiva jer je riječ o najtežem razdoblju za franjevački red u Hercegovini, ali i za Katoličku crkvu te hrvatski narod u vremenu Drugog svjetskog rata i poraća. Stoga se u knjizi nalaze složena analiza zbivanja unutar franjevačkoga reda na području Širokoga Brijega tijekom Drugoga svjetskog rata i nakon njega, franjevačko djelovanje, utjecaj i posljedice partizanskog osvajanja Širokoga Brijega neposredno pred završetak rata.

Knjiga donosi cjelovit prikaz vjerske dimenzije društvenoga života koji se značajno i suprotstavljeno isprepletao s komunističkim režimom, koji je netom po svršetku Drugoga svjetskog rata institucionaliziran i formaliziran, iako nije bio i općeprihvaćen među Hrvatima u Hercegovini. Početna istraživanja bavila su se uzrokom i povodom ubojstva hercegovačkih franjevaca. Kasnija istraživanja bila su usmjerena na humanitarnu ulogu hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu, a u zadnjoj fazi istraživanja i pisanja fokus je bio na dekonstrukciji narativa o hercegovačkim franjevcima dominantnog nakon 1945. godine u doba komunističke Jugoslavije.

Taj je narativ o(p)stao do danas i stoga se veći dio ove knjige bavi njegovom dekonstrukcijom. Knjiga ima 22 poglavlja, a na kraju knjige nalazi se zaključak, prilozi, sažetak na engleskom jeziku, popis kratica, kazalo imena i popis literature. Slijedom toga knjiga sadrži izvorne fotografije, faksimile dokumenata i zemljovide.

Autor ovom knjigom znanstveno, stručno i precizno demistificira jugoslavensku karakterističnu uporabu triju prokomunističkih rečeničnih konstrukcijska: „tijesno surađivanje hercegovačkih franjevaca s represivnim aparatom NDH“, „sudjelovanje hercegovačkih franjevaca u pokrštavanju Srba na području Mostara, njihovom progonu i likvidaciji“ i „sudjelovanje hercegovačkih franjevca na Širokom Brijegu u borbenim djelovanjima protiv partizana“.

U cijelosti je ostvario postavljeni cilj kada je razjasnio odnos KPJ prema Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji u Drugome svjetskome ratu s posebnim osvrtom na ubojstvo 66 franjevaca koje su počinili jugoslavenski komunisti. Također, od pretpostavljenih hipoteza zaokružio je postavljene teze, a to su: djelatnost hercegovačkih franjevaca bila je spašavanje ratnih žrtava, dušobrižništvo i humano preživljavanje u ratnim vremenima, a ne njihovo sudjelovanje u aktivnoj državnoj politici ili bilo kakvim ratnim sukobima. Najznačajnije su dokazane tvrdnje kako likvidirani hercegovački franjevci u veljači 1945. nisu bili kolateralne žrtve ratnih operacija, nego su likvidirani prema unaprijed osmišljenu planu te kako su pojedini hercegovački franjevci ubijeni iz mržnje prema vjeri i iz propagandno-političkih razloga.

Pomnom analizom velikoga korpusa arhivskog gradiva autor vješto suprotstavlja vlastite teze onima iz korpusa jugoslavenske historiografije. Svoju analizu vješto uklapa u postojeće suvremene historiografske spoznaje, čime je stvorio originalno djelo o do sada vrlo diskriminatorno i nedovoljno dobro znanstveno interpretiranom razdoblju crkvene povijesti na navedenom području iz razdoblja NDH. Komparativnim metodološkim pristupom i interdisciplinarnim razmatranjem problema knjiga autora Hrvoja Mandića u potpunosti definira temu označenu u naslovu. Premda je dio teza izgradio na ekstenzivnoj analizi izvora, autor nije upao u zamku deskriptivnosti. Izvori autoru služe kao sredstvo za puno složenije rasprave o vjerskim, društvenim, fragmentarno vojnim i političkim čimbenicima koji su utjecali na život na području Provincije.

Mandić u knjizi donosi čitav niz vrijednih podataka te značajnih, aktualnih i poticajnih teza i interpretacija. Detaljno analizirajući navedene probleme Mandić daje svojevrsnu i crkveno-povijesnu i opću historiografsku sintezu o prostoru koji je danas dio Bosne i Hercegovine, u razdoblju NDH. Knjiga će nedvojbeno poslužiti budućim istraživačima razdoblja Drugog svjetskog rata i poraća koji će konzultirati Mandićeve doprinose temi te teorijske i metodološke obrasce koje je koristio.

Svojim je istraživanjem Mandić promijenio neke gotovo do sada uvriježene teze o ustroju crkvenih, vojnih i civilnih vlasti NDH na području današnje Bosne i Hercegovine, te da je izgradio model budućih istraživanja u naslovu navedena područja iz razdoblja NDH i poraća. Knjiga Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću novim je spoznajama rasvijetlila položaj i djelovanje Katoličke crkve u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji u razdoblju Drugog svjetskog rata i poraća, ali je dala i opći doprinos poznavanju suvremene hrvatske povijesti iz razdoblja Drugoga svjetskoga rata.

Hrvoje Mandić rođen je 1987. u Mostaru, a živio je u Širokom Brijegu. Na Fakultetu hrvatskih studija doktorirao je 2020. na temu Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću. Zaposlen je u Arhivu Sveučilišta u Zagrebu.

Povodom izlaska knjige dao je intervju za hrvatsko izdanje Večernjeg lista.

Kratko predstavljanje?

Rođen sam 1987. u Mostaru. Osnovnu školu i Gimnaziju fra Dominika Mandića završio sam u Širokom Brijegu. Preddiplomski studij povijesti i pedagogije upisao sam 2006. na Sveučilištu u Mostaru, gdje sam 2009. stekao diplomu prvostupnika povijesti i pedagogije. Diplomski studij povijesti upisao sam 2009. na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, gdje sam stekao naziv magistra povijesti 2011. godine. Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu, 2014. upisao sam poslijediplomski doktorski studij povijesti.

Na Fakultetu hrvatskih studija doktorirao sam u veljači 2020. godine. Tema doktorske disertacije, koju je odobrilo Sveučilište u Zagrebu, je Hercegovačka franjevačka provincija u Drugom svjetskom ratu i poraću, a mentor je dr. sc. Mario Jareb. U nakladničkoj kući AGM u svibnju ove godine objavio sam monografiju koja je u svom izvornom obliku proširena doktorska disertacija. Zaposlen sam u Arhivu Sveučilišta u Zagrebu.

Što donosi knjiga?

U historiografiji do ove knjige nije objavljena cjelovita sinteza o Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji u Drugome svjetskome ratu i poraću, iako je posebice u Bosni i Hercegovini kvalitetno postavljen istraživački temelj, iskoristiv za proučavanje povijesti Hercegovačke franjevačke provincije u razdoblju od 1941. do 1945. Ta je tematika posebno zanimljiva jer je riječ o najtežem razdoblju za franjevački red u Hercegovini, ali i za Katoličku crkvu te hrvatski narod u vremenu Drugog svjetskog rata i poraća.

Stoga se u knjizi nalaze složena analiza zbivanja unutar franjevačkoga reda na području Širokoga Brijega tijekom Drugoga svjetskog rata i nakon njega, franjevačko djelovanje, utjecaj i posljedice partizanskog osvajanja Širokoga Brijega neposredno pred završetak rata. Knjiga donosi cjelovit prikaz vjerske dimenzije društvenoga života koji se značajno i suprotstavljeno isprepletao s komunističkim režimom, koji je netom po svršetku Drugoga svjetskog rata institucionaliziran i formaliziran, iako nije bio i općeprihvaćen među Hrvatima u Hercegovini. Početna istraživanja bavila su se uzrokom i povodom ubojstva hercegovačkih franjevaca.

Kasnija istraživanja bila su usmjerena na humanitarnu ulogu hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu, a u zadnjoj fazi istraživanja i pisanja fokus je bio na dekonstrukciji narativa o hercegovačkim franjevcima dominantnog nakon 1945. godine u doba komunističke Jugoslavije. Taj je narativ o(p)stao do danas i stoga se veći dio ove knjige bavi njegovom dekonstrukcijom. Knjiga ima 22 poglavlja, a na kraju knjige nalazi se zaključak, prilozi, sažetak na engleskom jeziku, popis kratica, kazalo imena i popis literature. Slijedom toga knjiga sadrži izvorne fotografije, faksimile dokumenata i zemljovide.

Do kojih ste dokumenata došli u svom istraživanju?

U devetom poglavlju analizirao sam široku i vrlo značajnu djelatnost hercegovačkih franjevaca. Pod nizom manjih poglavlja, bez znanstvene spekulacije, uz primjereni faktografski aparat iznio sam činjenice o djelovanju fra Lea Petrovića i spašavanju Srba u Mostaru od 1941. do 1943., o provincijskoj problematici vjerskih prijelaza, organiziranju smještaja za izbjeglice i pomoći ugroženim osobama, spašavanju Olge Humo rođ. Ninčić, djelovanju fra Petrovića i fra Mandića u spašavanju Židova u Mostaru te spašavanju pristaša Hrvatske seljačke stranke u Mostaru.

Je li bilo osporavanja i teškoća do dolaska pronalaska dokumenata, činjenica je da su pojedinci radili i za “Službu državne sigurnosti”, a bili su Vam na putu?

Knjiga pred vama temelji se na desetljećima istraživanja problematike hercegovačkih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i poraću i tijekom istraživanja nalazio sam na raznorazne poteškoće, ponajviše u pristupu arhivskom gradivu. Kad bih nabrojao sve poteškoće i prepreke premašilo bi već zadani opseg ovog intervjua.

Na koje se dokumente oslanjate kad je u pitanju ubojstvo širokobrijeških fratara? Tko je bio nalogodavac?

Zapovjednik britanske vojne misije pri Vrhovnom štabu NOVJ-a Fitzroy Maclean je iz Beograda britanskom ministarstvu vanjskih poslova (Foreign Officeu) poslao izvješće napisano 8. veljače 1945. (br. 164), u kojemu se osvrnuo na likvidaciju širokobrijeških franjevaca. U izvješću. između ostalog. navodi kako mu je J. B. Tito „nedavno rekao da će iz vojnih razloga i razloga unutarnje sigurnosti, biti prisiljen poduzeti drastične akcije protiv tih franjevaca, iako se više no ikad žestoko suprotstavlja bilo kom obliku vjerskih progona.“

Izvješće Fitzroya Macleana posredno dokazuje kako je Josip Broz Tito planirao pobiti širokobriješke franjevce puno prije, još u jesen 1944. godine. Mjesec dana nakon navedenih događanja, točnije 12. ožujka 1945., u Beogradu je britanski brigadir Maclean odlikovan ordenom partizanske zvijezde I. reda na prijedlog maršala Josipa Broza Tita za izvanredne zasluge i hrabrost u borbi protiv zajedničkog neprijatelja Jugoslavije i Velike Britanije – fašističke Njemačke. Visoko odlikovanje predao je predsjednik AVNOJ-a Ivan Ribar u prisustvu predstavnika savezničkih misija. Dokumenti OZN-e i KNOJ-a su danas u najvećoj mjeri nedostupni javnosti ili su pak selektivno arhivirani.

Pretpostavlja se kako su naredbe za ubojstva hercegovačkih franjevaca u samostanu Širokom Brijegu i mjesnog pučanstva bile usmene zapovjedi upućene OZN-i. Postoji iznimka, a to je slučaj ubojstva fra Valentina Zovka i fra Andrije Topića u Kočerinu u svibnju 1945., koje je organizirao časnik OZN-e Danilo Pecelj. Ovakva pretpostavka dijelom je odgovor na upit zašto toliko desetljeća nakon pokolja hercegovačkih franjevaca nemamo dokumente prema kojima bi se otkrilo tko su sve bili ostali izvršitelji pokolja hercegovačkih franjevaca u samostanu na Širokom Brijegu, Izbičnu, Bleiburgu i Križnom putu te ostalim mjestima.

Ostaju nam samo iskazi bivših pripadnika NOVJ koji su bili očevici pokolja, kao i brojni ratni dokumenti na temelju kojih možemo rekonstruirati operativno kretanje postrojbi koje su sudjelovale u napadima i u osvajanju franjevačkog samostana. Shodno tome možemo utvrditi na kojem operativnom pravcu postrojbi NOVJ su izvršena ubojstva političkih neistomišljenika.

Ubijeni fratri, uništena najbogatija knjižnica – kao povjesničar kako to promatrate, posebno kad vidite broje pamflete koji nemaju vezu s istinom?

Franjevačka knjižnica u gimnaziji na Širokom Brijegu dva puta zapaljena, u borbama za Široki Brijeg 6. i 7. veljače 1945., a drugi put je zapaljena 1947. te je tada izgorjela do temelja. Komunistički su aktivisti na zidu franjevačke klasične gimnazije na Širokom Brijegu 1947. napisali „kultura i prosveta to je naša osveta“.

Svjedoci kažu da je knjižni i arhivski fond, zapaljen 1947., gorio dva dana. Možemo samo pretpostaviti da je franjevačka gimnazijska knjižnica čuvala bogato knjižno i arhivsko gradivo. Smatram da se ovdje radilo o ciljanom uništavanju znanstvenog, kulturnog, vjerskog i nacionalnog identiteta širokobrijeških franjevaca a time i mjesnog hrvatskog stanovništva Širokog Brijega.

Što Vas je potaknulo da se bavite tom problematikom?

Dva su ključna razloga. Prvi je privatno-obiteljske prirode jer dolazim iz loze Mandića s Ciganskog brda na Širokom Brijegu kojoj pripadaju ubijeni fra Nevinko Mandić i jedan od najznačajnijih hrvatskih franjevaca u drugoj polovini 20. stoljeća fra Dominik Mandić. Drugi razlog je znanstveni, a riječ je o proučavanju japanske vojne doktrine poglavito u Drugom svjetskom ratu.

Diplomirao sam na temi „Kamikaze – japanske specijalne postrojbe u ratu na Pacifiku 1941.-1945.“ Studiozno sam proučavao doktrinu dobrovoljne smrti koja uključuje položiti život za Domovinu, odnosno japanskog cara. Istraživanje me vodilo do kršćanstva i mučeništva, odnosno do pobijenih hercegovačkih franjevaca koje proučavam od 2010. godine. Želim zahvaliti gospodinu Ivanu Zlopaši, pukovniku HVO-a u miru, koji mi je mnogo pomogao u izučavanju i razumijevanju vojne povijesti Drugog svjetskog i Domovinskog rata.

Zatim, vicepostulator fra Miljenko Stojić je prvi koji je ovu tematiku podigao na višu razinu u javnom prostoru jer marljivo radi na prikupljanju arhivskih izvora, istraživanju i saslušavanju svjedoka te dokumentiranju podataka vezanih za otkrivanje istine o pobijenim hercegovačkim franjevcima. Ovim putem mu želim izraziti zahvalnost jer mi je mnogo pomogao na način da mi je omogućio uvid u dio Pismohrane Vicepostulature što mi je znatno omogućilo objavljivanje navedene monografije.

Stavljajući u crkveno-pravne okvire, jesu ti ljudi nevini i kad se može očekivati proglašenje “širokobrijeških mučenika”?

Smatram da su hercegovački franjevci ubijeni nedužni, a pitanje postupka mučeništva prepustio bih Katoličkoj crkvi. Mogu samo reći da su mi mnogi pobijeni franjevci osobni uzor, a prije svega mislim na provincijala fra Lea Petrovića koji je živio po franjevačkom geslu ”Mir i dobro”.

Pričekajmo odgovor Katoličke crkve po pitanju okončanja postupka mučeništva na kojem vicepostulator fra Miljenko Stojić marljivo, precizno i ustrajno radi.

(www.jabuka.tv)