Riječ je o fra Ivici Periću koji sada pomaže uhićenim Hrvatima. Ovaj misionar rođen u Čubrenu kod Kiseljaka osam Hrvata pomogao je tako što im je donosio hranu i vodu te im cijelo vrijeme prevodio na sudu, piše Večernji list.
On se od prošlog ljeta nalazi u Zambiji, sjedište mu je selo Mwakapandula i ne znamo koliki su uhićeni parovi i vjernici, međutim, mogu slobodno zahvaliti Bogu što su upravo na njega naišli u afričkoj državi. Njemu je ovo 33. godina rada u Africi, a put je počeo u Kiseljaku.
Završio sam klasičnu gradsku gimnaziju i nakon tri godine studiranja ekonomije otišao u svećenike. U Sarajevu sam završio teologiju, otišao u franjevački red, zatim raditi u Tuzlu. Odmah sam počeo učiti engleski te nakon nekog vremena otišao u Ugandu. Kako bi se otišlo u misiju, postoje posebne procedure za svećenike, gdje se mora pisati molba našoj Upravi, a onda oni sve šalju u Rim. Ovo je Provincija svetog Franje u Africi i Madagaskaru, govorio je fra Ivica svojedobno.
Prošle je godine po premještaju podsjetio na ono što je učinio u Africi.
Nakon 13 godina, koliko sam u početku svog misionarskog puta proveo u Ugandi, u župi Rushooka, te 19 godina provedenih u Ruandi u župi Kivumu, vrijeme je za Zambiju, koja je sada moj novi dom. Posljednjih smo godina u Ruandi napravili veliki posao. Uspjeli smo pokrenuti vrtić, izgraditi osnovnu i dvije srednje škole, radionice za praktičnu nastavu, veliku kuhinju s blagovaonicom za sve učenike, učeničke domove za djevojke i mladiće te kustodijalnu kuću i centar “Sv. Franjo” za mir i pomirenje.
Doveli smo vodu u škole, izgradili tri velike podzemne cisterne za vodu, igrališta, opremili smo radionice za stolare, zidare, kupili šivaće strojeve za krojače, opremili informatički kabinet, napunili i uredili dvije školske knjižnice. Učinili smo da naš školski Centar “Otac Vjeko” postane jedna od najmodernijih obrazovnih ustanova u Ruandi. Odškolovali smo više od 3000 mladih ljudi i tako im dali priliku za bolji život, govorio je prošle godine fra Ivica, podsjeća Večernjak.
On slijedi put u Ruandi ubijenog misionara i heroja vjere fra Vjeke Ćurića.
Dok sam još bio misionar u Ugandi, u travnju 1994. izbio je krvavi rat u Ruandi. Trajao je kratko, ali je u četiri mjeseca ubijen milijun ljudi. Posljedice su strašne i neshvatljive. U tom bezglavlju strahota naš fra Vjeko Ćurić ostao je cijelo vrijeme u Ruandi. O njegovu djelovanju u vrijeme ruandskoga genocida i u poraću treba se stalno govoriti jer njegova djela bila su nevjerojatna.
Bio je jedini bijelac koji je ostao u Ruandi tijekom pokolja i aktivno sudjelovao u spašavanju stotinjak tisuća ljudi od sigurne smrti. Pritom je riskirao svoj život, ali nije htio uzmaći ni milimetar od zadaće spašavanja, koja je postala njegova ratna misija. U vrijeme rata spašavao je pripadnike napadnutoga plemena. Poslije rata nastavio je sa spašavanjem ljudi, ovaj put onih iz drugoga plemena. Često sam dolazio k njemu dok je bio živ. Nedjeljom završim mise, sjednem na motor te ravno za Ruandu, kod fra Vjeke.
Jednu večer, oko tri sata ujutro, budi on mene i govori mi: ”Odvedi ovoga momka u bolnicu. Bio je prostrijeljen na tri mjesta, s desne strane trbuha. Bježao je od vojske koja ga je tražila”. Kad sam odvezao mladića, po povratku pitam fra Vjeku što će reći ako doznaju da pomaže pobunjeniku, a on mi kaže: ”Ja samo pomažem čovjeku u potrebi. I tako je to trajalo do njegova ubojstva 1998. godine. Svoj je život nesebično posvetio služenju drugima, no, nažalost, u tom teškom razdoblju ruandskoga poraća fra Vjeko je ubijen u 41. godini ispred crkve Svete obitelji u Kigaliju, a ubojica do danas nije otkriven.
Pokopan je u Kivumuu, u crkvi koju je izgradio s vjernicima. Moj cilj bio je doći u Kivumu i nastaviti slijediti san našega fra Vjeke te siromašnoj djeci omogućiti da idu u školu. Zato danas naš moderni školski centar nosi njegovo ime – Centar “Otac Vjeko”, govorio je za Glas koncila tijekom boravka u Ruandi.
A u Zambiji je ponovno krenuo od nule, na 56 hektara praznog zemljišta, bez struje i vode, živeći u malenoj kućici.
Krećem s izgradnjom samostana, društvenog doma, a potom i svega onoga što ovom narodu bude trebalo za kvalitetniji život. Ovdje su ljudi većinom ratari i stočari. Žive u malim, tradicionalnim okruglim kućama prekrivenim trskom. Nema previše sadržaja za djecu i mlade, škole su im udaljene i na desetke kilometara, nemaju potrebnu zdravstvenu skrb. U planu nam je izgradnja ambulante, škole, mlinova za žitarice, kazao je ovaj franjevac.
Sumnjamo da je slutio kako će se s ovakvim izazovom susresti u životu, a to je pomoć parovima koji su planirali posvojiti djecu iz Zambije. Očekivali su da će sve biti u redu, ali dogodilo im se to što se dogodilo i čekaju, kao i cijela hrvatska javnost, konačni rasplet, piše Večernji list.
Fra Ivica je, vjerojatno, prepoznao kako su njihove namjere ipak bile plemenite – pružiti siromašnom djetetu dobar život i odgajati ga u radosti i ljubavi, kao svoje. George Dolan jednom je rekao: “Što znači biti posvojen? To znači da je dijete naraslo u majčinom srcu umjesto u trbuhu”. I tu je mnogo toga rečeno. A fra Ivica će uvijek podržati plemeniti cilj jer i sam brine za brojnu gladnu, siromašnu, napuštenu djecu Afrike.
(www.jabuka.tv)
Dan širokobrijeških branitelja i 33. obljetnica zaustavljanja tenkova agresorske JNA koji se održavaju u sklopu…
Martin Erlić (26) prije dvije godine nametnuo se Zlatku Daliću i od tada je konstantno…
Na izgradnji Koridora Vc trenutno je aktivno osam gradilišta, na kojima je angažirano blizu 2.000…
Zračna luka Mostar ima dogovoreno 20 povremenih charter letova malteškog prijevoznika Luxwinga ove ljetne sezone.…
Nogometaši Barcelone vratili su se na drugo mjesto ljestvice španjolskog prvenstva 4-2 (1-2) domaćom pobjedom…
Zamjenik predsjednika Domovinskog pokreta Mario Radić rekao je da s HDZ-om još uvijek nisu ništa…
Komentari:
Pomozi sirotu na svoju sramotu!!!
Ja ovdje vidim samo tvoju sramotu...
Spominjalo se u medijima da je neki fratar i organizirao posvajanje. Tko će znati.
Ovi pljuju po Hrvatskoj, vjeri , svećenicima a sad im taj dobar čovjek pomaže.
Nije li upravo to čemu nas naša vjera uči?
Da ne upiremo niti u koga, da pomognemo ako možemo, a ako ne možemo, da nikome ne odmognemo?
Tako je.
Nije, naša vjera ne uči krasti, kupovati tuđu djecu. Djete se krivlo svu noć nisu ga mogli utišat zato su ih u uhvatili. Ko god da to radi u zatvor, počevši od sudova koji su im osigurali dokumente.
Uči li te pravopisu možda? Bolje bi bilo. Šta ti znaš šta je bilo, ne prosipaj se, neka se sudovi time bave, a ljudski je pomoći kao što je to ovaj čovjek i napravio, nešto što vi tzv. vjernici zasigurno ne bi.
Eto ti znaš.
Ma ja ,, tzv.vjernici" zasigurno ne bi, a vjerojatno tzv.dobrocinitelji kao ti i ovi sto su uhvaceni bi, vi bi pomogli...
idi vrvi nonomo.
Stara je izreka
,, Pomozi sirotu na ...
To je tako...
fra.Ivici svaka cast i kapa do poda.
Radi svoj posao , a to je pomoć, pomaganje, briga o drugima... bilo zasluzena ili ne.
Neka je, tako to obicno bude, pomogne onaj na koga lajemo....
Jesu li ovi zasluzili neka onaj gore prosudi. S moje tocke gledista NISU.
Koje presucivanje i skrivanje u medijima mjesec dana navjdi da sumnjamo u pravednost postupka posvajanja, al eto sve se dozna prije ili poslije.
Fra.Ivica neka vas Bog prati na vasem putu.
da pomozi ne odmozi
To i je poanta vjere, odnosno definicija vjere, a ne ovo ovdje po hercegovacki nacin gdje se pljuje i mrzi svakoga tko je drugacije nacije, vjere, spolnog oprediljenja, lize oltare i smatra dobrim covjekom jer se pojave na misi.
Istospolni cini su tezak grijeh ma koliko mediji to promo irali. Tako kaze KKC - Katekizam Katolicke Crkve
Glupane leftardski.
Bravo
Trgovina !!!!
Ti uhiceni su trgovci djecom a ne posvojitelji. Kriminalci najgore vrste.
Jadni oni ako su trgovali s djecom, nek im Bog pomogne
Ovi što fratru sada ko fol aplaudirju sutra bi ga prvom prilikom u jamu strovalili isto ko ovi za koje se založio. Već viđeno.