Fra Mića Stojić ‘popljuvao’ WHFest, MFF i fra Dadu Milasa, a veličao Karamarka

Tijekom četvrtak ujutro nekoliko hercegovačkih portala prenijelo je kolumnu fra Miljenka Stojića s portala HRsvijet. Naknadno se uspostavilo da je zbog sporne riječi ‘bezbožnička’ autor ili urednik na portalu HRsvijet izmijenio sadržaj rečenice. Također, donosimo vam printscreen sa jednog portala koji je također prenio kolumnu u originalnom obliku kao i portal Jabuka.tv. Isto tako iz reagiranja studenta Grge Mandića, koji navodi spornu riječ ‘bezbožnička’ da se zaključiti da je na HRsvijetu tekst naknadno promijenjen. Portal Jabuka.tv uvijek je prenosio tekstove, pogotovo kolumne, bez ikakvih intervencija (pa čak i ako ima gramatičkih grešaka), no ovakva vrsta manipulacije i promjene teksta naknadno, neće proći kod nas. U nastavku vam prenosimo originalni i prvotni tekst kolumne ‘Podne je’:

Prošao West Herzegowina Fest, prošao Mediteran Film Festival, prošao…, što ono još u Širokom Brijegu? Da, gledano s te bajne građanske, bezbožničke, strane. A gledano s one vjerske i nacionalne rekli bismo da je prošla Velika Gospa, blagdan koji nijedan širokobriježanin, ako ikako može, nastoji ne propustiti. I ne samo on. Mnogi se sjećamo kako smo pješice hodočastili našoj Gospi na Brig. On je jednostavno naš i nastojimo ga čuvati. 

(fra Miljenko Stojić | HRsvijet.net)

Bilo je još događanja ovih dana. Uzmimo za primjer predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka. Posjetio je Herceg Bosnu i franjevački samostan na Širokom Brijegu. Trenutni predsjednik hrvatske države Ivo Josipović posjetio je Mostar i »region«, dok je na Širokom Brijegu posjetio mjesni hotel. Nakon toga priča se preselila u medije. Tko je što rekao i kamo je tko trebao ići. O Josipoviću rekoše da je potpisao neku deklaraciju u »regionu« o pronalaženju nestalih osoba. Teško je iz tih izvješća razabrati kako su nestali. Očito dotični o tome nije govorio. Mi, s druge strane, znamo kako je zapravo bilo. Neki nas, najprije s crvenom zvijezdom petokrakom na čelu kakvu Josipović voli, nemilosrdno napadoše, a poslije bez nje. Hvala Bogu, izgubiše. Rekosmo neki, baš tako. Obično ih imenujemo velikosrbima i slično, ali bili su tu i Jugoslaveni, i Britanci, i masoni, i… Nemojte mene pitati, pitajte bilo koga na ulici i to će vam reći. Osmjeli se i trenutni hrvatski ministar branitelja Predrag Matić Fred pa ispali da naši susjedi ne će dobiti suglasnost za ulazak u EU dok ne budemo sigurni u njihove iskrene namjere. Čovjek bi mu zapljeskao da nije pratio što je do sada govorio. Ali približili se predsjednički izbori, Karamarko neumoljivo iznosi ono što većina Hrvata misli pa se mora, barem na kratko, i ovakvim putem ne bi li se Josipović nekako dokopao i drugog mandata.

Očekujem stoga da obojica konačno posjete Herceg Bosnu. Karamarko je to već učinio. Upravo na njezinu obljetnicu, da ne bi bilo zabune. I nije lupetao. Između ostaloga jasno je i glasno rekao da BiH ne će u EU i NATO dok Hrvati ne budu ravnopravni te da će se sigurno petljati u bosansko-hercegovačka događanja jer je BiH druga domovina hrvatskog naroda. Za mnoge nečuvena priča, iako je potpuno u skladu s onim što kaže nesretni Inzko koji ga ipak zbog ovakva govora ne će pohvaliti. Taj reče da očekuje da političari daju razumljivo objašnjenje građanima. Pritom ih, podrazumijeva se, pouči što bi oni to trebali govoriti. I tako Karamarko ipak izvisi.

Čini se da Karamarko ne će izvisiti kod većine hrvatskih građana, unatoč tome što ga razvikani mediji pod palicom tuđih ruku uporno proglašavaju nevoljenim među pukom. Iz dana u dan iznosi istinu hrvatskom puku. Ona se između ostaloga ogleda i u tome da su nam pod plaštem »socijalizma s ljudskim licem« lagali 45 godina i neumoljivo nas proganjali. Došao je Domovinski rat i uspjeli smo se iščupati ispod njihove čizme. Međutim, kad su nas uspjeli prevariti, zbog raznoraznih razloga, tamo početkom ovoga tisućljeća, sve je naglo krenulo nizbrdo. Zaduženi smo do grla, životni standard nam neprestano opada, posla nema, izmiješali nam blagdane i nastoje skinuti obilježja, jednostavno pretvaraju nas u bezličnu masu koju možeš mijesiti po svojoj volji. Dopustimo li to proglašavaju nas svjesnima, kritičnima, s daškom svježine koju donosimo. Naravno, takvi se izruguju Karamarku i njegovima dok pomoću objavljenih slika razabiru da je prošao putem ubijenih širokobrijeških franjevaca. Uhitili su ih, zatvorili u samostansku zbornicu i onda izvodili jednoga po jednoga riječima: »Sada ti, druže«. Izišavši on bi upao među skupinu vojnika koja ga je psovala, tukla i vukla, a onda ga upucala nabojem u zatiljak i zapalila u ratnom skloništu. U širokobriješkoj samostanskoj crkvi sada počivaju tijela 24 ubijena franjevca na raznim mjestima, ne samo u samostanskom vrtu. Izaslanstvo HDZ-a uz to što je čulo priču o svemu što se dogodilo, rado se pomolilo kad je kucnulo podne na nekada ranjenoj širokobriješkoj crkvi, crkvi koju su komunisti nastojali srušiti s 296 topovskih granata. Uvjeren sam da se Ivo Josipović ne bi pomolio, unatoč tome što kraj sebe ima Josipa Leku koji je odrastao u franjevačkom sjemeništu ili franjevačkoj stolariji na Širokom Brijegu, svejedno. Jer nije to u žarištu građanstva, humanizma, ljudskih prava…

Dalibor Milas vjerojatno o svemu ovome ne će ništa reći ovih dana, jer se zabavio drugim, važnijim poslovima. Odlučio je ni manje ni više nego napustiti svoj franjevački i svećenički poziv. Pa je uputio puku svoju riječ o tome, onako preko Facebooka i medija, u stilu brzorastućih zvjezdica. U njoj malo više humanizma, a malo manje kršćanstva. Ne znam, možda ga je upravo to odvelo na ovaj korak, to guranje na građanski štih. Bilo kako bilo njemu je se sada snaći, što i sam priznaje. Vidjet ćemo kako. Otišao je u Graz da bi tamo nanovo počeo. Nakon što prođe određeno razdoblje hoće li se vratiti s još više humanizma, a još manje kršćanstva, kao predstavnik Styrie za krajeve u »regionu«, kao odrastao čovjek koji je ozbiljno zagrizao u život, kao…, ne znam, bit će valjda nešto od toga. Dotle ga određeni i dalje uvlače u svoje mreže pa se pitaju je li politički nepodoban i zbog toga treba otići. Brane to time da je kritički promišljao stvari oko nas i objektivnom analizom svih mana vladajuće hrvatske politike u BiH, unio dašak svježine, a uz to privukao i veliki broj mladih ljudi, dotada često i nezainteresiranih za Crkvu. A onda navode i da je progovorio i o lošoj strani nametanja građanskog identiteta i da je se pitao što je s onima koji već imaju svoj građanski identitet? Očito nije ih shvatio ili to nije htio pa na tome temeljim nadu da će ipak svoj brod upraviti pravim putem i nositi u srcu da se treba pomoliti ne samo kad otkuca podne nego i u drugim prilikama. Nema humanizma bez Boga, ni Boga bez humanizma i uvijek moraju biti u ravnovjesju. Tako mudre knjige kažu.

Neke loše knjige očito su čitali oni iz ISIL-a. Redom tamane koga stignu. Čak i one koji su pristigli pomoći im iz BiH i s Kosova. Navodno, nisu dovoljno pravovjerni u prakticiranju islama. Toliko su radikalni da je protiv njih ustao i saudijski kralj Abdulah. Prorekao je da će za mjesec dana stići i do Europe ako ih se ne zaustavi. Je li u pravu? Sjećamo li se uvoženja mudžahedina u BiH tijekom Domovinskog rata? Svi su za to znali, ali svi su glumili da ništa ne vide. Očito je moćna ručica stajala iza svega. Pa su onda ti učenici usavršili znanje i rasijali se po svijetu, s tim da ih je nešto ostalo i u BiH. Sada ih ponovno imamo na okupu, ali kao one koji ne kreću na BiH nego na čitav svijet. Stoga mi se čini da bi nažalost kralj Abdulah mogao biti u pravu. Međutim, ponovno se mnogi prave da ništa o svemu ne znaju. I guguču o međureligijskom dijalogu. Samo, tko i s kim? Europa je izgubila svoju bit, ona nema što reći opijenima vjerom u njihovu sliku Alaha, pa ma koliko je ta opijenost u sebi kriva. Europi ostaje samo rat, drugo ništa nema za ponuditi. No, hoće li to smiriti ovu krizu? Mržnja na mržnju stvara samo još veću mržnju. Europa ima mogućnost pobijediti samo ako se ponovo vrati Bogu. Tada će moći i ratovati, ako treba, ali na ispravan način. Dokazali smo to u Domovinskom ratu. Pobijedili smo tada i mudžahedine i sve koji su stajali iza njih. Taj put je, dakle, sada pred čitavom Europom, ili još bolje pred čitavim Zapadom. Nuklearno oružje ništa ne će riješiti, samo može donijeti neviđenu patnju mnogima. Možda oni to upravo i žele, možda, ovi pokretači iz sjene.

Razmotrivši sve ne budimo slični talijanskom svećeniku u pokrajini Emilia-Romagna. Muslimani su ga prozvali don Kalif, toliko je zanijekao svoju vjeru i približio im se. Radije budimo to što jesmo, pročistimo svoj humanizam i svoju vjeru. Tada je, naime, jednostavno živjeti te će nas početi cijeniti i naši protivnici. Podrazumijeva se, uzvratit ćemo im istom mjerom.

fra Miljenko Stojić | HRsvijet.net

REAGIRANJE STUDENTA NA KOLUMNU FRA MILJENKA STOJIĆA:

Na redakcijski mail portala Jabuka.tv stiglo je i reagiranje studenta diplomskog studija vanjske politike i diplomacije Filozofskog fakulteta Mostar, Grge Mandića, na kolumnu ‘Podne je’ fra Miljenka Stojića kojeg prenosimo u cijelosti:

Franjevci su nedvojbeno mnogo doprinijeli očuvanju, obrazovanju i prosperitetu svoga puka kroz povijest te ostavili dubok i neizbrisiv trag u svojim vjernicima i čitavom domicilnom stanovništvu ovoga podneblja. Danas, usudio bih se reći, svjedočim nešto drugačijem pristupu tih franjevaca sredini u kojoj oni djeluju. U tekstu kojeg je 3. rujna 2014. objavio portal hrsvijet.net, a kojeg je potpisao Miljenko Stojić, pronašao sam se kao bezbožnik, naravno slijedeći logiku autora, i to me nije nimalo ostavilo ravnodušnim.

Oni koji žive i poznaju duh ovoga grada znaju koliki i kakav utjecaj imaju franjevci s Brijega na društveni, politički, kulturni i svaki drugi aspekt ovoga gradića. Dakako, ne svi franjevci, već oni koji su se ustoličili na našem Brijegu držeći za sebe da su etička, moralna i okomita i vertikalna dimenzija ovog mjesta, ponekad zaboravljajući da su i sami od krvi i mesa.

Prožela me misao i znatiželja zbog čega moji briješki franjevci još uvijek žive u prošlom vremenu, vremenu u kojem su njihova braća doživjela tragičnu sudbinu zlog političkog sustava zbog kojeg su oni danas zakinuti u promišljanju i vrednovanju stvari i događaja iz perspektive i konteksta vremena u kojem mi sada živimo. Misle li naši franjevci na nas mlade koji nismo u tolikoj mjeri opterećeni prošlošću, a što, de facto, ne podrazumijeva nepoštivanje i nerazumijevanje prema njenom bremenu koji nam se nametnuo nasljeđem?

Svjedok sam da se u ovih mojih kratkih dvadeset i pet godina na mom Brijegu izmijenilo mnogo franjevaca, starije i mlađe braće koja se, očito, nisu u svemu slagala s ustoličenom braćom a koja su pokazivala trunku moderne misli, toliko moderne da su pokušali, osim duhovnog, uložiti i malo materijalnoga u naš sveti Brijeg, koji su vlastitim rukama doprinijeli vidnoj promjeni svetišta, a danas svoj poziv služe u malim, zabačenim, župama. Gdje je vaš živući brat karizmatik, također mučenik prošlog režima, čija se molitvena skupina, unatoč podlim ucjenama pojedine braće s Brijega, ne želi odreći svojega osnivača molitvene skupine?

Zašto kroz svoja “objektivna” i iz “mudrih knjiga” osviještena i prosvijećena promišljanja ne razmišljate o vašoj franjevačkoj braći s kojima dijelite kuloare našeg briješkog samostana, braći koja su korespondirala s totalitarnim režimom i s kojima još uvijek dijelite isti stol za kojim objedujete? Oprostite mi na drskosti, no, jeste li vi zapravo toliko ispravni koliko se doimate i kako se ponašate?
Kritizirati odluke mladog, sad već bivšeg franjevca Dalibora Milasa, osobe koja prvenstveno želi biti iskrena prema samoj sebi, a zatim i prema nama ostalima nije odraz vrline jednog prosvijećenog i obrazovanog čovjeka, kamoli jednog svećenika. Dalibor Dado Milas može biti samo krivac koji je privlačio velik broj mladih ljudi i vjernika na sastanke, druženja i molitve. Njegov pristup i komunikacija sa mladima po mnogo čemu se razlikuje od vas starije braće. Ne primijeti li se to samim odazivom i sljedbeništvom mladih vjernika? Zbog čega biti nešto što zapravo nisi pa i kada svećenički poziv nije ono što mlada osoba uistinu osjeća, da zavaramo sebe i druge?

Prestanak, ili bolje rečeno, smanjenje hodočašćenja našoj Gospi na Brijeg nije sabotirao jedan West Herzegovina Fest, ma koliko on bio bezbožnički i nenacionalan odnosno, kako to Miljenko kaže, građanski. West Herzegovina Fest je festival koji nudi mladim ljudima mogućnost da svoju kreativnost i energiju iskažu kroz glazbu, film i književnost te da se na taj način potakne i stvori stvaralačka atmosfera ovoga mjesta koje u sebi skriva mnogo talentiranih mladih ljudi. Ni Mediteran Film Festival nije doprinio smanjenju hodočasnika na naš Brijeg. Mediteran Film Festival je festival dokumentarnog filma u našem gradu, no ono što je važnije od samog festivala jeste činjenica da taj festival proizvodi filmove, animira i obrazuje mlade kako da idu putem sedme umjetnosti.

Mediteran Film Festival je, upravo zbog nedostatka razumijevanja kojeg Miljenko zorno iskazujete kroz svoje tekstove a koje dijeli i veći dio našeg stanovništva, poznatiji van granica ove naše zemlje i više cijenjen doli kod nas samih, nažalost. Ako se Miljenku učinilo da se broj vjernika smanjuje na nedjeljnim misama, zašto hrli kritizirati manifestacije koje se održavaju u svega par ljetnih dana? Zašto ne promišlja i ne preispita sebe i svoju braću i njihovo zalaganje i pristup svojim vjernicima, naročito mladim vjernicima, u današnjem vremenu? Čemu tolika salva klevete i neistine na nešto što je, makar u ljetnom periodu, oživilo ovu većinom ustajalu sredinu?

Smatram da će prije jedan Tomislav Karamarko, koji je vjernik u istoj onoj mjeri koliko i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, doprinijeti gore navedenome, ma koliko simbolično bilo što nas je posjetio na obljetnicu nečega što odavno ne postoji, i za što vjerujem, njega iskreno neće biti briga kada izbori prođu. No, zar nam ponovno, kao i vaša braća s oltara, poručujete za koju politiku da se opredijelimo? Ne vjerujem. Uostalom, Velika Gospa, s devetnicama koje joj prethode, ne bilježi pad posjećenosti vjernika, upravo suprotno.

Kako razumjeti i promišljati događaje i zbivanja u politici, osobito u međunarodnim odnosima, iz perspektive jednoga svećenika, a govoriti o Deklaraciji o rješavanju pitanja nestalih, koju su u prošlom tjednu u Mostaru potpisali predsjednici država Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, kao o „nekoj deklaraciji u regionu“. Uostalom, poštovani svećeniče, zar i sami ne radite istu stvar hodeći „Stopama pobijenih“ i tragajući za kostima pobijene i nestale svoje franjevačke braće?

Grgo Mandić
Široki Brijeg
4. rujan 2014. 

(www.jabuka.tv)