Časne sestre obavljale su redovite obveze. Jedna nam je mahnula s parkirališta odlazeći u nedaleku župu Čerin predavati vjeronauk, piše Večernji list.
Upravo su ovoga vikenda završile redovitu duhovnu obnovu. Zbog pandemijskih uvjeta držale su se strogo svojega samostana u Miletini, tj. Međugorju, jer su nas znalci još prije dolaska u njihovu kuću upozorili da, premda se kazuje da su “časne u Miletini”, kuća zapravo teritorijalno pripada Međugorju jer je granica između Međugorja i zaseoka Miletina još 300 metara dalje, pa da se “ne bi pobrkalo”.
Tako da smo i to naučili toga ponedjeljka. No, ono što smo naučili zakoračivši u njihov dom mnogo je važnije, a to je kako se peku i pripremaju hostije. Rijetka je prilika vidjeti tako nešto pa nas predstojnica kuće, s. Tomislava Vukoja i njezina zamjenica s. Mila Mikulić odvode do s. Ruže Jurković, koja je, kako kažu, glavna po tome pitanju već godinama.
Evo, ovdje se zamiješa deset kilograma brašna s vodom. Deset kilograma prije podne i deset kilograma poslije podne. Namjestimo program i sam kalup uzima tijesto i pečemo malo manje od minute. Kad je pečeno, ploča se sama diže. I tako svaki dan, pokazuje nam s. Ruža uređaj za pečenje hostija, koji je među modernijima jer sam dozira brašno i vodu pri miješenju beskvasnog tijesta.
Nakon pečenja važno je da su ravne. Poredamo ih u okomite rešetke na hlađenje, ispod kojih je posudica s vodom. Uključimo i onda se vlaže sat vremena. Nakon što se navlaže pritisnemo ih drvenim pločama, miruju 15-20 minuta i tek tada ih režemo, objašnjava nam postupak s. Ruža pokazujući uređaj za rezanje velikih i malih hostija, kojih iz jednog kalupa izađe 55 komada.
Prije pandemije dnevno se peklo i oko 20.000 hostija, a u ljetnim mjesecima u Međugorje se isporučivalo i do 400.000 hostija. Pandemija je sve promijenila, ali je i dalje jednaka potražnja iz hercegovačkih župa, osobito pred velike blagdane i svece zaštitnike. Posla nikad ne nedostaje. Središnji samostan Školskih sestara franjevki nalazi se u Bijelom Polju kod Mostara, no on je bio srušen u ratu pa su morale tražiti smještaj po cijeloj Hercegovini, od župa do kuća u najmu. Samostan u Miletini, odnosno u Međugorju, izgradile su 1994.
Isprva je bio planiran kao kuća za duhovne vježbe, no sada u njemu žive starije sestre. Točnije, 21 jedna sestra i duhovnik fra Tomislav Pervan, kaže s. Mila Mikulić.
Dr. fra Tomislav Pervan, poznati je međugorski ispovjednik i teolog koji u sklopu samostana živi i radi u kućici, bungalovu, ispred kojega se sunčaju dvije mačke na proljetnom suncu Hercegovine.
Osma je godina da sam kod časnih sestara, kaže nam fra Tomislav, dodajući da mu i u samostan znaju navratiti ljudi po duhovnu pomoć, iako je redovito u međugorskoj ispovjedaonici svako poslije podne.
Iz ovoga samostana fra Tomislav intenzivno evangelizira putem interneta i društvenih mreža. Na WhatsAppu i Viberu ima nekoliko grupa u koje se u molitvu Božanskog časoslova uključuje oko tisuću osoba.
Uz BiH i Hrvatsku, ima ih iz Kanade, Australije, Amerike…, nabraja fra Tomislav, naglašavajući važnost molitve časoslova, koji jednakom revnošću mole i papa i biskupi tijekom svakoga dana.
Neumoran je. Svakoga dana ustaje u pet ujutro kako bi uz molitvu časoslova svojoj “virtualnoj župi” napisao i prigodnu meditaciju, nakon čega ga čeka misa (s jutarnjom iz časoslova) redovnicama u samostanu.
I svaki dan propovijeda. Kratko nam protumači evanđelje, dodaje s. Tomislava Vukoja, koja nazočnost duhovnika u samostanu drži privilegijem, jer sestre tako svakoga dana imaju misu i stalnu duhovnu skrb.
U samostanu se izmjenjuju molitva i radni ritam.
Svaka od nas ima neku svoju obvezu i skladno funkcioniramo, premda se u samostanu nalaze četiri generacije sestara, od 84-godišnjakinja do 23-godišnjakinja. Bitna je unutarnja skromnost i prihvaćanje novih stvari. Kad se zna cilj, lako je živjeti zajedno. A naš cilj je Bog. Ako toga nema, onda nijedna zajednica ne može sačuvati zajedništvo, kaže s. Tomislava, navodeći da se molitveni život intenzivira osobito u vrijeme Velikog tjedna, kada smo ih posjetili.
Razmatramo Kristovu muku u svetom Velikom tjednu i tako se suobličujemo s njegovom patnjom. Naš je život umiranje s Kristom, dodaje s. Mila, navodeći i da u samostanskoj kapeli triput tjedno imaju klanjanje Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, a uoči Uskrsa, odnosno tijekom korizme, svakoga petka križni put. Samostanska kapela posebno je lijepa i sestre pokazuju oskvrnuto raspelo, s Kristovim slomljenim rukama, iz velike dvorane njihova samostana iz Bijelog Polja iz 1992. Fra Tomislav Pervan posebno je ponosan na oltar, koji je on iz staroga promijenio u ovaj novi te su postavljeni kameni stol, ambon i svijećnjaci u obliku slova “tau”, prenosi Večernji list.
Sve je dovršeno 2015., a kamen je iz Visočana kod Dubrovnika. Biskup je posvetio oltar, jer je kameni, a u njemu su originalne moći sv. Franje, kaže fra Tomislav, dodajući kako je oltarski križ djelo Ilije Skočibušića.
Zamolio sam da pod križem budu Franjo i Gospa, što se nazire kad se bolje pogleda u križ. Kapelica blista u bjelini i ona je zacijelo najuređeniji mali sakralni prostor na području Hercegovine, kaže fra Tomislav, koji je zajedno s redovnicama proslavio i ovogodišnji Uskrs.
(www.jabuka.tv)
U mjesecu svibnju radijska voditeljica Antonela Vučić, zajedno s profesoricom engleskog jezika Adrianom Zorić, odlučila…
Nizozemski stručnjak Arne Slot bit će novi trener Liverpoola, objavio je Fabrizio Romano. Slot je…
Domu zdravlja Ljubuški odobrena je prijava još jednog velikog projekta prekogranične suradnje iz Programa Interreg…
Industrijska proizvodnja u Federaciji Bosne i Hercegovine u ožujku 2024. godine u odnosu na veljaču…
Cijenjeni slovenski Avtomagazin objavio je članak pod naslovom Idete li ovih dana u Hrvatsku? Pazite,…
[gallery ids="682600,682598,682601,682599,682602"] Isporukom novog specijaliziranog vozila za prijevoz osoba s invaliditetom završen je projekt u…