Značaj zaperaka vinove loze i kako ih pravilno ukloniti

Vrlo često vinogradari ne poznaju dovoljno važnost zaperaka na vinovoj lozi. Štoviše, mnogi čak drže kako oni nisu ni važni ni potrebni.

A, što je zapravo zaperak na vinovoj lozi (ili čak i zaperak generalno)? Mi ljudi, kada nažalost izgubimo dio tijela (prst, ruku, nogu…) izgubljeni dio ne možemo nadoknaditi nekim novim rastom. Biljka može. Zaperak je osiguravajući (rezervni) potencijal novoga rasta iz pazuška lista, koji pod određenim uvjetima “potjera“.

Ukupan broj, intenzitet tjeranja kao i zelena masa zaperaka, potjeralih u vegetaciji, ovise o opterećenju trsa, vrsti podloge, stanju opskrbljenosti tla hranjivima, do neke mjere i o sorti te o klimatskim prilikama.

Rast zaperaka mjera je kojom biljka ispravlja sve za nju pogubne čimbenike

Uvjeti pod kojima biljka (u ovom slučaju vinova loza) potjera novi rast mladice iz zaperka su mnogi:

• kada uslijed jakog vjetra glavna mladica bude prebijena, tada ulogu vršnog pupa preuzima najviši po položaju zaperak te svojim rastom zamjenjuje prebijenu mladicu,
• kada jaka tuča prebije glavnu mladicu, opet ju zaperak zamjenjuje i nadomješta izgubljenu dužinu,
• kada se, radi starosti glavnih listova, a za donje listove to je već sredinom srpnja, smanjuje produktivnost fotosintezom stvorenih šećera, tada biljka forsira “novi rast” kroz zaperke, kako bi nadoknadila dio izgubljenih šećera te onemogućila da sunce bespotrebno rasipa svoju toplinu i svjetlost bez dovoljno efektivnog stvaranja asimilata,
• kada se, radi izuzetno jakog sunčeva zračenja mogu pojaviti ožegotine na listovima, v. loza (kao rezervni pogon) aktivira rast zaperaka,
• kada vinogradar, hotimice ili nehotično, skine previše listova, a koji su potrebni za sintezu asimilata, v. loza ponovo reagira tjerajući zaperke u novi rast,
• kada je slaba pokrivenost lisnom masom, te se radi toga ne stvara dovoljno velika putujuća sjena, potrebna za vremenski djelomično pokrivanje grozdova, v. loza potjera dodatni “štit“, u namjeri da zaštiti grozdove od jake insolacije te mogućih opržotina i ožegotina,
• kada vinogradarski stroj (najčešće nehotično) otkine dio listova, v. loza gubitak nadoknađuje rastom zaperaka,
• kada vinogradar, pinciranjem vršnog rasta na terminalnom dijelu glavnih mladica, izvrši oštar rez (ručno ili strojno), biljka (v. loza) ponovo reagira nadoknađujući gubitak,
• kada olujni vjetar podere ili otkine dio lisne mase na mladicama, vinova loza gubitak nadoknadi novim rastom zaperaka,
• kada vinogradar, u svojoj nesmotrenosti, ili pri kvaru atomizera, nehotice značajnije oprska lišće, u ovom slučaju višestruko većom dozom, dolazi do nekroze tkiva glavnih listova, te je ponovni rast zaperaka zapravo spasonosan.

Iz priloženih primjera je vidljivo kako je zapravo rast zaperaka mjera kojom biljka (v. loza) ispravlja sve za nju pogubne čimbenike; od prirodnih nepogoda, do onih uzrokovanih ljudskom pogreškom.

Svako zadiranje u živo tkivo ima za posljedicu napad patogena

Štoviše, uvriježeno je mišljenje među mnogim vinogradarima kako su zaperci potpuno štetni i nepotrebni te ih u cijelosti uklanjaju. Uklanjanje (otkidanje, trganje ili rezanje) zaperaka u praksi kontinentalnog vinogradarenja je vrlo raširena pojava.

Pri tome se često ne vodi računa o vremenu, namjeni kao ni o vrsti izvođenja ove tehničke operacije. No, svako zadiranje u živo tkivo ima za posljedicu napad patogena (važna op.a.) te bismo se morali obuzdavati od nestručnog uklanjanja zaperaka.

Zaperci se uklanjaju najčešće:

• prekasno
• neadekvatno
• bez alata (ili s tupim alatom)
• ne-dezinficiranim alatom (zapravo s ne-dezinficiranim sječivom alata)
• prstima (zapravo noktima pod kojima je izvor zaraze)

Stoga najtoplije preporučujemo uklanjanje samo bočnih zaperaka; ne i terminalnog zaperka koji nadoknađuje (iz bilo kojeg navedenog razloga) stradalu glavnu mladicu. Uklanjanje zaperaka preporučujemo oštrim sječivom alata (ručnog ili strojnog) kojega svakako prije rada, a ponekad i tijekom rada, valja dezinficirati.

Prekasno uklanjanje zaperaka, posebice kada se zaperak “trga” povlačenjem prema dolje, može doći do povlačenja floemskog tkiva biljke, te time i oštećenja mladoga pupa (koji nam treba za dogodine) kao i lakšeg smrzavanja zimi na mjestu mehaničkog oštećenja tkiva u blizini pupa, piše Agroklub.

Kako bi se grožđu osigurali najbolji uvjeti (a to su: dobra osunčanost, pravovremeno prekrivanje putujućom sjenom, dobra prozračnost unutar trsa, dovoljna produkcija šećera) ovim putem preporučujemo vinogradarima (hobistima, amaterima i profesionalcima) da bočne zaperke uklanjaju na način da:

• to izvrše u optimalno vrijeme (to znači u vrijeme kada zaperak formira treći list, ne prije, kao niti puno kasnije. Tada se zaperak skrati na ukupno dva lista.
• uklanjanje ne izvode rukom i prstima nego vrlo oštrim i dezinficiranim škarama ili nožem. Ukoliko to izvode strojno, obavezno je imati oštra sječiva na rotirajućim, dijelovima stroja.

Koje su dobrobiti (benefiti) ostavljanja baš ta 2 lista na bočnim zapercima?:

• Povećanje razine ukupnih šećera u grožđu,
• Ranija berba grožđa,
• Zaštita od sunčevih ožegotina na grozdovima (a osobito sa zapadne strane),
• Budući da, srezani na dva lista, zaperkovi listovi traže svoj položaj unutar prostora već formiranih glavnih listova, oni pokrivaju čitavu površinu (oplošje) s obje strane svakog reda v. loze, te time štite grožđe od mogućeg naleta tuče, baš poput crijepa na krovu.
• Povećana je količina stvorenih asimilata (jer je sa zapercima ukupno veća asimilaciona površina), te asimilati koji se stvaraju i nakon berbe grožđa, omogućuje ranije dozrijevanje mladica i njenu pretvorbu u zrelu rozgvu. Time se omogućuje biljkama lakše podnošenje ekstremno niskih zimskih temperatura.

Zaključno: zaperci su definitivno potrebni i korisni za vinovu lozu, a pravim odnosom prema njima vinogradar može imati višestruke koristi.

(www.jabuka.tv)