Županijski sud u Zagrebu donio je pravomoćnu presudu kojom je utvrđeno da portal N1 televizije Željki Markić nije nanio duševne boli zbog uvrede časti, ugleda i dostojanstva.
Željka Markić tužila je N1 jer su je u tekstu objavljenom krajem svibnja 2016. nazvali “žestokom zagovornicom zabrane prava na pobačaj” te inicijatoricom referenduma “koji je još više suzio prava homoseksualnih osoba”.
Željka Markić mora platiti sve sudske troškove nakon izgubljene tužbe, javlja portal Novosti.
Time je sutkinja Gordana Bošković Majerović preinačila nepravomoćnu presudu Općinskog suda u Novom Zagrebu iz svibnja 2018. godine.
Tužiteljica je kao javna osoba svoje stavove o pobačaju, kao i pravima homoseksualnih osoba, iznosila u javnom prostoru vrlo intenzivno, bila je prisutna u svim medijima od javne televizije do tiskovina i internetskih portala, te je glasnogovornica udruge koja je inicirala i referendum o jednom od pitanja koje je predmet članka, dakle iznosila je u javnom prostoru svoje stavove o krajnje kontroverznim temama o kojima je društvo podijeljeno i tražila izjašnjavane građana o tim temama. Isto opravdava pisanje i objavljivanje o tim temama u kontekstu pisanja i objavljivanja o tužiteljici kao osobi. Činjenica da u takvoj situaciji tužiteljica mora dodatno obrazlagati svoje stavove, nije neobična niti po mišljenju suda može kod nje izazvati duševne bolove, obrazlaže se u presudi.
(www.jabuka.tv)
Uvijek ima mogućnost vanrednog pravnog lijeka.
Ima, samo što će i u višoj instanci isto završiti. Druge su ovdje stvari u pozadini a tiču se i društvenog i državnog poretka. Staleži tj. feudalizam je nepovratno ukinut krajem 19. stoljeća, i prije nego što (i ako) bude restituiran biti će krvi tj. ratova. Na kraju će zbog inih zaluđenih ‘katoličkih laičkih’ i sa njima ujedinjenih ‘desnih’ i njima zajedno suprotstavljenih lijevih pokreta, ispušiti Hrvati kao nacija, bez obzira jesu li vjernici ili ne, desno ili lijevo, kao što ga već puše pa napuštaju prostore na kojima su vjekovima živjeli, i objeručke i zajedno prihvataju poziciju u sekulariziranim društvima liberalne demokracije u dubokom zaleđu iza američkih topova. Sve je jasno postalo, po pitanju trvenja oko istanbulske konvencije, kada se izbezumljen i dezorijentiran narod busajući se u vjernička i konzervativna prsa bio podigao, izašao na ulicu, pa se u ključnom momentu crkvenjaci koji bi se možda i vratili u feudalizam ‘mudro’ bili izmakli u stranu. Nije narod glup, pa bježi od dvoličnosti, sjedenja jednom guzicom na dvije stolice, i svega ostalog, i bori se za svoju koricu kruha.